Božićno doba u nas uvijek stigne nekako - naglo! Kao što zima grune u Dalmaciju odlučno, oštro i bez međuprijelaza, tako se ni ne okrenemo, a već smo zagazili u prosinac i razmišljamo o božićnom drvcu.
Oni nestrpljiviji već su ga okitili prošlog vikenda, mnogi će nadolazećeg. Tradicionalniji čekaju Badnjak, baš kao u djetinjstvu.
Onog trena kada se okiti grad u stanovima i kućama se počnu pripremati vlastiti dekori, a onda se pojavi i ono "vječno" pitanje: koje božićno drvce odabrati? Pravo ili umjetno?
To pitanje nije samo planiranje kupnje predmeta, to je već filozofija, ritual. Netko pamti bakinu pravu jelku od koje je sve mirisalo po šumi i "samome Božiću". Drugi pamte užitak slaganja umjetnog drvca s obitelji, koje se iz kutije "rađalo" u tren oka, uspravno, uredno i spremno za paradu kuglica.
Umjetno drvce: tiha geometrija
Umjetna drvca imaju svoje neupitne prednosti, svoju disciplinu, čvrstu arhitekturu grančica koje se nikad "ne bune". Grane im se mogu ravnomjerno rasporediti, svaka kuglica dobiva svoje savršeno mjesto, i do Tri kralja se ništa ne pomakne niti za milimetar.
Financijski gledano su, zapravo, dugoročno ulaganje. Cijene od 40 pa sve do 500 eura možda izgledaju ozbiljno, ali umjetno drvce je nedvojbeno investicija koja traje godinama. Nakon blagdana drvce se sklapa u kutiju, nestvarno sitnu u usporedbi s njegovom svečanom pojavom. I naravno, možda i najbitnija stavka za mnoge, iglice mu ne opadaju.
Umjetno drvce, međutim, mnogima izgleda "previše savršeno". Fali mu ona "mala divlja strana", koja podsjeća na to da priroda ne podilazi ljudskoj simetriji.
Pravo drvce: prava potraga
Tko se odlučuje za kupnju prirodnog božićnog drvca, zna da je to svojevrsni "zimski lov". Neki će reći da jelku ne kupuješ, već je pronalaziš. Brojne obitelji uživaju u toj ekspediciji: tko će prvi uočiti “ono pravo”, tko će prepoznati da je savršene visine, širine, volumena... za vaš dom.
Prava drvca daleko su od jednoličnih, neka su nakrivljena, neka razigrana... Iako će se s vremenom njihove sitne iglice rasipati po tlu i dati domaćinima posla, ona daju ono što ni jedna tvornica ne može replicirati, a to je miris koji podsjeća na Božić.
Ove godine u Splitu, saznajemo, cijene borova će biti malo više u odnosu na prošlu godinu. Pa će tako "kraljica Božića", nordijska jela 1. klase, koštati od 30 eura naviše, ovisno o veličini. Treba napomenuti da nordijskim jelama iglice ne opadaju, pa su mnogima omiljeni izbor.
Praktičnost vs. tradicija: vječni dvoboj
Kad se sve stavi na stol, odluka se često ne donosi razumom nego "srcem kućanstva". Umjetno drvce je praktično, uredno, održivo na svoj način, ne košta puno dugoročno, štedi živce i vrijeme. Pravo drvce je emotivno, živo, nesavršeno i mirisno.
Zanimljivo je da ljudi rijetko mijenjaju tabor. Tko je jednom ušao u ritual slaganja umjetnog drvca, ostaje vjeran toj ceremoniji. A oni koji vole pravo drvce, uvijek će željeti onaj trenutak kad ga unesu u kuću i "rascvjetaju".
Pa što onda odabrati?
Ako volite red, trajnost, jednostavnost i želite izbjeći čišćenje, umjetno drvce će vam biti savršen pratitelj blagdana. Ako volite tradiciju, mirise, prirodnu nesavršenost i potragu, onda je pravo drvce kao stvoreno za vas. Nema pogrešnog izbora!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....