Pokojnu majku su mu izopćili iz obitelji, ali on smatra da mu nasljedstvo pripada: ubit će svoje rođake da ga se dočepa

Ubojstvo s predumišljajem poznati je izraz iz kaznenog prava. S tim izrazom domaći distributer zgodno se zaigrao i stvorio efektan naslov za film “How To Make a Killing” – “Nasljedstvo s predumišljajem”. Domaći naslov je bolji od stranoga, pa i samoga filma, remakea sjajne britanske crne krimi komedije “Nježno srce” ili “Kind Hearts and Coronets” Roberta Hamera iz 1949. u produkciji Ealing studija.

Hollywood je znao snimati nove verzije Ealingovih ili ealingovskih komedija (npr. “Gangsterska petorka” braće Coen i “Škola za nitkove” Todda Phillipsa), ali bez većeg uspjeha. Ako se već “moraju” snimati remakeovi, bolje onda da se to radi sa starijim filmovima, ne bi li ih usput izvukli iz zaborava, a ne novijim.

Međutim, “Nježno srce” je prilično savršen komad klasika koji je utemeljio takav tip britanske komedije i imao prijelomnu multiplu ulogu Aleca Guinessa prije nego što su nešto slično počeli izvoditi Peter Sellers i Eddie Murphy. Guiness je glumio svih osam članova obitelji, uključujući i lady Agathu, koje je odlučio ubiti njihov odbačeni potomak (Dennis Price) ne bi sebi prokrčio put do nasljeđivanja obiteljskog bogatstva.

U novoj verziji članove obitelji glume različiti glumci, vjerojatno zato što se nitko nije usudio biti uspoređivan s Guinessom, premda su baš 2025. dvostruke uloge postale mini-trend (Michael B. Jordan u “Grešnicima” itd.). To je prvo razočaranje “Nasljedstva s predumišljajem”, filma koji je unatoč etiketi “remakea” imao dobar pedigre.

Iza kamere je stao John Patton Ford, redatelj izvrsne “Kriminalke Emily” (ovo mu je drugijenac), film je nastao u produkciji propulzivne neovisne kompanije A24, a u glumačkoj ekipi su se našli mladi glumci zvjezdanog potencijala Glen Powell i Margaret Qualley, veterani Ed Harris i Bill Camp te poznati Topher Grace.

Napokon, tajming za satiru na račun bogatih još uvijek je pogođen i film se veže na recentni “eat the rich” trend s još jednim kinonovitetom “Igra skrivača 2”. Čini se da J.P. Forda zanima motiv običnog čovjeka koji biva uvučen u svijet kriminala i usput otkriva da se u tome snalazi. Jer, nakon “Emily The Criminal” to je i postavka “How To Make a Killing”.

Taj običan čovjek sad je mlađi muškarac Beckett Redfellow (Powell). Kad je Beckettova samohrana mama (Nell Williams) zatrudnila s njim kao 18-godišnjakinja, njezin otac Whitelaw Redfellow (Harris) izopćio ju je iz obitelji, a familija mu nije pomogla niti ga htjela “priznati” čak i kad je ona umrla, tako da je odrastao u predgrađu New Jerseyja umjesto na imanju i iskusio život po domovima nakon majčine smrti.

Ford otvara “Nasljedstvo s predumišljajem” s Beckettom u zatvoru, u očekivanju smrtne kazne, dakle on je članove obitelji već ubio i spreman je ispovijediti se svećeniku (Sean C. Michael), usput i ispričati priču kako je od prodavača odijela postao ubojica. Za sve je kriv susret sa simpatijom iz djetinjstva Julijom (Qualley), dominantnom dugonogom djevojkom iz visokog društva koja mu femme-fataleovski u šali kaže “javi mi kad ih pobiješ sve”, nakon što je rekao “nasljedit ću bogatstvo jednog dana”.

I eto ideje da “podreže koju granu na obiteljskom stablu”, ali Beckett u prekratkom roku razvija patološke tendencije Patricka Batemana/”Američkog psiha”, koji nije sistematski ubijao vlastiti rod, da bi njegovi postupci bili uvjerljivi. Tim više jer Powell ne iskazuje unutarnji mrak lika i glumi ga u svom zavodljivom, “smooth” stilu kao da snima rom-com nazvan “Naslijedi me, zavedi me”, a nije odbojan poput Timotheeja Chalameta u nesuđenoj oskarovskoj ulozi “Martyja veličanstvenog”.

Također, Ford se trudi prikazati žrtve u lošem svjetlu, razuzdanog partijanera, netalentiranog umjetnika..., kako bi kod gledatelja izazvao “navijačke” porive i opravdao to što Beckett radi, ali oni svejedno baš i ne zaslužuju smrt. Nakon što Becketta ujak zaposli na Wall Streetu (“Možeš se izvući s ubojstvom, čak i biti nagrađen”), gdje je radio i Bateman, a on se zaljubi u curu pokojnog rođaka (Jessica Henwick, srce filma), zaruče se i kupe veliki stan s pogledom, riječju uđe u visoko društvo i živi na visokoj nozi jer “novac kupuje sreću” i “biti bogat je bolje nego što zamišljate”, nasljedstvo mu realno više ne treba, tako da je i to odbijajući faktor za (ovog) gledatelja.

Ford je talentiran, netko tko može uprizoriti fin “hommage” Luisu Bunuelu (“On” ili “El”) u sceni prvog umorstva na jahti s konopom i gležnjom, ali “How To Make a Killing” u totalu ne ispada elegantni krimić s komičnim ironijama, apsurdima i satirom na račun oportunizma i pohlepe u stilu “Match Point”. Protiv filma radi i friški “No Other Choice” sa superiornijim satiričkim uprizorenjem relativno slične premise o sustavnoj eliminaciji konkurencije. ** ½