Farmaceutski gigant “Johnson&Johnson” sedamdesetih godina prošlog stoljeća nametnuo se kao vodeći proizvođač analgetika u SAD-u. Jedan od najprodavanijih bio je “Tylenol”, lijek koji je činio da bol, povišena temperatura i upale nestanu. Taj lijek je i danas među najtraženijima na američkom tržištu, no prije nešto manje od tri desetljeća, kompaniju je zamalo bacio na koljena, piše povijest.hr. U bočicama "lijeka" koje su ubile nedužne američke građane nalazilo se nešto posve drugo.
Sedmero mrtvih u Chicagu
Petero mladih, zdravih ljudi, 12-godišnja Mary Kellerman, 27-godišnja Mary Reiner, 31-godišnja Mary McFarland, 35-godišnja Paula Prince i 27-godišnji Adam Janus, 29. rujna 1982. godine iznenada je preminulo u Chicagu.
Obitelj koja se okupila u Janusovoj kući – pokojnikov rođak Stanley i njegova supruga Theresa su, kako bi olakšali bol, posegnuli za tabletama “Tylenola”. Nekoliko sekunda kasnije srušili su se na pod.
Miris badema
Detektivi kojima je dodijeljen slučaj dobili su informaciju da su Stanley i Theresa “uzeli neku tabletu”. Pronašavši bočicu, jedan od njih, Mark Phistos, približio ju je nosu. “Dovraga, miriše na bademe!”, došapnuo je kolegi. Ovom je odmah bilo jasno o čemu je riječ – u kutijici se nalazio cijankalij, jedan od najsmrtonosnijih otrova na svijetu.
Dvojica istražitelja ubrzo su povezali konce. Bočicu koju su koristili članovi obitelji Janus usporedili su s onom iz ormarića za lijekove Mary Kellerman. Imale su nešto zajedničko: kontrolni broj im je bio MC2880. Do kraja dana, otkrilo se da je za svih sedam smrti tog dana u Chicagu odgovoran cijankalij.
Ubojičin modus operandi
Kroz povijest, mnogi ubojice posezali su za ovim bijelim prahom kako bi uklonili mete, jer smrt koja uslijedi nakon trovanja izgleda kao posljedica srčanog udara. Zabilježeni su i brojni slučajevi samoubojstava: na taj način su si, primjerice, presudili nacistički zločinci Adolf Hitler, Heinrich Himmler i Hermann Göring. No, otkud se cijankalij našao u bočicama popularnog analgetika? I to u tolikoj koncentraciji? Poznato je, naime, da količina od 200 miligrama odraslog čovjeka ubije za otprilike jednu minutu. U spomenutim bočicama nalazila se stotinu puta veća količina otrova!
Odgovor na ovo pitanje nikada nije pronađen. Kako su bočice smrtonosnih kapsula bile proizvedene u različitim tvornicama, istražitelji su pretpostavili da do umetanja otrova nije došlo prilikom proizvodnje, nego kasnije. Svi umrli su bili iz Chicaga, pa je zaključeno da je netko uzeo lijekove iz lokalnih trgovina, napunio ih cijankalijem i vratio na police. “Tylenol” se, naime, kao popularan analgetik u američkim ljekarnama mogao kupovati na samoposlužnom dijelu. Tako je ubojica vjerojatno uzeo “Tylenol” s polica, na skrivenoj lokaciji otvorio kapsule i napunio ih otrovom, a potom bočice jednostavno vratio na police, piše povijest.hr.
Astronomska odšteta
Kad je priča isplivala u javnost, “Johnson & Johnson” bio je prisiljen povući više od trideset milijuna bočica “Tylenola” s tržišta te platiti brojne odštete, što je kompaniju koštalo stotinu milijuna dolara. Uz to, kompanija je ponudila nagradu od stotinu tisuća dolara onome tko pronađe krivca.
Počinitelj koji je trovao Amerikance nikada nije priveden licu pravde, no njegova monstruozna akcija dovela je do pooštrenja sigurnosnih mjera pri pakiranju lijekova. Upravo zbog skandala s “Tylenolom”, bočice lijekova danas imaju zaštitnu foliju pod poklopcem, koja mogućnost ovakvih zloupotreba znatno smanjuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....