Već desetljećima ljudi diljem svijeta pričaju o iznimnoj povezanosti između pasa i njihovih vlasnika. No, posljednjih godina znanost otkriva još jednu nevjerojatnu dimenziju te veze: psi mogu, zahvaljujući svom izuzetno razvijenom njuhu i osjetljivosti na ljudske promjene, prepoznati dolazak epileptičnog napada kod svojih vlasnika – ponekad i pola sata prije nego što se napad dogodi.
Što kaže znanost?
Nekoliko velikih studija i eksperimenata posljednjih godina potvrdilo je ono što su vlasnici epileptičara godinama tvrdili: psi, posebno obučeni, ali i neki kućni ljubimci bez posebnog treninga, mogu prepoznati specifičan miris ili promjene u ponašanju koji prethode epileptičnom napadu.
Francuski i američki znanstvenici proveli su eksperiment u kojem su trenirani psi izlagani uzorcima znoja i daha osoba s epilepsijom, prikupljenima tijekom i izvan napada. Psi su s izuzetnom točnošću – u nekim slučajevima i 100% – prepoznali uzorke povezane s napadima, bez obzira na to o kojoj se osobi ili vrsti napada radilo. Ovi rezultati sugeriraju da epileptični napadi proizvode specifičan “potpis” mirisa, odnosno skup hlapljivih organskih spojeva (VOC) koje psi mogu detektirati.
Kako psi reagiraju?
Psi koji osjete dolazak napada često pokazuju promjene u ponašanju: postaju nemirni, traže pažnju, laju, ližu vlasnika ili ga pokušavaju odvesti na sigurno mjesto. Neki psi razviju vlastiti način upozoravanja, a kod vlasnika s epilepsijom to može značiti dragocjenih nekoliko minuta ili čak pola sata da se pripreme, uzmu lijek ili legnu na sigurno mjesto.
Zanimljivo je da čak i neobučeni kućni psi mogu spontano reagirati na promjene u mirisu ili ponašanju vlasnika prije napada, iako su trenirani psi daleko precizniji i pouzdaniji.
Što to znači za osobe s epilepsijom?
Za ljude koji žive s epilepsijom, nepredvidljivost napada jedan je od najvećih izvora stresa i opasnosti. Psi-alarmisti (seizure-alert dogs) mogu značajno poboljšati kvalitetu života: omogućuju vlasnicima da na vrijeme uzmu lijek, potraže pomoć ili izbjegnu opasne situacije poput vožnje ili penjanja.
Neke organizacije u Europi i SAD-u već godinama treniraju pse upravo za ovu svrhu, a interes za ovakve “medicinske pse” stalno raste.
Kako psi to rade?
Iako još nije do kraja razjašnjeno koji točno kemijski spojevi čine “miris napada”, znanstvenici pretpostavljaju da promjene u električnoj aktivnosti mozga tijekom prednapadne faze mijenjaju sastav znoja, daha i urina, stvarajući jedinstven mirisni “potpis”. Psi, s čak 300 milijuna njušnih receptora, mogu detektirati te promjene daleko prije nego što ih čovjek može osjetiti ili prije nego što se pojave vidljivi simptomi.
Neki znanstvenici istražuju i mogućnost da psi reagiraju na suptilne promjene u ponašanju, držanju tijela ili čak elektromagnetskim promjenama kod vlasnika prije napada.
Ograničenja i izazovi
Iako su rezultati impresivni, stručnjaci upozoravaju da je potrebno još istraživanja kako bi se standardizirali protokoli za trening pasa, utvrdila pouzdanost i preciznost te otkrili svi mehanizmi na kojima se temelji ova sposobnost. Također, nisu svi psi jednako talentirani za ovu ulogu, a i među ljudima s epilepsijom postoje razlike u “mirisnom potpisu” napada.
Psi, naši vjerni suputnici, još jednom su pokazali koliko su neprocjenjivi u životu ljudi. Njihova sposobnost da osjete dolazak epileptičnog napada otvara nove mogućnosti u liječenju i podršci osobama s epilepsijom, ali i podsjeća na jedinstvenu vezu čovjeka i psa. Iako znanost još traži odgovore na sva pitanja, jedno je sigurno: za mnoge ljude s epilepsijom, pas nije samo prijatelj – on je doslovno spasitelj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....