Ovisno o dobi u kojoj se nalazimo, naše tijelo sastoji se od više od 200 kostiju. Samo u šaci imamo ih čak 54, a u stopalu 52. U nama također žive bilijuni mikroba i praktički broj mikroorganizama premašuje ukupan broj svih stanica tijela.
Crijevni je mikrobiom primjerice tako golema zajednica sastavljena od bilijuna bakterija i gljivica koje se nalaze u svakom kutku našeg gastrointestinalnog trakta i imaju ogroman utjecaj na naš metabolizam, tjelesnu težinu, sklonost bolesti, imunološki sustav, apetit i raspoloženje. Oni imaju svoju funkciju i nakon smrti, kad ljudski organizam postupno propada, a tijelo se hladi brzinom od otprilike 0,8 Celzijevih stupnjeva na sat. Težina tih mikroorganizama, koji su dio normalne, fiziološke mikroflore ljudskog organizma, u prosječnog čovjeka težine oko 70 kg iznosi čak i do tri kilograma.
Što se događa u tijelu?
Iako različite kulture i religije smrt opisuju drukčije i imaju različite običaje ukapanja i vjere u to gdje odlazi naša duša, svako ljudsko tijelo nakon smrti prolazi isti proces. Naša smrtna tijela ostaju iza nas, podložna svim fizičkim i biološkim zakonima prirode.
Kad srce prestane kucati, zaustavlja se protok krvi, koji bi trebao prenositi kisik do naših organa i tkiva. Dvadeset minuta nakon smrti krv se silom teže počinje slijevati prema dolje, te ljudsko lice i tijelo poprimaju blijedu put. Proces traje otprilike 12 sati.
Tri do šest sati nakon smrti nastupa rigor mortis ili mrtvačka ukočenost, kada se svi mišići tijela grče zbog velikog ispuštanja kalcija. Koža se počinje skupljati, te kosa i nokti naizgled postanu duži.
Prvo počinju propadati oni organi kojima je kisik najpotrebniji, a jedan od njih je mozak. Stanice koje ga čine sadržavaju 70 posto vode, a kada ostanu bez kisika, počnu odumirati. To je razlog zbog kojega se na dnu lijesa ubrzo nakon smrti čovjeka može pronaći tekućina nastala od odumrlih stanica.
Između drugog i četvrtog dana od smrti mikrobi su već posvuda. Jedna je studija pokazala da je bakterijama potrebno oko 60 sati da se prošire do jetre, slezene, srca i mozga. Oni proizvode otrovne plinove, poput amonijaka i sumporovodika, koji će se proširiti i dovesti do toga da se tijelo napuhne i zaudara. Najgušće naseljena mikroorganizmima su crijeva čovjeka, pa jedan gram stolice zdravog čovjeka sadržava čak 10 milijardi bakterija vrste Escherichia coli, s tim da ova bakterija čak i nije najčešći mikroorganizam donjih dijelova crijeva čovjeka.
Budući da mrtvi imunosni sustav više ne može zadržavati bilijune gladnih mikroba koji obično pomažu u probavi hrane, oni – bježe. Krenu iz donjeg dijela crijeva kroz tkivo, a kroz nekoliko sati dospiju do jetre i žučnog mjehura koji služi razgradnji masnoća koje čovjek konzumira dok je živ. Nakon što mikrobi unište te organe, žuč počinje preplavljivati tijelo, bojeći ga u žutozelenkastu boju. Tek nakon tri do četiri mjeseca ta žuta boja mijenja se u smeđocrnu. To se događa jer propadaju krvne žile, a željezo koje je u njima počinje oksidirati. Otprilike u isto vrijeme molekularne strukture koje drže stanice na okupu razdvajaju se pa se tkivo počinje pretvarati u vodenastu kašu.
U procesu truljenja tijela osim "domaćih" bakterija sudjeluju i "strani" mikrobi i insekti, što ovisi o okolnostima smrti te drugim uvjetima u kojima se trupla nalaze.
Kako u svojoj grafici navodi Bussines Insider, kada prođe malo više od godinu dana, kisele tjelesne tekućine i toksini razgrađuju i odjeću na mrtvom tijelu, koja se počinje raspadati. Nakon jednog desetljeća, u okruženju s dovoljno vlage i niskim udjelom kisika, pokreće se kemijska reakcija koja masnoću na bedrima i stražnjici pretvara u supstanciju nalik na sapun – ta se supstancija naziva mrtvački ili grobni vosak. Ako se pak tijelo nalazi u uvjetima gdje nema puno vlage, može nastupiti mumifikacija: čovjekovo mrtvo tijelo može se prirodno pretvoriti u mumiju. Budući da cijelo to vrijeme kroz tanku kožu na ušima, nosu i kapcima isparava voda, to dovodi do njihova isušivanja i poprimanja crne boje – upravo to je proces mumificiranja.
Otprilike 50 godina nakon smrti tkivo umrle osobe nestaje, a ostaju mumificirana koža i tetive. Tijekom idućih trideset godina i oni će se raspasti, pa će tako nakon punih 80 godina u lijesu ostati samo kosti. Stotinu godinu nakon smrti počinju pucati i propadati kosti. Od njih nastane krhka mineralna tvar, a u posljednjoj fazi raspadanja pretvore se u prah. Postoji jedan dio u tijelu koji je iznimno trajan i neće nestati i do nekoliko tisuća godina, a to su naši zubi.
Estelle Lazer, forenzička arheologinja sa sveučilišta u Sydneyju, objašnjava da je uzrok tome činjenica da bakterije koje uzrokuju kvarenje zubi ne mogu preživjeti nakon smrti domaćina. "Zubi se tijekom života lako kvare, ali nakon smrti to prestaje. Zubi obično traju prilično dugo, neki i po nekoliko desetaka tisuća godina", kazala je ona za ABC Science.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....