Osam godina prije nego što će biti svrgnut, u golemim šatorima obloženim mramorom i uz beskrajni švedski stol, Reza Pahlavi je – proslavljajući 2500 godina Perzijskog carstva, u Persepolisu priredio grandioznu zabavu i potrošio novac dovoljan za potrebe jednogodišnje socijalne pomoći namijenjene velikom broju Iranaca koji su živjeli ispod granice siromaštva.
Krajem 1960-ih, u Iranu su često izbijali protesti protiv njegove vladavine koja je na Zapadu bila poznata po liberalnom odijevanju i pravu glasa za žene, ali ne i po ekstremnom trošenju državnog novca, surovoj tajnoj policiji i po korupciji – stvarima na koje je Zapad radi eksploatacije iranske nafte svjesno zatvarao oči, te je njegova bjelosvjetska zabava bila i jedan od početaka njegovog kraja. Upravo iz ovog razloga, 1979. godine – nakon progona šaha u progonstvo, ajatolah Homeini je prilično lako preuzeo vlast i, otišavši u drugu krajnost, sve okrenuo naglavačke.
Trodnevna "najveća zabava na svijetu" trajala je od 12. do 14. listopada 1971, na mjestu čuvenih arheloških nalazišta Persepolisa i Pasargada (međusobno udaljenih oko 70 km), i koštala državu Iran 650.000 tadašnjih američkih dolara. Zbog proslave, prilaz do nalazišta bio je ukrašen sa 47 kilometra svile koju je čuvalo 60.000 članova garde, gdje je u 250 neprobojnih limuzina na proslavu stiglo 69 kraljeva i careva, svjetskih državnika, crkvenih poglavara, čak indijanskih poglavica. Za vrijeme proslave, radi sigurnosti visokih uzvanika, tri puna dana granice Irana bile su potpuno zatvorene, kao i državna sveučilišta na kojima su uhićivani i zatvarani studenti za koje se znalo da su protivnici šahovog režima, a u šahovom okruženju boravilo je 10.000 pripadnika tajne policije, piše Umjetnost putovanja, a prenosi National Geographic.
Uvezeno 180 kuhara i konobara, pojedeno 360.000 jaja
Osamnaest tona hrane za uzvanike danima je avionima stizalo iz Francuske na aerodrom u Širazu – gradu najbližeme Persepolisu, već pripremljeno ili polupripremljeno u najčuvenijem restoranu Maxim’s, u Parizu.
180 najboljih kuhara i konobara iz Švicarske, Italije, Njemačke i Francuske, avionima je dovezeno iz Europe kako bi spravljalo i služilo hranu najvećim svjetskim državnicima i kraljevima (ostalo je zabilježeno da mnogi od njih nikada prije nisu letjeli avionom i bili su uplašeni zbog dugog leta do Teherana).
Ukupno 2.500 boca šampanjca, 12.000 boca viskija i 25.000 boca vina, ispijeno je tijekom tri dana proslave i pojedeno 360.000 jaja. Danima su teretni avioni prenosili goleme komade leda za hlađenje pića i izbacivali ih na tlo polu-pustinje. 40 kamiona i 100 aviona danima je dopremalo specijalne francuske šatore od platna (s unutarnjim zidovima od mramora), kako bi se pored arheološkog nalazišta podiglo "Kraljevsko šatorsko naselje" gdje su tokom tri dana boravili uzvanici.
Svaki šator bio je opremljen sobom s krevetima, kuhinjom i kupaonicom, ali i stolićem sa stolicama ispred šatora gdje su kraljevi sa suprugama sjedili i ispijali popodnevnu kavu ili čaj, međusobno se pozdravljajući s državnicima u šatorima do njihovih.
U središnjem dijelu kampa bio je postavljen golemi šator gdje su održane dvije svečane večere za sve uzvanike, a nešto dalje i manji šator gdje su dežurali liječnici i medicinske sestre. Proslavu je opsluživalo 6000 sluga i osobnih poslužitelja odjevenih u kostime antičke Perzije. Po šahovu izboru, jedan od tri moguća naratora dokumentarnog filma o proslavi koji je snimljen, bio je i Orson Welles. Zanimljivo je da je svetkovini prisustvovao i maršal Josip Broz Tito sa suprugom Jovankom.
Zmije i škorpioni van, vrapci i drveće unutra
Prije podizanja "Kraljevskog šatorskog naselja", iz Persepolisa su uklonjena i uredno popisana legla otrovnih zmija i škorpiona – stanovnika iranske pustinje, kako bi nakon završetka bili vraćen. U pustinji, u okviru nalazišta zasađeno je 15.000 mladica drveća koje su redovno zalijevane. Iz Španjolske je dovezeno 50.000 vrabaca, koji su na nesreću nakon nekoliko dana većinom uginuli ne uspjevši se prilagoditi pustinjskoj klimi. Podignuti su i golf tereni.
Kraljice nekoliko europskih zemalja krenule su u Iran da vide najčuvenije dragulje na svijetu, šahove supruge Fare Dibe (Kooh-i-Noor – na perzijskom "Planina svetlosti"), koji se danas nalaze u muzeju, u suterenu Nacionalne banke Irana, u Teheranu. Za vrijeme šahova svečanog govora pored Mauzoleja Kira Velikog u Pasargadu, u momentu dok je govorio o besmrtnosti kralja Kira Velikog – prvog vladara najvećeg carstva na svijetu, s obje strane mauzoleja odjednom se u isto vrijeme stvorio kovitlac koji je podigao pijesak u obliku pijavice, i naveo goste da pomislile kako je i to dio scenografije i specijalnih efekata, piše Umjetnost putovanja, a prenosi National Geographic.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....