NASA je prvim astronautkinjama za put u svemir spakirala maskaru i ruž: ovo je priča o ženama koje su rušile stereotipe

Godine 1978. NASA je predstavila 35 novih astronauta za novu eru svemirskih letova – i po prvi put među njima bilo je šest žena. Bio je to povijesni trenutak: sve do tada, svemir je bio gotovo isključivo muški teritorij.

Dana 18. lipnja 1983. Space Shuttle Challenger lansiran je na misiju STS-7. U posadi je bila i Sally Ride, fizičarka iz Kalifornije, koja je time postala prva Amerikanka u svemiru. Prije nje, u svemir su poletjele samo dvije žene – sovjetske kozmonautkinje Valentina Tereškova (1961.) i Svetlana Sevičskaja (1982.).

Ironično, u američkim trgovinama još je 1965. postojao lutkasti prototip – astronaut Barbie u srebrnom odijelu – ali prava astronautkinja na lansirnoj rampi trebala je čekati gotovo dva desetljeća, piše BBC.

Šminka među zvijezdama

NASA je prvim astronautkinjama pripremila osobne pakete (PPK) u kojima se, uz nužnu opremu, nalazila i kozmetika – maskara, ruž i sjenilo. Sally Ride ih nikad nije koristila, a ni Kathryn Sullivan, koja je 1984. postala prva Amerikanka u svemirskoj šetnji.

“Bilo nam je i smiješno i iritantno. Kao da netko misli da ćemo biti manje fokusirane od muškaraca, ili da moramo odgovarati nekom stereotipu,” prisjetila se Sullivan.

Ipak, neke kolegice nisu odbacile ideju. Rhea Seddon je otvoreno zatražila osnovne kozmetičke stvari: “Ako će me se fotografirati u svemiru, nisam željela nestati u pozadini. Malo ruža i rumenila nije naodmet.”

Tamponi kao kobasice

Još bizarnija bila je situacija s higijenskim potrepštinama. Kada su NASA-ini inženjeri Sally Ride ponudili paketić s tamponima, iz njega se neprekidno izvlačio niz kao kobasice – bilo ih je stotinu. “Je li to dovoljno?” pitali su ozbiljno. Ride je prasnula u smijeh: “Ne, ne, hvala, to je stvarno previše.”

Takvi gafovi pokazivali su da NASA ima znanje za osvajanje svemira, ali vrlo malo razumijevanja za ženske potrebe. “Sve su to bile nevine pogreške. Ljudi su se trudili najbolje što su znali, ali nisu imali iskustva,” rekla je Sullivan.

Skepsa i dokazivanje

Uz praktične prepreke, žene su morale svladati i onu mnogo tvrđu – predrasude. Mnogi piloti i vojni veterani u početku su sumnjali u njihove sposobnosti.

Astronaut Mike Mullane, isprva otvoreni skeptik, priznao je da je odrastao u uvjerenju da je uloga žene biti majka i domaćica. “Bilo mi je čudno upoznati žene koje nisu ni tajnice ni dentalne asistentice. Sumnjao sam kako će se snaći.” Nakon što je letio s Judith Resnik, drugom Amerikankom u svemiru, promijenio je mišljenje: “Shvatio sam koliko pridonose. Sally Ride je dokazala da zaista ima the right stuff.”

Mediji, međutim, nisu olakšavali situaciju. Komičar Johnny Carson se rugao da će Shuttle kasniti jer Sally mora naći torbicu koja se slaže s cipelama, a novinari su je pitali – “Plačete li kada stvari pođu po zlu?”

Unatoč svemu, astronautkinje su redom dokazivale da su dorasle zadatku. Shannon Lucid je, primjerice, letjela pet puta i držala svjetski rekord po vremenu provedenom u svemiru od 1996. do 2007.

Veliku ulogu u otvaranju NASA-inih vrata imala je i glumica Nichelle Nichols, poznata po ulozi poručnice Uhure u seriji Star Trek. NASA ju je angažirala kako bi motivirala žene i manjine da se prijave. Upravo zahvaljujući toj kampanji, generacija astronauta iz 1978. bila je najraznolikija do tada – uključujući Afroamerikance, jednog Azijskoamerikanca i šest žena.

Kasnije je i prva Afroamerikanka u svemiru, Mae Jemison, priznala da ju je upravo Nichols nadahnula.

Nova NASA

Danas NASA izgleda posve drugačije. Astronautkinje poput Jasmin Moghbeli, testne pilotkinje s više od 150 borbenih misija, i Loral O’Hara, inženjerke na ISS-u, pokazuju da “pravo znanje i sposobnosti” više nisu rezervirani za bijele muškarce.

Kako je rekla Sally Ride: “NASA-u je trebalo 20 godina, ali kad su odlučili uključiti žene i manjine – napravili su to do kraja", piše BBC.