Imao je FMFS vjere u “Zejtune” nakon prethodnog filma malteškog redatelja i scenarista Alexa Camillerija, izuzetno dojmljivog “Luzzu”. S “Luzzu”, malteškim kandidatom za Oscara, Camilleri se predstavio splitskoj publici na 14. izdanju FMFS-a 2021., što je više nego dovoljno da se njegov idući projekt uzme za premijeru pet godina kasnije.
Vjera se isplatila. Netom prije premijere na FMFS-u “Zejtune” je osvojio nagradu za najbolji scenarij na Tribeca festivalu. A onda je dobio i nagradu publike FMFS-a. Stoga nije čudno da je baš “Zejtune” dobio čast da bude prvi film koji nakon FMFS-a kreće u redovnu kinodistribuciju.
“Zejtune” je vrlo dopadljiv za širu publiku, a opet prilično egzotičan da može biti zanimljiv i ambicioznijim filmofilima koji prate festivalske filmove, premda će vjerojatno više preferirati “Luzzu”, osobno još uvijek nešto ponajbolje s FMFS-a u 2020-ima. Malteški filmovi dosta su rijetki i treba biti zahvalan Camilleriju da je matičnu kinematografiju postavio na svjetsku mapu (“Luzzu” je prvi u povijesti Malte uvršten na prestižni američki Sundance festival).
Baš kao i “Luzzu”, “Zejtune” je film o Malti i malteškoj kulturi, ljudima i običajima, obojan živopisnim lokalnim koloritom, ali nešto dalje od turističkih razglednica. U “Luzzu” to su bili malteški ribari i njihove barke s očima boga Osirisa na provi koje kao da nijemo promatraju svijet oko sebe. S druge strane, u “Zejtune” to je folk glazba għana.
Preko svega toga, Camilleri suptilno prelama sudar izumiruće tradicije i modernog, ruralnog i urbanog, odnosno teme promjene, globalizacije, nasljeđa, (ne)prihvaćanja svojih korijena. Priča je fokusirana na Mar (Michela Farrugia; glumila i u “Luzzu”, podsjeća na Sarah Shahi). Mar razmatra otići s Malte kad proda zemljište naslijeđeno nakon smrti majke.
“Cijeli ovaj otok me podsjeća što je pošlo po zlu”, govori Mar, koja se udala na nagovor majke i razvela. Na proputovanju diljem Malte od jedne čestice do druge i treće (potonja se zove Zejtun/e) Mar upoznaje folk pjevača Nenua (neprofesionalni glumac Nenu Borg, na trenutke “baca” na mladog Joea Pescija) i on joj se pridružuje kao netko tko dobro poznaje otok.
Camilleri pretvara “Zejtune” u “road movie” o tradicionalnom emotivnom putovanju i zbližavanju dvoje različitih ljudi. Vidjeli smo već filmove u kojima se likovi poput Mar postupno oslobađaju kad osjete vjetar u kosi i sa suputnicima zajednički suočavaju s onim što ih tišti.
Međutim, dok je Nenu netko tko je i sam u boli i duboko žali za određenim obiteljskim odnosima iz prošlosti, a i sam je bio iseljenik da bi se vratio natrag (“għana nas je držala zajedno u iseljeništvu”, veli), lik je osvježavajuć kao katalizator emocija upravo zbog tradicionalne malteške folk glazbe preko koje se on i Mar povezuju i pomoću nje će izbaciti tugu iz sebe. Kad Mar kaže “nikad nisam čula nešto tako”, uzima gledatelju riječ iz usta.
Għana ima specifičan izričaj i na trenutke izgleda kao reperski dvoboj između dvoje izvođača koji se dodavaju stihovima i pritom “zvuče kao da su u boli” dok pjevaju napetih glasnica. Jasno, zapjevat će i Mar (“Sad je tvoj red”), a jednom kad se to dogodi, ona će pjevati o sebi baš kao i Nenu, simbolički ogolijevajući dušu, ali i jedno drugo.
Vidi se da je Camilleri gledao film “Zvijezda je rođena” s obzirom na to kako uvodi Mar u pjesmu, na tragu uvođenja Lady Gage od Bradleyja Coopera, ali unikatni malteški glazbeni ritmovi čine scenu svježom, kao i osjećaj osobnog, autobiografskog. Jer Camilleri se preselio u Ameriku (New York) da bi se vratio na Maltu.
Lik Mar je njegov supstitut na neki način kao netko tko uviđa važnost povijesti i tradicije, ponovno se zaljubljujući u lokalne boje. Utoliko, “Zejtune” je ponajprije lirsko ljubavno pismo Malti, tj. rodnom mjestu redatelja, pa i gledatelja, neovisno odakle su.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....