Prošle godine razgledalo ga je 8,7 milijuna posjetitelja, ali svi koji su prethodnih dana željeli posjet Parizu začiniti odlaskom u najposjećeniji svjetski muzej, morali su to preskočiti, jer je Louvre bio zatvoren nakon spektakularne pljačke devet komada nakita iz Napoleonove kolekcije, smještene u Apolonovoj galeriji.
Lopovima je u bijegu ispala tijara carice Eugenije, nađena je ispred muzeja, a za kradljivcima i nakitom traje intenzivna potraga, dok se istovremeno pokušavaju utvrditi sigurnosni propusti zbog kojih je nestao dio nacionalnog blaga.
Louvre ima dugu tradiciju krađa i pokušaja krađa, a ona najpoznatija odigrala se u kolovozu 1911. godine kad je zaposlenik muzeja Vincenzo Peruggia ukrao "Mona Lisu", najslavnije svjetsko umjetničko djelo, rad Leonarda da Vincija.
U to vrijeme slika nije bila baš naročito poznata izvan umjetničkih krugova, upravo ju je krađa i novinski napisi koji su slijedili, učinili svjetski poznatom.
Slika ispod kaputa
Peruggia je ušao u Louvre tijekom radnih sati, baš kao i nedjeljni lopovi, ali on se skrivao u spremi s metlama i napustio muzej nakon zatvaranja s "Mona Lisom" skrivenom ispod kaputa. Čuvao ju je u svom stanu dvije godine, mnogi su već vjerovali da Leonardovo remek-djelo nikad neće biti pronađeno, ali Peruggia je postao nestrpljiv i razotkriven je kad je pokušao Mona Lisu prodati Giovanniju Poggi, direktoru Galerije Uffizi u Firenci.
Slika je bila izložena u Uffiziju više od dva tjedna, a u Louvre je vraćena 4. siječnja 1914. godine.
Tijekom Drugog svjetskog rata čuvana je na nekoliko lokacija, a zadnji put je napustila Louvre 1974. godine zbog izložbi u Tokiju i Moskvi. Prije toga ju je od prosinca 1962. do ožujka 1963. francuska vlada posudila SAD-u kako bi bila izložena u New Yorku i Washingtonu. Procijenjeno je da je u New Yorku oko 1,7 milijuna ljudi čekalo u redovima kako bi dvadesetak sekundi bacili pogled na "Mona Lisu".
Uoči tog izleta u SAD, 1962. je osigurana na rekordni iznos od sto milijuna dolara, uzimajući u obzir inflaciju, danas bi to iznosilo više od milijardu dolara. U proteklih nešto više od sto godina "Mona Lisa" je dosegnula kultni status, 85 posto posjetitelja Louvrea dolazi kako bi vidjeli slavni portret, što znači da više od 7,5 milijuna posjetitelja pariškog muzeja dolazi samo zbog nje, što rezultira prihodom od oko 90 milijuna eura samo od ulaznica.
France 24 je 2014. sugerirao da bi se slika mogla prodati kako bi se smanjio nacionalni dug, ali to zapravo nije moguće, zakonom je zabranjeno, pa premda ima onih koji smatraju da sve ima cijenu, naročito u svijetu umjetnina, s "Mona Lisom" to nije slučaj, ona nije roba, ona je nedodirljiva.
Ne može se osigurati
Prema francuskom zakonu, ona je neotuđivo javno vlasništvo, što znači da je dio nacionalne baštine i ne može biti prodana, izvezena ili uklonjena iz Louvreove kolekcije pod bilo kakvim okolnostima. Čak i kad bi netko za "Mona Lisu" ponudio, primjerice, deset milijardi dolara, nema načina na koji bi se to moglo prihvatiti, nijedan sud, vlada ili muzejska uprava nema ovlasti za prijenos vlasništva.
A usprkos onoj procjeni osiguranja za američku turneju, "Mona Lisa" uopće nije osigurana, razlog je što se ne može pripisati isplatna vrijednost nečemu što ne može biti prodano ili zamijenjeno. Tradicionalni modeli osiguranja oslanjaju se na zamjensku vrijednost ili usporedivu tržišnu cijenu, a "Mona Lisa" nema ni jedno ni drugo, nju se nema s čime usporediti niti zamijeniti.
Louvre nema policu osiguranja za "Mona Lisu" jer nijedna osiguravajuća tvrtka ne može napisati policu koja ima bilo kakav praktični ili financijski smisao. Država kao vlasnik umjetničkog djela, je njezin osiguravatelj. Drugim riječima, najvrjednija slika na svijetu je doslovno previše vrijedna da bi je se osiguralo. Više puta je bila meta vandalskih napada, a hoće li se, nakon Vincenza Peruggie prije 114 godina, opet netko usuditi pokušati, možda i uspjeti ukrasti "Mona Lisu", tek ćemo vidjeti.
U Guinnessovoj knjizi rekorda završilo je Rembrandtovo djelo "Jacob de Gheyn III.", koje je iz londonske Dulwich Picture Gallery ukradeno čak četiri puta, 1966., 1973., 1981. i 1983. godine, postavši jedno od najčešće ukradenih djela u modernoj povijesti. Nakon svake krađe portret je pronađen pa je i sada izložen u galeriji.
Lopovi kao policajci
Najveća krađa umjetnina u američkoj povijesti izvedena je u 18. ožujka 1990. u Bostonu, kad su dvojica muškaraca, prerušena u policajce, rano ujutro ušla u Isabella Stewart Gardner Museum tvrdeći da su dobili poziv, nadvladala zaštitare, vezala ih ljepljivom trakom i potom ukrala 13 umjetničkih djela, među njima remek-djela Rembrandta, Vermeera, Degasa i Maneta.
