Ponovno se naveliko po internetskim bespućiuma dijeli priča o psu koji je uz mrtvo tijelo svog gospodara proveo 23 dana, branio ga od strvinara, divljih životinja i strpljivo je čekao da netko dođe i spasi ih. Mnogi su u komenarima naveli da je priča ‘fejk‘, međutim istinita je i dogodila se 2013. godine! Pročitajte dolje kako je sve teklo...
U srcu ledene Patagonije, gdje su vremena surova, planine visoke, a divlje životinje redovno kroče snijegom, ispisana je priča koja je obuzela maštu i emocije čitave Argentine – priča o psu Taleru, simbolu krajnje odanosti. Sredinom srpnja, dvadesetsedmogodišnji Bernardo Quiroz krenuo je na putovanje, ispunjeno nadom i uzbuđenjem, s najmilijima: suprugom, dvoje djece i vjernim njemačkim ovčarom Talerom. Automobilom su došli sve do zabačenih bespuća, ne sluteći kako će to putovanje završiti.
VREMENSKE NEPOGODE
Vremenske nepogode brzo su promijenile tijek njihovih planova. Automobil se zaustavio – kvar u divljini, kilometre daleko od pomoći. Kako je noć padala, a temperature se drastično spustile, Quiroz je odlučio potražiti pomoć. Krenuo je pješice sa Talerom, ostavljajući suprugu i djecu da ih zaklon automobila štiti.
Snježna oluja pogodila je patagonske ravnice. Vidljivost je bila tek nekoliko metara, a vjetar je nosio snijeg, prekrivajući tragove. Zabrinuta obitelj, sami u vozilu, čekali su spas. Dani su prolazili. Internetska i radijska potraga aktivirana je kad su rodbina i vlasti shvatili da su nestali. Ekspedicije za pomoć su krenule u veliku potragu, svaki minut je bio važan...
Naposljetku, spasilačka ekipa pronašla je vozilo s Quirozovom obitelji. Iako su bili promrzli, bili su živi i u iznenađujuće dobrom zdravstvenom stanju – automobilsko sklonište, toplina i odlučnost majke sačuvali su živote djece. No, Bernardo i Talero nisu bili s njima. Potraga se nastavila, ali ono što je spašavatelje čekalo nekoliko kilometara dalje bio je prizor koji je zauvijek ostao utisnut u srcima Argentinaca.
PRONAŠLI SU TIJELO
Pod velikom stijenom, na vjetrometini, pronašli su tijelo Bernardoa Quiroza. Pored njega, ispod sloja snijega, stajao je Talero, iscrpljen ali budan – mjesec dana nakon početka nesreće. Pas je pokazivao tragove pokušaja da grijanjem vlastitim tijelom zaštiti svog vlasnika od zime; dlaka mu je bila ispunjena snijegom. Ne samo to – oko mjesta nesreće, spašavatelji su pronašli tragove lisica i ptica grabljivica, no nije bilo naznaka da su se približili tijelu. Vjeruje se da ih je Talero griženjem i lajanjem otjerao.
Inspektori su odmah uočili da pas ne dopušta nikome da se približi tijelu. Lajao je, režao, branio, sve dok mu nisu prišli Bernardovi rođaci i tiho ga umirili. Talero je bio gladan, dehidriran i iscrpljen, ali živ – čudo samo po sebi. Veterinari su kasnije utvrdili da je Talerovo zdravlje, unatoč iscrpljenosti, izuzetno očuvano zahvaljujući jakom karakteru i izdržljivosti pasmine.
Mediji su brujali o ovoj priči: "Patagonija oplakuje tragičan gubitak Bernarda Quiroza, ali slavi snagu odanosti jednog psa. Talero je mjesec dana, na ledu i vjetru, ležao uz svog vlasnika, dijelio s njim hladnoću i tugu, odbijajući napustiti prijatelja čak i kad je smrt odavno odnijela njegovog čovjeka." Ova drama nije tek senzacija u crnoj kronici: ona je odjek starih predaja o vezama čovjeka i psa...
ANALIZA PSIHOLOGA ZA ŽIVOTINJE
Psiholozi su kasnije analizirali Talera, izražavajući divljenje nevjerojatnoj upornosti i zaštitničkom ponašanju. "Psi ne napuštaju svoje ljude," kazala je jedna. "Oni osjećaju bol, osamljenost i gubitak možda jednako duboko kao i mi. Talero je bio Bernardov suputnik do zadnjeg daha, zaštitnik od svih nevolja, tihi promatrač patagonske zime."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....