Nika Maar na svom TikTok profilu okuplja velik broj pratitelja te kao žena kojoj je kasno dijagnosticiran ADHD kao i bipolarni poremećaj, svakodnevno educira upravo o životu s ovim stanjima. Bez dlake na jeziku priča o svim simptomima te na taj način - potiče skidanje stigme s ovih poremećaja.
-Kad sam dobila dijagnozu ADHD-a, nažalost tek u 50., pa kad su mi se počele slagati kockice od djetinjstva, zašto sam neke stvari radila kako sam radila, zašto sam se osjećala kako sam se osjećala, i sve to što sam mislila da sam jedina. - iskreno govori, dodajući kako se pronašla u svim iskustvima drugih ljudi s ADHD-om.
-Definicija ADHD-a je nedostatak pažnje, hiperaktivnost i impulzivnost, ali što to stvarno znači na konkretnim primjerima. U tu dijagnozu sam bila sto posto sigurna tek kad sam naišla na ljude koji su opisivali svoj život s ADHD-om, i to od najmanjih sitnica, što nisam mogla ni zamisliti da još netko radi. Toga je toliko puno, da ne može stat u jedan video. Nešto sam zapisala, i o tome ću više govoriti.
Nika je zatim nabrojila više simptoma s kojima se bori svaki dan.
-Loše upravljanje vremenom, nemogućnost praćenja razgovora i zadataka ako nam nisu zanimljivi, s druge strane hiper fokus kod stvari koje nas zanimaju, previše razmišljanja, nemir, budno sanjarenje, problemi s jelom i spavanjem, loša koncentracija, učestalo gubljenje stvari. Problemi s donošenjem odluka, velika emotivnost i osjećaj za pravdu, brzo pričanje, stalno mrdanje nogom i rukom jer nas to smiruje. - nabraja Nika, dodajući kako se često bori s nemotiviranošću.
-Ostavljanje obaveza za zadnji čas, problemi s motivacijom, konstantni umor i razdražljivost, pogotovo kad nas netko prekine u razgovoru ili poslu, smanjeno samopouzdanje, želja za samoćom zbog previše vanjskog impulsa...
Poznato je, kaže Nika, da se sve odlaže za zadnji trenutak, jer ADHD-ovci najbolje funkcioniraju pod pritiskom.
-Kad imamo previše problema i obaveza, najčešće ne riješimo ništa, jer se toliko umorimo od razmišljanja da odemo spavati. Do razvijanja nekih ovisnosti, stopa je puno veća. Nestrpljivost, ne volimo gužvu i čekanje, kao ni ljude koji sporo pričaju ili šetaju ispred nas, ne motiviraju nas ni nagrade ni kazne ako smatramo da nešto nije u skladu s našim razmišljanjima, teško održavamo prijateljstva... Skloni smo anksioznosti, depresiji i raznim strahovima a istovremeno jako mirni u kriznim situacijama.
-Konstantna grižnja savjesti, lako se uvrijedimo i ražalostimo... I to vam je samo vrh ledenog brijega, što to znači imati ADHD. - zaključuje Nika.
Simptome u odrasloj dobi teško je prepoznati
Znakove ADHD-a kod odraslih osoba često je teže prepoznati nego kod djece. ADHD u odrasloj dobi može biti suptilniji i često se pogrešno tumači kao neko drugo stanje mentalnog zdravlja, što dodatno otežava postavljanje dijagnoze. Osim toga, mnoge osobe s ADHD-om tijekom godina nauče prikrivati svoje simptome kako bi se prilagodile okolini i „funkcionirale“ u svakodnevnom životu.
Bez obzira na to je li ADHD dijagnosticiran u djetinjstvu ili ne, on u odrasloj dobi može donositi drukčije i složenije izazove. Simptomi tada zahvaćaju više područja života, uključujući partnerske i obiteljske odnose, posao, emocionalnu stabilnost i svakodnevno funkcioniranje. Najčešći znakovi ADHD-a kod odraslih uključuju poteškoće s koncentracijom, često gubljenje ili zametanje stvari, loše upravljanje vremenom, emocionalne ispade i osjećaj unutarnjeg nemira.
