Ova žena se predstavljala kao ‘preporođeni Krist‘ i zalagala za čednost i celibat: ‘Bog mora biti i muško i žensko‘

Žarko je željela Amanda Seyfried osvojiti ulogu Glende u mjuziklu “Zlica”. Seyfried je za “Wicked” imala sve predispozicije. Već je pjevala u hitu “Mamma Mia” i njegovom nastavku, kao i “Jadnicima”, filmovima inspiriranim kazališnim mjuziklima, baš poput “Zlice”. Međutim, Amandina audicija nije rezultira uspjehom.

Uloga je, na njezinu veliku žalost, u konačnici pripala pjevačici Ariani Grande. No, Seyfried je dobila priliku ponovno pustiti glas u jednom krajnje drukčijem filmu. To je “The Testament Of Ann Lee” koji izgleda kao Amandina osveta za “Wicked”. Film “R” predikata nipošto nije šareni mjuzikl za obiteljsko gledanje.

Režirala ga je Mona Fastvold (podcijenjeni “The World To Come” s Vanessom Kirby i Katherine Waterston), poznatija kao koscenaristica i/li producentica filmova Bradyja Corbeta, od “Vox Luxa” do oskarovskog “Brutalista”. Fastvold je s poslovnim i životnim partnerom Corbetom napisala scenarij za “The Brutalist”, a on je potpisan kao koscenarist i producent na “Testamentu Ann Lee”.

Među filmovima ima sličnosti. Oba su povijesni spektakli epskih razmjera, grandiozni, ambiciozni i raskošno snimljeni na filmu (70 mm), dijele novopečenog skladateljskog oskarovca Daniela Blumberga sklonog glasnim krešendima, a govore o američkim doseljenicima koji su izdržljivošću i posvećenošću onome što rade htjeli usnuti “American dream” godinama (i stoljećima) prije nego što je to postala “must have” čežnja, ali usput shvatili da nije baš tako snolik.

Ključne scene filmova odvijaju se na brodu što plovi za Ameriku. U “Brutalistu” se ta scena odigrava odmah u briljantnom uvodu, kad Adrien Brody izlazi iz utrobe plovila i ugleda Kip slobode. S druge strane, brod je u “The Testament Of Ann Lee” poprište podjednako opčinjujuće i proganjajuće scene plesa i pjesme tzv. šejkera “drhtavaca” (posebna, radikalna sekta kvekera).

Scena je prikazana tijekom gostovanja Seyfried u BFI-ju kao zagrijavanje za film i imala je hipnotički učinak na gledatelje. Potpisnik ovih redaka sjeća se da u tom trenutku nije mogao dočekati da vidi cijeli film koji je ispao ugodno iznenađenje i nesvakidašnje kinoiskustvo, spoj mjuzikla, povijesne, biografske i religiozne (melo)drame.

“Testament Ann Lee” počinje kao mjuzikl i ubrzo nas upoznaje s protagonisticom, stvarnom povijesnom figurom iz 18-stoljetnog Manchestera. Ann Lee je utemeljila fundamentalistički šejkerski pokret i predstavljala se kao “preporođeni Krist”, “Isusov drugi dolazak”, jer “Bog mora biti i muško i žensko”. Bila je udana za Abrahama (Christopher Abbott), ali se počela zalagati za čednost i celibat s obzirom na njegove odbojne fetišističke porive i činjenicu da nijedno njihovo dijete nije dugo poživjelo.

Za propovijedanje svoje poruke Ann Lee je pronašla plodnije tlo u Americi, kamo se otisnula zajedno sa suprugom, bratom Williamom (Lewis Pullman) i nekoliko desetaka sljedbenika kojima je ekstatični “drhtavi”, “treskavi” ples bio sastavni dio bogoštovlja i posezanja za božanskim, a u njoj su vidjeli Majku.

Plesne sekvencije s uvijanjem, izvijanjem i isprepletanjem tijela tijekom obraćanja Bogu i doživljavanja ekstaze spadaju među najposebnije kad su u pitanju mjuzikli, posjedujući ne samo o(p)čaravajuću nego i transcendentalnu kakvoću zahvaljujući glumi, režiji, glazbi, fotografiji (William Rexer), scenografiji (Sam Bader) i koreografiji (Celia Rowlson-Hall). Tijelo i duša kao da postaju jedno u tim trenucima i uzvisuju Ann Lee i njezine vjerne sljedbenike gotovo do stanja religiozne psihoze.

Redateljica ima osjećaj za scenski pokret i oko za vizualno (neki “barrylyndonovski” kadrovi mogli bi se uokviriti na zidu kao umjetnička slika iz danog perioda). Ima i nerv za društveni kontekst, tj. širu sliku filma dobrog tajminga u pogledu slijepog sljedbeništva, od religioznih figura preko političara do influencera.

Ipak, Seyfried je toliko posvećena liku Ann Lee, gorljiva i dominantna na ekranu pa je lako razumjeti da bi je netko poželio slijediti. Glumica je nikad bolja u ulozi koja se odigra jednom u životu i zavrjeđuje barem nominaciju za Oscara. Uloga je odigrana s božanskim nadahnućem. I bog stvori Amandu.