Sigurno smo u životu nekad i negdje - bilo u radnom okruženju, u društvu, ili u obitelji - imali posla s nekim koga smo doživjeli kao vrlo iritantnog - tvrdoglavog, "operiranog" od emocija, ukratko - punog sebe. Takva iskustva znaju nas ostaviti psihički, pa i fizički iscrpljenima a ponekad nam se čini da je lakše svađati se s zidom, no s takvom osobom.
Tanka je granica između samouvjerenosti i napuhanog ega, a ako je uspijemo prepoznati - uštedjet ćemo sebi mnogo vremena, suza i živaca.
Naime, osobe s napuhanim egom često su hvalisave i ispoljavaju određene narcističke karakteristike - nemaju empatiju, osim onda kad im ista služi za vlastite ciljeve. Vrlo često govore samo i isključivo o svojim postignućima koje su skloni i preuveličati, a za sebe vjeruju da su najbolji, najljepši ili najoriginalniji u prostoriji. Iako djeluju samouvjereno - "ego do plafona" često služi kao plašt za skrivanje nesigurnosti koja je vrlo česta korijenska rana ovih ljudi, a proizlazi iz srama.
Međutim, valja napomenuti da se nasuprot modernom fokusiranju samo na narcizam, može raditi i o autističnim ili neurodivergentnim pojedincima koji zbog neuroloških postavki imaju problema s percepcijom tuđih osjećaja, ili pak vođenja razgovora. Često iza njihovog upadanja u riječ ili fokusa na vlastita iskustva ne stoji želja za dominacijom ili mjestom pod reflektorom, već nemogućnost određivanja kad je vrijeme za slušanje, a kad za pričanje.
Kako razlikovati neurodivergenciju od narcizma?
Narcizam klinički gledano - spada u skupinu B poremećaja osobnosti koje karakterizira impulzivnost, nedostatak empatije i nestabilna slika o sebi, ali i kaotičnost. S druge strane, autizam je neurološki poremećaj. Preciznije, radi se o razvojnim, neurobiološkim poremećajima iz spektra autizma (ASD - Autism Spectrum Disorder) koji utječu na funkcioniranje mozga i razvoj neuronskih mreža, što se odražava na socijalnu interakciju, komunikaciju i ponašanje. U prijevodu: čovjek se rađa kao autist, ali ne i kao narcis.
Poremećaji osobnosti stvaraju se u djetinjstvu zahvaljujući genetskim i socijalnim, okolišnim faktorima. U korijenu poremećaja osobnosti uvijek stoji rano traumatsko iskustvo poput zanemarivanja djeteta, fizičko, psihičko ili seksualno zlostavljanje. Mozak djeteta adaptira se na nestabilnu i opasnu okolinu te poremećaji ličnosti, poput narcisoidnog, nastaju kao obrambene strategije prilagodbe djeteta na nesigurnu okolinu.
Narcizam gotovo uvijek nastaje iz dva tipa odgoja - pretjerano strogog i kritizirajućeg u kojem dijete uči da je vrijedno ljubavi tek ako je uspješno ili najbolje, te u drugom slučaju, odgoja u kojem je roditeljski stil nedosljedan, pretjerano "mekan" - dijete se ne uči granicama, empatiji, već je usmjereno samo na sebe.
Temeljna je razlika u unutarnjoj motivaciji
Kod autizma je druga priča - ti pojedinci mogu maskirati svoje simptome, ali će se oni gotovo uvijek odraziti na njihove odnose. Ovi su pojedinci vrlo osjetljivi na vanjske podražaje, vrlo lako dođe do prezasićenja u bučnom okruženju. Autisti imaju određene preferencije, želju za rutinom koja može biti striktna, a vrlo često upadaju u meltdown i shutdown stanja u kojima mogu izraziti eksplozivan bijes, no iza njega ne stoji želja za povredom drugih već želja za regulacijom sebe u prostoru koji to ne omogućava.