Bez odgovarajućeg liječenja i podrške, ADHD može dovesti do problema u ostvarivanju profesionalnih ciljeva, poteškoća s pamćenjem te izazova u obavljanju svakodnevnih zadataka kod kuće i na poslu. Prepoznavanje simptoma prvi je korak prema stvarnoj promjeni. Razumijevanje činjenica omogućuje traženje stručne pomoći koja može pomoći u prevladavanju poteškoća i kvalitetnijem životu.
To je cjeloživotno stanje
Važno je naglasiti da, iako se mnogi ljudi povremeno susreću s ovakvim problemima, ADHD podrazumijeva trajan obrazac ponašanja koji traje najmanje šest mjeseci i značajno ometa svakodnevno funkcioniranje. ADHD je neurorazvojni poremećaj, što znači da utječe na razvoj i funkcioniranje mozga. Iako najčešće započinje u djetinjstvu, simptomi se kod mnogih osoba nastavljaju i u odrasloj dobi. Kao oblik neurodivergentnosti, ADHD utječe na način na koji mozak obrađuje informacije, a kod odraslih se najčešće očituje kroz trajnu nepažnju te hiperaktivno i impulzivno ponašanje.
Procjenjuje se da oko pet posto odrasle populacije ima ADHD. Iako se simptomi u odrasloj dobi mogu razlikovati od onih u djetinjstvu, njihov utjecaj na svakodnevni život jednako je stvaran. Odrasle osobe s ADHD-om često se suočavaju s problemima koncentracije, pamćenja, organizacije i upravljanja vremenom. To ne znači da su lijeni, neodgovorni ili nemotivirani, već jednostavno da njihov mozak funkcionira na drugačiji način. Razumijevanje vlastitih simptoma i načina rada mozga ključno je za pronalaženje učinkovitih strategija i odgovarajuće podrške, kako bi se snage ADHD-a mogle iskoristiti, umjesto da se s njima stalno vodi borba.
Tri osnovna tipa ADHD-a
Postoje tri osnovna tipa ADHD-a, a simptomi se mogu razlikovati ovisno o tome kojem tipu osoba pripada. To su pretežno nepažljivi tip, pretežno hiperaktivno-impulzivni tip i kombinirani tip. Kod odraslih je najčešći nepažljivi tip ADHD-a, koji se očituje kroz poteškoće s fokusom, pažnjom i pamćenjem.
Osobe s ovim tipom često imaju problema s organizacijom dokumenata i osobnih stvari, brzo gube koncentraciju na dosadnim zadacima, imaju mnoštvo nepovezanih misli, izbjegavaju aktivnosti koje zahtijevaju dulju pažnju, lako se odvlače tijekom razgovora, loše upravljaju vremenom, zaboravljaju obaveze i previđaju važne detalje, što može dovesti do nepažljivih pogrešaka i gubljenja predmeta. Dijagnoza se u odrasloj dobi postavlja ako je prisutno pet ili više takvih simptoma kroz razdoblje od najmanje šest mjeseci.
Hiperaktivno-impulzivni tip ADHD-a češće je povezan s nemirom i slabijom kontrolom impulsa. Iako je rjeđi od nepažljivog tipa, i dalje je čest kod odraslih. Ove osobe mogu imati potrebu stalno ustajati i kretati se, govoriti prije nego što sugovornik završi rečenicu, prekidati druge, osjećati snažan unutarnji nemir, teško čekati red, govoriti pretjerano ili se stalno osjećati kao da su „u pogonu“. Dijagnoza se također temelji na prisutnosti najmanje pet simptoma tijekom šest mjeseci ili dulje.
Kombinirani tip ADHD-a uključuje i simptome nepažnje i simptome hiperaktivnosti ili impulzivnosti. Riječ je o najrjeđem obliku ADHD-a kod odraslih. Dijagnoza se postavlja kada su prisutni i simptomi nepažljivog tipa i simptomi hiperaktivno-impulzivnog tipa u dovoljnom broju i trajanju. Važno je naglasiti da ADHD može izgledati vrlo različito od osobe do osobe, čak i ako imaju isti podtip, zbog čega je individualiziran pristup liječenju iznimno važan.
