Znamo da je papa Frane osobito gorljivo molio za one od kojih je društvo diglo ruke; tako i za beskućnike, prosjake, ovisnike. S jednom prosjakinjom porazgovarali smo na mimohodu od bazilike Svetog Petra do crkve Svete Marije Velike.
Ona, doduše, nije bila u povorci, ali je bila "tamo gdje i svi". Prepoznali smo njezin nezgrapan talijanski i ubrzo saznali da nam je škrabicu pružila 60-godišnja Refija Rustić iz Bosne, točnije sela Vlastenice kod Kladnja, oko 120 kilometara udaljeno od Sarajeva.
Njezin je muž Enes (65) bio pripadnik Armije BiH, danas je teški invalid, a s puno dijagnoza kuburi i Refija... Žive u Rimu već više od 20 godina, kuću im je u ratu srušilo, a putevi Gospodnji neobični odvedoše ih u - Vječni grad.
- Još smo bez kuće i mogli po ljetu, al kako ćeš po zimi? Nikako, eto kako. Čoek ima 700 eura vojne penzije, ja pitam, pa od ovoga šta dobijem platimo režije, moje lijekove - povjerava Refija.
Kaže da cijeni i Alaha i Isusa, a "čovjek je čovjek".
- Il si dobar, il nisi. Ovaj papa je, izgleda, bio mnogo dobar - primjećuje, žao joj je što više nije živ. Malko je i potonula na spomen srušene kuće, daleke Bosne, eto i pape...
Da je oraspoložimo, pitamo je - razvija li pite?
- Is, dašta sam! Samo ne smijem slatke, imam šećer, znaš. Samo malo sirnice, nako, nešto da imamo za ručak, večere. Ajd sretno vam bilo! - zaželjela nam je i Refija iz Rima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....