StoryEditorOCM
Panorama‘PRIVATNI ŽIVOT‘

Pacijentica psihijatrice počinila je samoubojstvo, muž pokojnice krivi nju za njezinu smrt, a ona sumnja u - ubojstvo

Piše Marko Njegić
14. ožujka 2026. - 22:21

Bilingualna Jodie Foster fluentno govori francuski u filmu "Privatan život" ("Vie privée"/"A Private Life"). Na prvu to kao da je primarni "selling point" novog projekta francuske redateljice Rebecce Zlotowski, znane po filmovima "Grand Central" i "Planetarium". "Slavna američka glumica govori francuski".

Doduše, Jodie je pričala francuski i u "Zaruke su dugo trajale", ali tu je imala sporednu ulogu i to je bio film Audrey Tautou. "Privatni život" je Fosteričin film i ona nastupa u glavnoj ulozi, pričajući francuski 97 posto vremena. No, teško da je u pitanju neki "kapric" velike filmske zvijezde "pod stare dane" (r. 1962.), prije izazov.

Dvostruka oskarovka ("Optužena", "Kad jaganjci utihnu") rijetko snima i ovo joj je tek peta uloga u posljednjih desetak godina – filmovi "Hotel Artemis", "Mauritanac" i "Nyad", serija "Pravi detektiv 4"). Dakle, Jodie je sigurno vidjela ovo kao izazov, ali kvaka je da se ona prirodno uklapa u ulogu Amerikanke u Parizu, odnosno američke psihijatrice s pariškom adresom. Foster izgleda kao prava (francuska) intelektualka i lako ju je zamisliti kao psihijatricu da nije glumica.

Psihijatrica se u filmu zove Lilian Steiner i ona doznaje da je njezina pacijentica Paula (Virginie Efira) počinila samoubojstvo. Paulina kćerka Valerie (Luana Bajrami) poziva je na bdijenje, ali suprug pokojnice Simon (Mathieu Amalric) izbaci psihijatricu napolje, kriveći je za ženinu smrt.

Mic po mic, Lilian počne čeprkati i drži da bi posrijedi moglo biti ubojstvo, ne samoubojstvo, stoga otvara vlastitu istragu uz pomoć bivšeg supruga, optometrista Gabriela (raspoloženi veteran Daniel Auteuil), kojeg posjećuje zbog problema sa suznim kanalima.

"Ne plačem ja, već moje oči", tvrdi ona, ali možda njezine potisnute emocije polako izlaze vani, potaknute pariškom melankolijom. Naime, Lilian ima otuđenog sina Juliena (Vincent Lacoste) i odnedavno je postala baka. Svakako, ovu psihijatricu peru unutarnje neuroze i psihoze, a Jodie je očekivano odlična i nijansirana u ulozi.

Posjet kod hipnotizerke Jessice (Sophie Guillemin) otvara joj um i širi vidike u vezi drugih (prošlih) života. Scene kod hipnotizerke su bizarne i Lillian tijekom hipnoze postaje čelistica i Paulina ljubavnica, Simon je dirigent naoružan pištoljem koji(m) ubija Paulu, a tu su i nacisti u operi. Misterija s potencijalnim ubojstvom neuvjerljivo koketira s mističnim, nadnaravnim i metafizičkim, spominje se i zloduh "dybbuk", a samo što se ne spomene i "in yun" iz "Prošlih života".

Zlotowski znatno solidnije vodi film kao psihološki "murder mystery" triler u kojem Lillian teoretizira i istražuje je li Paula ubijena i, ako da, tko ju je ubio i zašto, preispitivajući je li na seansama, koje snima na mini-disku kako bi ih naknadno mogla (pre)slušati, uočila neke znakove upozorenja, tj. samoubilačke misli i skrivenu poruku.

Otvarajući "A Private Life" pjesmom "Psycho Killer" Talking Headsa, benda o kojem je Jonathan Demme, redatelj "Jaganjaca" s Foster, snimio koncertni film, Zlotowski kao odaje počast svojoj zvijezdi i pokriva žanr od Hitchcocka i Chabrola do "Skrivene poruke" i "Noža u leđa", čak i "Elle" Paula Verhoevena, samo bez psihoseksualne subverzije. Konačno, redateljica se zove "Rebecca" kao i poznati Hithcockov film.

Psihološki triler je prisutan i u kadrovima spiralnih stepenica, ali i ublažen humorom, na trenutke gotovo do krimi komedije, čak i rom-coma s ponovno sjedinjenim (bivšim) supružnicima, kao da se Zlotowski malko ugleda i u Woodyja Allena, sinonima za komičnu psihoanalizu s povremenim izletima u trilere.

Sve spomenute uzore Zlotowski nadograđuje s mrvu osobnosti i šarma, ali i može razočarati nezadovoljavajućim (anti)klimaksom svakoga tko je očekivao čisti misteriozni triler, a dobio ustvari neujednačenu, no intrigantnu egzistencijalnu karakternu studiju o autoterapijskoj potrazi za smislom jedne sredovječne žene, oslikanoj u istrazi "ubojstva". Lilian shvaća da treba biti prisutnija u trenutku, s pacijentima i općenito. To je nešto što i gledatelj može izvući kao pouku u ova odsutna vremena. *** ½

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. ožujak 2026 22:33