Do danas ta pljačka nije razriješena, a vrijednost ukradenih djela, među kojima je i Vermeerov "Koncert", procijenjen na 250 milijuna dolara, veća je od pola milijarde dolara. Neka od djela, uključujući Rembrandtovu "Oluju na Galilejskom moru", izrezana su iz okvira, a prazni okviri do danas tako više u muzeju.
Van Goghov muzej u Amsterdamu opljačkan je 1991. i 2002. godine. Prvi put je ukradeno 20 slika, ukupna im je vrijednost procijenjena na više od 400 milijuna eura, a među njima su bili i slavni "Jedači krumpira". Slike su pronađene u napuštenom automobilu nedaleko muzeja nedugo nakon pljačke. Dvije slike su ukradene 2002. kad su lopovi preko krova kroz razbijeni prozor ušli u muzej. Slike je nakon 14 godina pronašla talijanska policija kod napuljske mafije i vraćene su u Van Goghov muzej.
Iz Zelene riznice dresdenske kraljevske palače, jednog od najstarijih svjetskih muzeja, 2019. ukradeno je više kompleta neprocjenjivog nakita iz 18. stoljeća, koje bi, tvrdilo se, bilo nemoguće prodati na otvorenom tržištu. Neke procjene su govorile da se radi o vrijednosti većoj od 110 milijuna eura, a dio ukradenog nakita kasnije je pronađen i petorica lopova su osuđena.
Novčić od 100 kilograma
Dvojica od njih osuđena su 2020. za krađu kanadskog zlatnog novčića od 100 kilograma, poznatog kao "Veliki javorov list", iz berlinskog muzeja Bode 2017. godine. Taj "novčić", čija je vrijednost procijenjena na 3,75 milijuna eura, nikad nije pronađen i pretpostavlja se da je rasječen na manje komade i tako prodan.
Sudbinu rezanja i prodaje u manjim komadima vjerojatno je doživjela i WC školjka napravljena od 18-karatnog zlata, osigurana na oko šest milijuna dolara, a ukradena je 14. rujna 2019. iz engleske palače Blenheim, u kojemu je rođen veliki Winston Churchill.
Nije to bio Churchillov toalet, nego satirični rad konceptualnog umjetnika Maurizia Cattelana, nazvan "Amerika", koji se rugao naumjerenom bogatstvu. Zlatni toalet bio je težak gotovo sto kilograma, a vrijednost zlata od kojeg je napravljen u to je vrijeme bila 3,6 milijuna dolara.
Potpuno funkcionalni WC je ukrao Michael Jones, koji je dan prije krađe bio u izvidnici u palači Blenheim, a vratio se prije zore sljedećeg dana, zajedno s vjerojatno dvojicom pomagača. Razbili su prozor i ušli u palaču te u samo pet minuta odvojili WC školjku od cijevi, ostavljajući poplavu iza sebe, a pobjegli su u ukradenom vozilu.
Zlatni WC ponuđen Trumpu
Zlatna WC školjka prije Blenheima je bila izložena u Muzeju Guggenheim u New Yorku, od kojega su iz Bijele kuće tijekom 2017. godine zatražili da im za privatne prostorije predsjednika Donalda Trumpa, tijekom njegovog prvog mandata, posudi sliku "Pejzaž sa snijegom" Vincenta van Gogha.
Muzej im je umjesto slike ponudio umjetnički toalet budući da je bila dobro poznata Trumpova ljubav prema zlatu, ali WC školjka ipak nije dospjela u Bijelu kuću, nego je otišla u Veliku Britaniju, gdje je izložena u Blenheimu i ukradena.
U svibnju 2010. ukradeno je pet slika vrijednih 120 milijuna dolara iz pariškog Muzeja moderne umjetnosti, među njima djela Picassa i Matissea. Dvije godine prije, u veljači 2008., četiri slike Cezannea, Degasa, Van Gogha i Moneta, vrijedne 164 milijuna eura, ukradene su iz kolekcije Buehrle u Zürichu. Monet i Van Gogh su brzo pronađeni, a Cezanne 2012. u Srbiji.
U prosincu 2004. lopovi su iz muzeja u brazilskom Sao Paulu ukrali Picassov "Portret Suzanne Bloch", procijenjen na 50 milijuna dolara, te jedno djelo lokalnog umjetnika Candida Portinarija. Obje slike su pronađene mjesec dana kasnije.
Ukraden sedam puta
U kolovozu 2004. godine naoružani, maskirani lopovi su iz Muzeja Munch u Oslu ukrala djela "Krik" i "Madonna" Edvarda Muncha. Usprkos tome što ih je pri bijegu fotografirao slučajni promatrač, te nadzornim snimkama, prošle su dvije godine dok slike nisu pronađene, bile su malo oštećene, ali to se moglo obnoviti.
Munchov "Krik", koji ima četiri verzije, bio je predmet pljačke i 1994. kad je ukraden iz Nacionalne galerije u Oslu, a pljačkaši su ostavili poruku "Hvala vam na lošem osiguranju" i tražili milijun dolara otkupnine. "Krik" je pronađen nekoliko mjeseci kasnije neoštećen.
A titulu najčešće ukradenog umjetničkog djela nosi Gentski oltar, djelo slavne braće Huberta i Jana van Eycka, sastavljeno od 12 panela s prikazima biblijskih likova i motiva. Navodno je (barem djelomično) ukraden sedam puta, među otimačima je bio i Napoleon 1794. godine, kao i nacisti tijekom Drugog svjetskog rata, žarko su ga željeli Göring i Hitler.
Oltar iz 1432. godine, smješten u crkvi sv. Bavona u belgijskom Gentu u Belgiji, tijekom stoljeća je umalo nastradao u požarima, rasklapalo ga se, krivotvorilo, prebojavalo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....