Rosemary Kennedy bila je najstarija i najljepša kći moćne obitelji Kennedy, ali imala je jednu nesavršenost, zdravstvenu, i to joj njezini roditelji nisu mogli oprostiti. Dok se njezin mlađi brat John Fitzgerald Kennedy penjao prema vrhu američke politike, Rosemary je život provela u maloj sobi specijalizirane ustanove, jedva sposobna oblikovati smislenu rečenicu. Ruke koje su nekoć ispisivale dnevničke zapise o balovima i prijemima mučile su se držati malu dječju olovku.
Najstarija kći političkog klana koji je vladao američkom scenom pretvorena je u "živoga duha", kao rezultat eksperimenta kojem ju je, u nadi da će "riješiti problem“, podvrgnuo vlastiti otac, piše Stil.
Kako je počela tragedija?
Ta večer, 13. rujna 1918., bila je napeta i kaotična. Rose Kennedy, supruga političara u usponu Josepha Kennedyja, pripremala se roditi svoje treće dijete i prvu kćer. Trudovi su brzo napredovali, ali liječnika nije bilo blizu, epidemija španjolske gripe harala je gradom i medicinsko osoblje bilo je preopterećeno.
Stigla je jedna primalja, a medicinska sestra koja je ušla nakon nje, prestravljena odgovornošću poroda bez liječnika, donijela je tešku odluku: zabranila je rodilji da gura i doslovno držala bebu unutra, čekajući liječnika.
Glava nerođene Rosemary bila je dva sata stisnuta u porođajnom kanalu. Bez kisika, njezin je mozak trpio oštećenja koja će obilježiti cijeli njezin život. Kada se napokon rodila, izgledala je zdravo, ali šteta je već bila učinjena.
Dijete koje se nije uklapalo
Problemi su se počeli primjećivati oko druge godine. Dok su njezina braća Joe i John već trčala i govorila, Rosemary je još puzala i jedva izgovarala prve riječi. Razvijala se sporije od ostale djece, što je za ambicioznu obitelj Kennedy bilo teško prihvatljivo.
U njihovom domu, vječno punom političara, intelektualaca i visokih gostiju, djeca su od malih nogu morala sudjelovati u razgovorima. Rosemary je sjedila po strani, s blagim osmijehom. Njezina majka je kasnije zapisala: "Toliko se trudila zaslužiti pohvalu, toliko se veselila svakom ohrabrenju, toliko je željela biti vrijedna pažnje.“
Kennedyjevi su skrivali njezino zdravstveno stanje. Držali su je kod kuće, uz privatne učitelje, koji su se borili da je nauče osnovama. Sa petnaest godina jedva je dosezala razinu učenice četvrtog razreda. Obitelj je ipak uporno glumila da je sve normalno.
Ljepota koja je stvarala problem
Iako je imala razvojne teškoće, Rosemary je izrasla u pravu ljepoticu, visoku, profinjenu, savršenih crta lica. Upravo je zato roditeljima bilo još teže priznati njezinu mentalnu ranjivost. Poslali su je u samostan Svetog Srca, navodno radi školovanja, no cilj je bio izolacija. Redovnice su imale jasne upute: Rosemary mora učiti odvojeno, daleko od pogleda drugih učenica.
Godine 1938., kad je Joseph Kennedy postao američki veleposlanik u Londonu, obitelj se uzdigla na sam društveni vrh. Rosemary je predstavljena na dvoru kralju Georgeu VI. i kraljici Elizabeti. Napeto je uvježbavala svaki pokret, osobito duboki naklon. Na samoj ceremoniji jedva se održala na nogama, no kraljevski par to je pristojno ignorirao. Otac nije.
Unatoč svemu, Rosemary je formalno predstavljena kao debitantica, a mediji su je primijetili. Kennedyjevi su tada kreirali njezinu "javnu sliku“, izmišljenu biografiju, izmišljene ambicije, izmišljene talente. Svi njezini javni nastupi bili su pomno režirani.
Slom koji je sve otkrio
Povratkom iz Europe 1940. godine, Rosemary je nakratko uživala u statusu mlade dame visokoga društva. No njezina sestra Eunice kasnije je svjedočila da se promjena dogodila gotovo preko noći: kao da je netko ugasio svjetlo u njoj.
Počela je gubiti vještine koje je godinama stjecala, govor joj je postao nerazgovjetan, koncentracija joj se raspadala. Uslijedili su napadaji i epizode bijesa. Test inteligencije pokazao je IQ od oko 75. Za obitelj koja je opsesivno gradila politički imidž, to je bilo neprihvatljivo.
Zato su 1941., kada je Rosemary imala 23 godine, Kennedyjevi u tajnosti pristali na lobotomiju, tada moderni, "obećavajući“ zahvat, koji je obećavao riješiti niz psihičkih poremećaja.
Uništen život
Zahvat je izveden starom metodom: otvaranjem lubanje, pod blagom anestezijom. Rosemary je bila svjesna tijekom operacije. Umjesto da joj pomogne, lobotomija ju je teško oštetila. Od mlade žene koja je mogla pisati i razgovarati, srozala se na razinu dvogodišnjeg djeteta.
"Pokušaj da je poprave završio je tragično,“ komentirao je kasnije Tim Shriver, obiteljski rođak i autor knjige "Fully Alive: Discovering What Matters Most“.
Tihi život u sjeni
Nakon operacije, Rosemary je smještena u psihijatrijsku ustanovu u kojoj je provela ostatak života. Otac je nikada nije posjetio. Obitelj Kennedy ubrzo se uključila u humanitarni rad, donirajući milijune i pokrećući projekte za osobe s poteškoćama u razvoju, najpoznatija je bila Specijalna olimpijada, koju je osnovala Rosemaryina sestra Eunice.
No Rosemaryno ime rijetko se spominjalo. Rosemary je u konačnici nadživjela gotovo sve svoje braće i sestre. Umrla je mirno 2005. godine, u dobi od 86 godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....