Kad kažemo stalking, često pomislimo na američke horore i trilere - poremećene ličnosti koje vrebaju u nekom kutku mračne ulice, stoje pod prozorom svoje žrtve uhodeći svaki njen korak. Ta je "filmska" stvarnost na sreću vrlo rijetka, no, stalking ima mnoštvo svojih oblika, i možda smo bili žrtvom a da toga nismo ni svjesni.
Uhođenje postoji vjerojatno od početaka čovječanstva, ali u psihijatrijskoj literaturi počelo se redovito spominjati tek posljednjih desetljeća. Značajan trenutak bio je 1989. godine, kada je glumicu Rebeccu Schaeffer ubio njezin progonitelj, što je pokrenulo inicijativu za zakonsku regulaciju uhođenja. Važno je naglasiti da uhođenje nije problem samo slavnih osoba, već i mnogih "običnih" ljudi.
Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), uhođenje je prilično česta pojava, jer 1 od 6 žena i 1 od 17 muškaraca dožive uhođenje u nekom obliku tijekom svog života. Gotovo 54% žena i 41% muškaraca koji su bili žrtve uhođenja doživjeli su ovo prijeteće ponašanje prije nego što su navršili 25 godina, prenosi Very well mind.
Najčešće se uhode bivši partneri
Pojam nametljivog ponašanja nema jasnu, univerzalno prihvaćenu definiciju, pa je njegovo pravo značenje često nepoznato javnosti. Zakonodavstvo je teško formulirati jer uhođenje uključuje radnje koje same po sebi mogu biti legalne (npr. slanje cvijeća ili čekanje ispred radnog mjesta).
U inozemstvu se najčešće koristi izraz "stalking", a riječ je o nezakonitim radnjama koje kod žrtve posljedično stvaraju osjećaj straha za svoju sigurnost ili vrlo visoku uznemirenost. Nametljivo ponašanje obuhvaća različite oblike kao što su uhođenje, praćenje, proganjanje i slične postupke. Ukratko, to su neželjene, ponavljane i uznemirujuće radnje koje jedna osoba usmjerava prema drugoj, a najčešće su te radnje usmjerene ka bivšem partneru.
Cyberstalking prolazi ispod radara
Cyberstalking je oblik nasilja putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija, koji uključuje uhođenje, uznemiravanje i praćenje žrtve u virtualnom prostoru. Zbog svoje neopipljive i anonimne prirode te dostupnosti interneta, cyberstalking je teško otkriti i spriječiti, a može eskalirati u ozbiljnija kaznena djela, uključujući trgovinu ljudima.
Cyberstalking se najčešće ostvaruje slanjem prijetećih, manipulativnih ili uznemirujućih poruka, hakiranjem žrtvinih računa i promjenom lozinki, stvaranjem lažnih profila ili lažnim predstavljanjem žrtve te prijavom žrtve na neželjene mailing liste i usluge.
Iako hrvatski Kazneni zakon ne definira cyberstalking posebno, prepoznaje ga kao oblik nametljivog ponašanja. Konvencija Vijeća Europe uključuje i virtualno uhođenje, naglašavajući da neželjena komunikacija može koristiti bilo koje dostupno komunikacijsko sredstvo, uključujući internet.
Bivši partneri koriste društvene mreže za uhođenje
U hrvatskom jeziku često se koristi pojam „stalkanje“, no važno je razlikovati nadgledanje od uhođenja, jer se uhođenje smatra kaznenim djelom koje uključuje zlonamjerno i ponovljeno zastrašivanje druge osobe.
Online nadgledanje obično uključuje manje invazivne aktivnosti poput praćenja objava, slika i videa, komentara i povezanih kontakata. Društvene mreže, poput Facebooka i Instagrama, olakšavaju i potiču takvo ponašanje jer omogućuju praćenje privatnog života drugih osoba. Istraživanja pokazuju da se takvo nadgledanje često događa u kontekstu romantičnih veza, uključujući bivše partnere, čak i nakon prekida odnosa.