Dakle, oni umjesto želje za dominacijom, imaju želju za spajanjem - ali im to ne uvijek i ne uspijeva zbog drukčije percepcije komunikacije, doslovnog shvaćanja i nemogućnosti vođenja razgovora. Kod narcisa je glavni cilj gotovo uvijek usmjeren na dominaciju, nadmoć i kontrolu.
Budući da je autizam poput ADHD-a, neurobiološka podloga, ako je dijete prolazilo kroz traumatična iskustva tijekom odrastanja, ono također može razviti poremećaje ličnosti. Dakle, autizam možemo zamisliti kao početni sloj koji određuje kako osoba uči, razmišlja i komunicira, a poremećaj osobnosti kao plašt koji pokriva unutarnji sloj, a kojeg dijete odjene da bi se zaštitilo u djetinjstvu.
Po ovim znakovima ćete prepoznati hvalisavca:
Ovih šest znakova gotovo će uvijek pokazati da imate posla s hvalisavcem i potencijalno narcisoidnom osobom, međutim, nemojte odmah stavljati etiketu narcisa. Valja pogledati stoji li iza nezadovoljstva ili pretjerane zaokupiranosti sobom - neurodivergencija.
1. Uvijek misle da su u pravu
Njihova mora biti zadnja - a ako nije, vjerujte da još niste gotovi s raspravom. Ovakvi pojedinci ne podnose intelektualnu nadmoć, odnosno - uvijek moraju biti ti koji su pametniji. Rasprava s njima može biti vječna, ali i vrlo kratka: samo treba prihvatiti da oni nisu krivi ni za što, a i ako jesu, opet ste vi krivi što su oni nešto krivo napravili.
2. Uvijek ogovaraju
Ponekad je sočan trač ili osvrtanje na manu zajedničkog poznanika jedini način da se pokrene razgovor, i ne mora nužno u sebi nositi želju za poniženjem, već za povezivanjem. Međutim, ako svakog dana čujete nešto uvredljivo o nekom od iste osobe, moguće je da ispred vas stoji narcisoidna osoba, koja uživa u triangulaciji.
3. Nikad zadovoljni
Ručak u tri slijeda, putovanje na Maldive - uvijek će biti nešto što će lijepe geste činiti nedovoljnima, a umjesto na zahvalnost, naići ćete na zaleđen osmijeh, a možda i na kritiku. Bilo da je riječ o drugima ili njima samima - ovi pojedinci rijetko su zadovoljni, a ako i jesu - to ne traje preko dvije minute.
4. Nikad gubitnici
Oni mrze gubiti - baš zbog toga što ispod napuhanog ega, leži velik strah od nekompetencije, običnosti - mediokriteta. Svaki mogući poraz predstavlja ovim pojedincima prijetnju idealnoj, ali fragilnoj slici o sebi koju su izgradili. Ako slika izblijedi - blijede i oni. Zbog toga su vrlo natjecateljski nastrojeni - u svemu moraju biti najbolji. U svakom znaju naći suparnika. Ponekad to može biti "benigno", dok su fokusirani na svoj uspjeh, ali skloni su i sabotiranju i omalovažavanju drugih.
5. Nemaju prijatelje
Oni imaju alate - svaki je čovjek koristan za nešto, svakom nađu korisnu ulogu. Zbog toga su ovakvi pojedinci vrlo dobri menadžeri te često dospiju na vodeće pozicije, jer znaju vrlo brzo prepoznati potencijal u čovjeku. Međutim, njihove su veze i odnosi površni, i vođeni "što mi možeš dati". Zbog toga često ostaju bez prijatelja ili ih vrlo brzo mijenjaju.
6. Za svačiji su uspjeh zadužni
Roditelj koji akademske ili sportske uspjehe pripisuje sebi, kolega koji krade tuđe zasluge, šef koji smatra da je uspjeh njegove tvrtke isključivo postignut zahvaljujući njegovoj kompetenciji. Primjera koliko želite. Skupa s ovom karakteristikom dolazi i potreba za kontrolom - a od tuda ih ima puno u zdravstvu i prosvjeti. Nitko ne može napraviti ništa dobro kao oni, a ako i mogu, onda je to zbog toga što im je narcis "pomogao". Bez njega, svi bi bili - "ništa".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....