Odmalena je bio talent za kuglanje, a onda ostao bez ruke kad je osvojio natjecanje: ovo je komična priča o tragičaru...

Otprilike kao franje i nogometne sličice u djetinjstvu, tako su se mijenjale i videokasete u mladosti. Potpisnik ovih redaka imao je jednu takvu VHS trampu krajem devedesetih s komedijama Billa Murrayja “Beskrajni dan”/”Groundhog Day” i “Kralj svih glavonja” (“Kingpin”, 1996.).

Prijatelj je više volio “Kralja svih glavonja”, ja “Beskrajni dan”. On je imao “Groundhog Day”, a ja – “Kingpina”. I tako smo razmijenili kasete, iako sam malo oklijevao dati original “Kralja svih glavonja” za presnimljeni “Beskrajni dan”, gotovo kao James Belushi prilikom razmjene ručnih satova sa Schwarzeneggerom na kraju “Crvenog usijanja”.

“Groundhog Day” je realno bolji film s većim “rewatchable” faktorom, ali isto ostaje vječni žal da je “Kingpin” izgubio mjesto u kućnoj VHS videoteci. “Kralj svih glavonja” bio je i ostao draga komedija devedesetih, možda i najdraža iz opusa braće Farrelly (”Glup i gluplji”, ”Svi su ludi za Mary”, ”Ja, ja i Irena”, ”Ljubav je slijepa”, ”Zauvijek zajedno”, ”Zavodnik”, ”Pušteni s lanca”).

Pušten u kina između “Dumb and Dumber” i “There’s Something About Mary”, “Kingpin” je ostao u njihovoj sjeni i mnogi ga podcjenjuju, a i nije se proslavio na kinoblagajnama, krahiravši u ljeto 1996. (kao i “Nepodnošljivi gnjavator” Jima Carreyja), kad je među komedijama vladao “Luckasti profesor”
s Eddiejem Murphyjem.

Moguće da je filmu presudio casting jer Woody Harrelson u glavnoj ulozi nije Carrey i tada se odmicao od komedije (“Kafić uzdravlje”), eksperimentirajući sa žanrovima, tj. glumeći u “Nemoralnoj ponudi”, “Rođenim ubojicama” i “Vlaku punom love”, premda su Farrellyji i na primjeru “Glupog i glupljeg” riskirali angažmanom Jeffa Danielsa kao protuteže Jimu. Opet, tko zna bi li jedan Carrey bio dobar u ulozi luzera i tragičara Roya Munsona kao Harrelson.

Gubitnici se provlače kroz sve komedije braće Farrelly, ali u “Kralju svih glavonja” izgledaju nikad ljudskije upravo zahvaljujući Harrelsonu, neovisno o povišenom stupnju subverzivnog, anarhičnog humora i glavnom liku koji ima kuku umjesto ruke (još jedan odbijajući faktor za širu publiku).

Munson je od malih nogu imao talenta za kuglanje. “Sve što sam te naučio o kuglanju, možeš primijeniti u životu”, govorio mu je otac, uvjeren da će biti ono što je DiMaggio za bejzbol i da Munson znači “pobjednik”. Godinama kasnije, kuglački varalica i seksist Ernie McCracken (Murray) uzme mladog prvaka Munsona pod svoje okrilje da muljaju obične kuglače, a kad ih prokuže, ostavit će ga na cjedilu i nesretnik će ostati bez ruke i okrenuti se piću.

Jedino što Munsona drži je prsten koji je osvojio i ponosno ga ističe na prstu gumene prostetičke ruke. Koliko je nisko pao, pokazuje scena kad bude prisiljen platiti rentu u naturi i zadovoljiti staru vlasnicu stana (Lin Shaye), što braća Farrelly snimaju s grotesknom, parodijskom aluzijom na “Diplomca” (gospođa Robinson i navlačenje najlonki), samo sa zvukom Munsonova “rigoletta” umjesto Simona i Garfunkela. Parodija se upošljava u par navrata tijekom filma.

Recimo, kad Munson upozna amiša talentiranog za kuglanje Ishmaela (Randy Quaid) i odluči postati njegov mentor, na meti je “Svjedok”. Kad se njima dvojici na putu za Reno i kuglački turnir, koji pobjedniku donosi milijun dolara, pridruži prezgodna Claudia, eto i scene s podignutom haljinom u stilu “Sedam godina vjernosti”, može i “Žene u crvenom” s obzirom da na boju oprave i da je njezina tumačica Vanessa Angel naslijedila Kelly LeBrock u serijskoj verziji filma “Weird Science”.

Konačno, parodira se i “Nemoralna ponuda”, u kojoj je glumio Harrelson, kad Munson zamišlja da mu bogataš (Chris Elliot) nudi milijun dolara za jednu noć s Ishmaelom. No, ovo je prava “farrellyjevska” komedija, koja se poigrava sa “sports movie” žanrom i subvertira ga od početka filma brutalnim prekidom Munsonove karijere taman kad je bio u uzletu do kraja kad je kao trener prisiljen vratiti se u akciju s umjetnom rukom i natjecati s McCrackenom u kuglanju (i češljanju; ne zna se tko ima goru frizuru), navodeći gledatelja da vjeruje kako bi mogao pobjediti.

“Kingpin” se poigrava i smjelim vulgarnostima, tipa da Munson u amiškom selu greškom pomuze bika umjesto kravu i popije njegovo “mlijeko”, da naivni Ishmael kao “riba izvan vode” obavlja veliku nuždu u pisoaru ili da Claudia podmetne ovcu seljaku da ga zbuni tijekom kuglanja kad već ona to ne uspijeva svojom pojavom kao u slučaju drugih kuglača.

Braća Farrelly nastavila su pomicati granice žanra čak i u okviru PG-13 predikata koji je pomogao da “Kingpin” djeluje suptilnije od “Dumb and Dumber” jer je ostavljao dosta toga vulgarnoga na zamišljaj gledatelja. Međutim, kao i uvijek, oni imaju dobar ukus za neukusni humor. A ispod površine proviruje njihova nikad veća humanost i ljubav prema društvenim izopćenicima i hendikepiranim likovima. Dragog luzera Munsona braća Farrelly vole više od ikoga.