Osamdesete u Splitu su bile tako uzbudljive da im je ‘Daleka obala‘ posvetila pjesmu: "Jer osamdesete su bile godine/ Kad smo stalno svirali/ I svake noći smo do zore lupali...".
Njen duh čuva vedru uspomenu na tadašnju živost grada pa ne čudi što je postala evergreen i pjevuše je nakon toliko godina mlađe generacije.
Pjesma podsjeća na splitske bendove kojih je tada bilo "mali milijun" i kada se sviralo "na svakom kantunu", a živa svirka bila omiljen način večernje zabave. Na vrijeme kada su Dino Dvornik, Neno Belan, Gibonni i Marjan Ban s puno mladenačke ludosti i hrpom talenta tek započinjali svoje velike glazbene karijere. Uz bluzere iz ‘Otprilike ovako‘, pankera Fon Biskicha i desetke drugih heavy metal, rock ili jazz demo bendova.
Uz klupske svirke u živo, na kojima su gostovali i najpopularniji bendovi novovalne scene iz regije, u osamdesetima su redovna mjesta za zabavu bile diskoteke. Diskomanija je dugo trajala, kako sa popularnim izvođačima, tako i modnim izričajem. Disco klubovi kao ‘Shakespeare‘ na Zenti, ‘Ce ce‘ u Koteksovom kompleksu, ‘Yacht‘ u hotelu ‘Marjan‘, oni izvan grada poput klubova u ‘Lav‘ -u i ‘Arkadi‘ bili su vječno prepuni mladih.
U to doba i ‘Splitski festival‘ je bio glamurozno mjesto na koje se rado odlazilo u lijepim haljinama i osunčanog tena ranog ljeta, a u festivalskom šušuru moglo se sresti, primjerice, Tomu Bebića ili Borisa Dvornika, legendarne splitske umjetnike.
Glazba je tada bila pozadina za sve, ona je određivala gdje tko izlazi i s kojim društvom, ona je bila inspiracija za to kako se želiš odjenuti. Kako izgledati, kakvu frizuru imati. Prema tipu glazbe koju slušaš se razlikovalo od drugih.
Kakav ćeš prošetati i pokazati se u gradskom "điru": na Rivi ispred ‘Bobisa‘, ispred kavane ‘Semafor‘, u ‘Luxora‘ na Peristilu, na Matejuški, u ‘Tenisa‘ na Firulama. To su bile neke glavne gradske točke na kojima si se okupljao sa ekipom i odakle si odlazio dalje u noćni provod - kod Džaje na Ovčice ili u neki od stobrečkih kafića. Pa u diskoteku.
U osamdesetima se po odjeću i cipele putovalo u Trst, svi iz toga perioda života pamte njegove dućane i iscrpljujuće sate hodanja po trćanskim ulicama u potrazi za onim što si vidio u omiljenom časopisu. Trst je bio naš, gomilajući kesice sa oznakom talijanskih dućana u rukama sretali bi poznanike, pa brže bolje sjeli zajedno u kakvu trattoriu na ručak ili samo na pravi talijanski espresso. Prije nego još skočimo po bakalar i parmezan za ponijeti doma.
Oni sretniji imali su oca koji je "navigava na stranca" po dalekim morima pa nisu morali prolaziti te istovremeno uzbudljive i iscrpljujuće izlete u Trst, ni strahovati hoće li ih još carina oglobiti na povratku.
Osamdesetih godina imali smo frizure koje su u gornjem dijelu bile kraće, u obliku gljive, a na vratu sa dugim repovima kose – kao glumica Farrah Fawcett ili bas gitaristica Suzy Quatro, a kasnije su u muškoj varijanti one ostale zapamćene kao "fudbalerke".
Otkrili smo gel i "wet look"
Trake u kosi, na zapešćima i grijači oko nožnih zglobova accessoar je koji se kopirao iz stila glumice Jane Fonda. Ona je kao pionirka fitnessa u 80.tima objavila video kazetu sa programom svojih vježbi uz glazbu, samo se tada zvao – aerobik. Modni detalji iz najnovijeg načina rekreacije preplavili su svijet i to u milijun drečavih boja. Trikoi u bojama i "gege" su iz dvorana za vježbanje klizali prema svakodnevnim odjevnim kombinacijama.
Jakne i kaputi, kao i košulje, imali su ušivene "kušine" na ramenima – što veće to bolje – a ponekad do ekstremno velikih silueta.
Hlače su morale biti krojene na "mrkvu", uskih završetaka nogavica i s bogatim naborima oko uskog struka, po uzoru na "novi romantizam" i sve ono što su oblačili britanski bendovi. Kao što je Duran Duran, Spandau Ballet, Heaven 17 ili Eurythmix. David Bowie i Brian Fery su bili u modnom smislu najviši estetski uzori. Stilsko odjevno šarenilo a la Madonna u pjesmi ‘Like Virgin‘ ili Boy George iz Culture Cluba su bili znak vrlo dobrog ukusa.
A u Splitu je uvijek bilo i onih modnih umjerenjaka, talijanske škole, koji su nosili najnovije tonove kolekcija sportske elegancije i udobnih cipela, skupih dakako, a osamdesetih su baš takve nazivali (malo ironično) "šminkerima".
Iako se u informacijskom smislu osamdesete ne mogu usporediti sa današnjim vremenom, ipak su svi znali i bili obaviješteni bez mobitela o tome što je moderno ove sezone, što se sluša, gleda ili čita, i što je najvažnije – koji je đir? Gdje se ide navečer? Gdje je ekipa?
Split je uvijek bio modna pozornica, a duh osamdesetih je ostao zapamćen kao uzbudljiv i drugačiji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....