Globalno najpoznatiji muzej, pariški Louvre, u ponedjeljak je zatvoren a 60 istražitelja uključeno je u istragu kako su usred bijela dana četvorica pljačkaša uspjela u manje od sedam minuta odnijeti nakit neprocjenjive kulturne i povijesne vrijednosti.
Parižani su zgroženi pljačkom, preko društvenih mreža oglasio se i predsjednik E. Macron, a iako Louvre ima dugu povijest krađa, način kako je pljačka izvedena otvara u javnosti pItanje jesu li suvremene mjere zaštite jednako korištene za više od 33 tisuće predmeta u čuvenom muzeju.
Da podsjetimo, najveća krađa dosad bila je nestanak Mona Lise 1911. godine, odnio ju je talijanski dekorater Vincenzo Peruggia odjeven kao muzejski radnik. Nakon što je 1956. godine oštećena kamenom, odlučeno je da se izlaže iza zaštitnog stakla.
Četvorka lopova koji su u nedjeljno jutro skuterom nestali sa svojim plijenom odnijela je osam komada nakita, tvrdi francusko Ministarstvo kulture. U bijegu su lopovi ispustili iz ruku iznimno vrijednu krunu Napoleonove supruge, carice Eugénie, kao i dijamant Regent, koji je Sotheby‘s procijenio na više od 60 milijuna američkih dolara.
Prema francuskom Ministarstvu kulture, među ukradenim predmetima bila je dijadema, odnosno kruna, iz kolekcije kraljice Marie-Amelie i kraljice Hortense; smaragdna ogrlica i par smaragdnih naušnica iz kolekcije Marie-Louise, Napoleonove druge supruge; te veliki broš s mašnom s korzeta carice Eugenie.
Nakit je bio smješten u galeriji Apollon, koju je 1661. godine izgradio Luj XIV. Dvorana, puna zlatnih listića i slika, bila je model za Dvoranu ogledala Versaillesa.
Narudžba kolekcionara
Nakit se nalazio u dvjema staklenim vitrinama. Maskirani pljačkaši ulazili su "mirno" i razbijali vitrine s draguljima.
Prve spekulacije nakon pregledanih snimki su ukazivale da su lopovi naizgled bili "iskusni" s dobro pripremljenim planom za bijeg na dva skutera. Pariško tužiteljstvo je reklo da slučaj istražuje kao tešku krađu organizirane bande i kriminalnu zavjeru za počinjenje zločina.
No, što lopovi mogu napraviti sa draguljima koji imaju veliku povijesnu vrijednost i mogu li ih uopće unovčiti s obzirom na rizike koji prate takve preprodaje? - pitali smo splitskog zlatara - draguljara koji dobro poznaje međunarodnu scenu na kojoj učestvuje kao procjenitelj, Feđu Bučića.
- Taj tip lopova, kradljivci poznatih dragulja, u ekipi najčešće imaju procjenitelja koji "odoka" zna što je potrebno napraviti da se oni prebruse. Da se izvadi drago kamenje iz nakita, prebrusi u drugi oblik i u drugačijoj težini proda na tržištu kao drugačiji kamen.
Druga mogućnost je da se otopi metal koji je najmanje vrijedan u svemu tome i prodaju se pojedinačni komadi dragog kamenja.
Tim činom nakit gubi na svojoj tržišnoj vrijednosti, više nikad nije onaj nakit koji je vrijedan upravo zato što je dio povijesti.
Ali, velika je mogućnost da je krađa naručena od kolekcionara koji ih želi imati u svojoj kolekciji i držat će ih daleko od očiju javnosti, da je pljačka "po narudžbi".
Takvim bogatim kolekcionarima je važno zadovoljstvo posjedovanja, držat će ih u svom bunkeru i nitko neće znati da su kod njega.
Znalo se dešavati nakon pljačke civilizacijski i kulturno vrlo vrijednih dragulja, neprocjenjivih, da se nađu nakon 20, 40 ili 80 godina jer ih je netko čuvao, zadovoljavajući svoju potrebu da to bogatstvo ima. Ima bogatih ljudi koji će povremeno razgledati što sve ima i nahraniti svoju pohlepu jer mu je važno da upravo on to ima.
Nije ovo sponatana pljačka pa će lopovi tek poslije tražiti nekoga tko otkupljuje ukradeni nakit, nego se znalo točno što se ide ukrasti – smtra zlatar-draguljar Feđa Bučić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....