Prošećete li navečer kvartom bogataša, mogli biste se iznenaditi koliko toga možete vidjeti. Jedan nezaštićen prozor otkriva sjaj ravnog televizora nasuprot zakrivljene sofe; kroz drugi se može nazrijeti kuhinjski otok od mramora i raskošni luster. Naravno, neki su prozori zastoreni – ali mnogi su širom otvoreni, interijeri doma izloženi kao da gledate u izlog iz snova, piše The Atlantic o novom trendu među američkim bogatašima
Nepokriveni prozori tiho su postali standard luksuznih domova diljem Amerike. The New York Times nedavno je opisao “obvezne nezaštićene prozore” četvrti Brooklyn Heights, elitnog dijela New Yorka, a The Root je primijetio kako je to uobičajeno među mladim, bogatim bijelcima u gentrificiranim urbanim sredinama. Na TikToku, promatrači su zbunjeni ovim trendom – i ponekad u iskušenju da zavire. Iako je fenomen najvidljiviji u gradovima, povezanost između bogatstva i ogoljenih prozora proširena je diljem SAD-a.
Većina ljudi i dalje zatvara svoje rolete, ali Amerikanci s godišnjim prihodima većim od 150.000 dolara gotovo su dvostruko skloniji ostaviti prozore nezaštićenima u usporedbi s onima koji zarađuju između 20.000 i 29.000 dolara, prema velikom istraživanju američkog Ministarstva energetike iz 2013. Gotovo 20 % prve skupine ostavlja prozore otkrivenima, naspram nešto više od 10 % druge. Iako ta linija nije savršeno ravna po razinama prihoda, trend je jasan: odluka o povlačenju zastora dijelom je klasno pitanje.
Zašto bogati vole svjetlo – i pažnju
Odbacivanje zavjesa ima mnoge prednosti bez obzira na imovinsko stanje. Otvoreni prozori propuštaju prirodno svjetlo, poboljšavaju mentalno zdravlje i pružaju pogled na svijet izvana. Cijena toga je izloženost pogledima prolaznika i povećani dotok topline ljeti. Za mnoge ljude, zabrinutost za privatnost i troškove nadilazi estetske i psihološke koristi. No, za one u najvišim dohodovnim razredima računica je drugačija: vlasnici velikih kuća lakše mogu uskladiti prirodno svjetlo s privatnošću, a briga o troškovima grijanja i hlađenja gotovo da ne postoji. Tako su ogoljeni prozori polako postali statusni simbol.
Nekada to nije bilo tako privlačno. Kada su se u kasnom 18. stoljeću u Europi pojavili prozori od prozirnog stakla, izazvali su strahove zbog radoznalih susjeda i prevelike izloženosti svjetlu. Oscar Wilde je još 1884. prigovarao kako su “moderni prozori preveliki i previše blještavi”. Zavjese su se prirodno nametnule kao rješenje, kaže Daniel Jütte, profesor na NYU-u, koji o povijesti prozora piše u knjizi Transparentnost: Materijalna povijest jedne ideje. Njemački arhitekt iz 19. stoljeća, Richard Lucae, tvrdio je da zavjese stvaraju osjećaj “izolacije od vanjskog svijeta”. Kuće bez zavjesa smatrane su “utjelovljenjem siromaštva”, prema jednom njemačkom priručniku iz 1880-ih. (Plemići su bili izuzetak jer su živjeli u dovoljno velikim kućama da se mogu povući u unutarnje prostorije ako žele privatnost.)
Prozori kao ogledalo društvene klase
Sredinom 20. stoljeća u SAD-u, zavjese su postale simbol borbe između grada i predgrađa. Veliki prozori u predgrađima, tzv. “slikovni prozori”, nudili su neometan pogled vani i obilje sunčeve svjetlosti, što se smatralo korisnim za zdravlje. Takav stil života bio je “nemoguć u gradovima”, prema autoru Andrei Vesentiniju, jer su visoke zgrade blokirale sunce. U gradovima su se ogoljeni prozori smatrali opasnima. “Zatvorite zavjese kad napuštate kuću” da ne “privučete lopove”, upozoravale su novine 1985. godine. Policija je često isticala kako nezaštićeni prozori “izlažu vrijedne predmete pogledu”. Za razliku od njih, stanovnici predgrađa svojim otkrivenim prozorima poručivali su da nemaju čega da se boje.
Trend ogoljenih prozora ipak se s vremenom proširio i na bogate gradske četvrti. Već 2000. The New York Times bilježi kako su prozirne zavjese – ili njihov potpuni izostanak – postali moderni u Manhattanu. Sve je počelo 1990-ih željom za minimalističkim uređenjem prozora, a kasnije se pretvorilo u potpuno odbacivanje zastora, tvrdi dizajner interijera Thomas Jayne, koji radi s imućnim klijentima u New Yorku i New Orleansu. Iako se čini nelogičnim da u gusto naseljenim četvrtima ljudi žele manje privatnosti, to nije slučaj s bogatima koji imaju više soba i više prozora pa mogu birati koji će ostaviti otvorene, objašnjava profesor arhitekture Kevin Van Den Wymelenberg.
Ogoljeni prozori kao izjava moći i sigurnosti
Iako otvoreni prozori djeluju ranjivo, oni zapravo simboliziraju sigurnost. U Nizozemskoj, primjerice, ljudi rijetko navlače zavjese noću – to je čin povjerenja u susjede. U ruralnoj Danskoj, zatvorene zavjese bude sumnju, osobito kada ih drže novopridošli imigranti. U SAD-u, ogoljeni prozor manje je znak zajedničkog povjerenja, a više izraz osobne zaštite. Bogatiji vlasnici kuća si mogu priuštiti vrhunsku sigurnosnu opremu i ne osjećaju potrebu da se skrivaju. Ti prozori bez zavjesa postali su jedan od najdiskretnijih pokazatelja privilegije. Privlače pažnju jer ne otkrivaju samo raskošne interijere, već projiciraju i onu vrstu samopouzdanja i stabilnosti koju većina nas može samo sanjati, piše The Atlantic.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....