Japanski dvornik (Reynoutria japonica, ranije poznat kao Fallopia japonica) invazivna je višegodišnja biljka podrijetlom iz istočne Azije. U narodu je poznata i pod nazivima "slonovo uho" ili "magareća rabarbara", a stručnjaci je ubrajaju među najproblematičnije invazivne vrste na svijetu.
U Europu je stigla tijekom 19. stoljeća, kada se počela saditi kao ukrasna biljka u vrtovima i parkovima. Iako je u početku bila cijenjena zbog svog egzotičnog izgleda i brzog rasta, s vremenom se nekontrolirano proširila te danas predstavlja ozbiljan ekološki problem u mnogim europskim državama.
Na području Hrvatske i šire regije često se sadila u dvorištima i okućnicama kao dekorativna biljka. Međutim, zbog izrazito brzog širenja i potiskivanja drugih biljnih vrsta mnogi su je kasnije uklanjali, pa je završavala na odlagalištima otpada ili uz prometnice, odakle se dodatno širila.
Japanski dvornik lako se prepoznaje po visokim, šupljim stabljikama koje podsjećaju na bambus, velikim srcolikim listovima i sitnim bijelim cvjetovima koji se pojavljuju krajem ljeta. Biljka može narasti i do tri metra visine, a najveći problem predstavlja njezin snažan i razgranat podzemni sustav – rizomi, prenosi klix.ba.
Zašto predstavlja problem?
Glavna opasnost japanskog dvornika je njegova iznimno agresivna sposobnost širenja. Razmnožava se prvenstveno putem rizoma, a čak i vrlo mali komadić korijena može razviti novu biljku. Upravo zbog toga često se širi uz rijeke, ceste, željezničke pruge i na zapuštenim površinama.
Osim što se brzo širi, ova biljka stvara guste i gotovo neprobojne nakupine. Time potiskuje autohtone biljne vrste i smanjuje biološku raznolikost, jer drugim biljkama oduzima prostor, svjetlo i hranjive tvari, piše klix.ba.
Njegov snažan korijenov sustav može uzrokovati i materijalnu štetu. Rizomi su sposobni prodrijeti u pukotine u asfaltu, betonu pa čak i temeljima građevina. Zbog toga može oštetiti infrastrukturu poput cesta, potpornih zidova i objekata, pa je u brojnim europskim zemljama uzgoj i namjerno širenje ove biljke zakonski ograničeno.
Uklanjanje je dugotrajan proces
Suzbijanje japanskog dvornika izuzetno je zahtjevno. Samo košenje ili čupanje najčešće nije dovoljno jer i najmanji dio rizoma koji ostane u tlu može ponovno izrasti. U praksi se zato primjenjuje kombinacija mehaničkog uklanjanja i kontrolirane uporabe herbicida, a postupak često traje godinama.
Zbog toga stručnjaci naglašavaju koliko je važno na vrijeme prepoznati ovu biljku i spriječiti njezino nekontrolirano širenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....