Iako se online nadgledanje često doživljava kao bezopasno, ono može imati negativne posljedice: otežava emocionalni oporavak nakon prekida, povećava ljubomoru i neugodne emocije, može usporiti osobni rast te povećati stres i rizik od depresivnih epizoda. Također, online nadgledanje povezuje se s većom vjerojatnošću stvarnog uhođenja bivšeg partnera.
Polovica "stalkera" želi pomirenje
Jedno hrvatsko istraživanje sprovedeno je upravo s ciljem da se vidi zbog čega osobe prate svoje bivše partnere putem društvenih mreža, a rezultati su vrlo zanimljivi.
U istraživanju je sudjelovalo 474 osobe, a rezultati 431 su uključeni u analizu. Sudionici su morali imati barem jedan prekinuti romantični odnos i tražiti informacije o bivšem partneru putem društvenih mreža. Oni koji nisu nadgledali bivše partnere (odabrali najniže vrijednosti na skali) isključeni su iz analize.
Uzorak čini 148 muškaraca (34,3%) i 283 žene (65,7%), u dobi od 18 do 35 godina (prosjek 23,5). Vrijeme od prekida veze do sudjelovanja u istraživanju varira od 0 do 192 mjeseca, a duljina prekidene veze od 1 do 144 mjeseca. Što se tiče inicijacije prekida, 39,5% sudionika ga je iniciralo, 34,3% bivši partner, a 26,2% prekid je bio uzajaman.
Trenutno 51,7% sudionika je u vezi, dok 48,3% nije. Gotovo polovica (45,7%) ne bi željela ponovno biti s bivšim partnerom, a 54,3% bi iskoristila takvu priliku.
U istraživanju su korišteni tri glavna instrumenta. Inventar iskustava u bliskim vezama mjerio je privrženost sudionika kroz dvije dimenzije: anksioznost (strah od odbijanja) i izbjegavanje (neugoda zbog bliskosti). Skala Modela ulaganja u odnos ocjenjivala je karakteristike prekinute veze, uključujući predanost, zadovoljstvo, stupanj ulaganja i kvalitetu alternativa.
Skala online nadgledanja mjerila je koliko sudionici prate bivšeg partnera putem društvenih mreža. Osim toga, prikupljeni su podaci o korištenju društvenih mreža, motivaciji za nadgledanje, demografiji te trajanju i okolnostima prekinutih veza.
Glavni motiv je saznati nove informacije
Najčešće korištena mreža za online nadgledanje bivšeg partnera je Facebook (79,8%), zatim Instagram (57,5%), dok kombinaciju Facebook + Instagram koristi 37,3% sudionika. Ostale mreže poput WhatsAppa, LinkedIna i YouTubea koriste rijetko (<5%).
Glavni motiv je saznanje o svakodnevnom životu bivšeg partnera (71,7%), zatim provjera romantičnog statusa (52,4%) i informacija o novom partneru (32,3%). Ostali motivi uključuju praćenje osjećaja bivšeg, proživljavanje uspomena i pokušaj pomirenja, ali oni su rjeđi.
Anksiozna privrženost značajno je povezana s online nadgledanjem, dok izbjegavajuća nije. Zadovoljstvo vezom, predanost i kvaliteta alternativa također su značajno povezani s nadgledanjem. Stupanj ulaganja u vezu nije značajan. Hijerarhijska regresijska analiza korištena je za procjenu doprinosa dimenzija privrženosti i karakteristika prekinute veze u predviđanju online nadgledanja.
Postoj pet različitih tipova stalkera
Počinitelji nametljivog ponašanja mogu biti i muškarci i žene, pri čemu su žene često žrtve, ali i same mogu biti počiniteljice. Istraživanja pokazuju različite uzroke za takvo ponašanje, uključujući psihičke poremećaje, bijes, ljubomoru i poricanje odgovornosti. Često je riječ o osobama koje su prošle kroz prekid veze ili razvod, a motivacija je obnova odnosa ili osveta.