Najčešći znak je problem s koncentracijom
Jedan od najčešćih znakova ADHD-a kod odraslih jest poteškoća s koncentracijom i održavanjem pažnje. Osobe s ADHD-om često nemaju potpunu kontrolu nad onim na što se fokusiraju, lako se ometaju, sanjare, „isključuju“ tijekom razgovora, ne primjećuju upute i detalje te ne uspijevaju dovršiti zadatke na vrijeme. Istovremeno, mogu doživjeti i hiperfokus, stanje u kojem se potpuno izgube u aktivnostima koje su im zanimljive, zanemarujući druge obaveze i ljude.
Često gubljenje stvari također je vrlo uobičajeno. Organizacija i praćenje osobnih predmeta može biti izazovno, pa se ključevi, novčanik ili dokumenti često zagube, stvari se odlažu na neprimjerena mjesta, a osoba stalno mora vraćati korake kako bi pronašla izgubljene predmete. Kronično kašnjenje i loše upravljanje vremenom još su jedan čest problem, uzrokovan zaboravljanjem obaveza, podcjenjivanjem vremena potrebnog za zadatke, distrakcijama ili nemogućnošću pronalaska potrebnih stvari prije polaska.
Nepromišljenost i brzo donošenje odluka
Impulzivnost i sklonost rizičnom ponašanju češće su kod odraslih s ADHD-om. To može uključivati nagle svađe, nepromišljeno trošenje novca, rizičnu vožnju, konzumaciju alkohola ili droga, impulzivne prehrambene navike, kockanje ili rizične seksualne odluke. Poteškoće u slušanju i praćenju uputa također mogu otežati društvene odnose, jer osobe s ADHD-om često prekidaju druge, teško prate razgovor, govore prebrzo ili previše, ne prepoznaju neverbalne znakove i ponekad izgovaraju stvari koje drugima mogu biti neugodne.
Problemi s određivanjem prioriteta vrlo su česti. Iako su stalno zauzete, osobe s ADHD-om teško odlučuju koji je zadatak najvažniji, osjećaju se preplavljeno obavezama, podcjenjuju rokove i često traže novost i uzbuđenje umjesto rješavanja važnih, ali manje zanimljivih zadataka. To često dovodi do odgađanja i problema na poslu.
ADHD može značajno utjecati i na odnose s drugima. Zaboravljanje važnih datuma, poteškoće u regulaciji emocija, osjetljivost na odbacivanje, neispunjavanje obaveza i impulzivni komentari mogu uzrokovati napetost u odnosima s partnerima, obitelji i prijateljima. Unatoč tome, uz stručnu pomoć i podršku, osobe s ADHD-om mogu imati stabilne i ispunjene odnose.
Unutarnji nemir je najčešći
Nemir i hiperaktivnost u odrasloj dobi često se očituju kao unutarnji nemir, stalno vrpoljenje, preopterećenost mislima, pretjerano razmišljanje ili teškoće sa sjedenjem na mjestu. Iako se vrpoljenje često pogrešno tumači kao nepažnja, ono zapravo može pomoći u održavanju fokusa kod osoba s ADHD-om.
Zaboravljivost i problemi s radnom memorijom također su česti. Radna memorija, koja služi za kratkoročno zadržavanje informacija, često je oslabljena, pa osobe zaboravljaju stavke s popisa, ostavljaju važne stvari kod kuće, gube predmete ili moraju više puta čitati isti tekst jer informacije ne ostaju zapamćene. Dugoročna memorija također može biti pogođena zbog neorganiziranog načina pohranjivanja informacija u mozgu.
Na kraju, emocionalni ispadi i razdražljivost vrlo su česti kod odraslih s ADHD-om. Velik postotak doživljava nagle promjene raspoloženja, eksplozivne ispade ljutnje, trajnu razdražljivost i snažne emocionalne reakcije na svakodnevne prepreke, često bez potpune svijesti o osjećajima drugih. Psihoterapija, lijekovi i briga o sebi imaju ključnu ulogu u regulaciji emocija i upravljanju ADHD-om u odrasloj dobi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....