Kada nastupi smrt, tijelo postupno propada, a nekim organima potrebne su godine da potpuno nestanu.
Između drugog i četvrtog dana od smrti mikrobi su već posvuda. Oni proizvode otrovne plinove, poput amonijaka i sumporovodika, koji će se proširiti i dovesti do toga da se tijelo napuhne i zaudara. Zatim, zbog nedostatka dotoka kisika počinju propadati oni organi kojima je to najpotrebnije, a jedan od njih je mozak. Stanice koje ga čine sadržavaju 70 posto vode, a kada ostanu bez kisika i počnu odumirati, otpuštaju je. To je razlog zbog kojega se na dnu lijesa ubrzo nakon smrti čovjeka može pronaći voda, piše Večernji list.
Nekoliko sati nakon što je nastupila smrt počinje i proces u crijevima. Naime, kako umirući imunološki sustav više ne može sadržavati bilijune gladnih mikroba koji obično pomažu u probavi hrane koju čovjek jede, oni - bježe. Krenu iz donjeg dijela crijeva kroz tkivo, a kroz nekoliko sati dospiju do jetre i žučnog mjehura koji sadržava žuto-zelenu žuč koja služi razgradnji masnoća koje čovjek konzumira dok je živ. Nakon što mikrobi pojedu te organe, ta žuč počinje preplavljivati tijelo bojeći ga u svoju boju. Nakon 3 do 4 mjeseca ta žuta boja mijenja se u smeđe-crnu nijansu jer propadaju krvne žile, a željezo koje je u njima počinje oksidirati. Otprilike u isto vrijeme molekularne strukture koje drže stanice na okupu razdvajaju se, pa se tkivo počinje pretvarati u vodenastu kašu.
Kada prođe malo više od godinu dana kisele tjelesne tekućine i toksini razgrađuju pamučnu odjeću na mrtvom tijelu, pa će se ona raspasti. Tada nastupa vrijeme kad više nema nekih dramatičnih promjena, no nakon desetak godina, u okruženju s dovoljno vlage i niskim udjelom kisika, pokreće se kemijska reakcija koja masnoću na bedrima i stražnjici pretvara u supstanciju nalik na sapun - ta se supstancija naziva mrtvački ili grobni vosak.
Ako se tijelo nalazi u uvjetima gdje nema puno vlage, može nastupiti mumifikacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....