Tipovi stalkera prema Mullenovoj klasifikaciji (1999.):
Rejected Stalker (odbijeni tip) – Motiviran prekidom veze (intimne, prijateljske, poslovne). Pokušava obnoviti kontakt, često koristi telefonske prijetnje i uznemiravanje.
Resentful Stalker (bijesni tip) – Motiviran željom za osvetom, želi uplašiti i uznemiriti žrtvu, često bira nasumične žrtve, osjeća se kao žrtva nepravde.
Predatory Stalker (predatorski tip) – Obično muškarci, usmjereni na pripremu fizičkog napada (seksualnog), najčešće s psihičkim poremećajima, poput parafilije.
Intimacy Seeker (tip koji traži intimnost) – Vjeruju da je žrtva njihova "prava ljubav" i da je njihova ljubav uzvraćena. Često imaju deluzije i ne reagiraju na odbijanje.
Incompetent Suitor (nekompetentni obožavatelj) - Vjeruju da imaju pravo na žrtvu, iako im nedostaju socijalne vještine. Brzo prelaze na novu žrtvu nakon odbijanja ili sudske zabrane.
Iako uhođenje može biti ponašanje bilo koje dobi i spola, većina stalkera su muškarci (oko 80%), a najčešće se javljaju u tridesetima. Mnogi su nezaposleni, dok manji postotak ima odgovorne profesionalne pozicije. Više od polovice stalkera nije imalo dugotrajnu vezu, a trećina je razvedena.
Kako se nositi s uhođenjem
Uhođenje se sastoji od ponovljenih i neželjenih radnji koje vas mogu učiniti uplašenima, nesigurnima i pod stresom. Zbog toga može biti teško znati što učiniti kako biste se osjećali sigurnije i nosili s negativnim posljedicama uhođenja.
Međutim, ako budete proaktivni i poduzmete sigurnosne mjere te potražite pomoć od prijatelja, obitelji i lokalnih vlasti, to bi trebalo pomoći u smanjenju brige.
Iako je važno poduzeti što više sigurnosnih mjera, nikada nećete u potpunosti eliminirati rizike povezane s uhođenjem. Budite što oprezniji i nikada ne oklijevajte kontaktirati policiju ako ste zabrinuti ili u opasnosti, prenosi Verywellmind.
Sigurnosne strategije za suočavanje s uhođenjem
Idite na sigurno mjesto
Ako vas netko prati, potražite sigurno mjesto poput policijske postaje, vatrogasne postaje, kuće prijatelja, javnog mjesta ili skloništa. Znajte gdje su ta mjesta u vašoj zajednici i kako do njih doći.
Uvijek nosite telefon
Nosite mobilni telefon sa sobom u svakom trenutku i držite ga napunjenim. Tako ćete moći pozvati pomoć kad god zatreba.
Mijenjajte svoje rute i rutine
Ako uvijek idete istim putem na posao ili šetate psa u isto vrijeme svaki dan, ti obrasci olakšavaju uhođiocu da vas pronađe i prati. Pokušajte mijenjati rute i rutine.
Pazite što objavljujete na internetu
Čak i ako ste blokirali osobu koja vas uhođa online, postoje načini da i dalje vidi što radite. Nemojte dijeliti previše informacija o svom životu i izbjegavajte prijavljivanje mjesta na društvenim mrežama.
Nemojte komunicirati s uhodom
Izbjegavajte odgovaranje na njihove poruke. Općenito, najbolje je ne odgovarati na bilo kakve pokušaje kontaktiranja. Svaka reakcija, pa čak i ljutita, može biti poticaj za daljnje uhođenje.
Potražite savjetovanje
Ako ste žrtva uhođenja, važno je posvetiti se svom mentalnom zdravlju. Uhođenje je traumatično iskustvo i mnoge žrtve razvijaju depresiju ili PTSP. Stručni terapeuti mogu vam pomoći da se nosite s posljedicama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....