U splitskom Fotoklubu večeras (utorak, 8. srpnja) s početkom u 20 sati otvara se izložba posvećena jednom od najvećih imena hrvatske fotografije XX. stoljeća - Ljubomiru Garbinu.
- Izložbom želimo prikazati upravo širinu Garbinova fotografskog umijeća; od prvih koraka u mediju, kada već kao mladić posjeduje zavidnu tehničku spretnost i osjećaj za svjetlo i kadar, preko iznimno vrijednog dokumentarnog rada iz ratnih godina, sve do zrelih eksperimenata i suvremenih poetika koje razvija u šezdesetima i sedamdesetima.
Garbin nije bio samo svjedok jednog grada i jednog vremena, bio je njegov tihi, ali neumorni promatrač, kroničar i interpretator te je u tom smislu jedno od najznačajnijih imena splitske dionice hrvatske fotografije dvadesetog stoljeća, ali i uklupne hrvatske fotografije - objašnjava Ana Žanko, kustosica izložbe i predsjednica Fotokluba.
Vezan za baštinu i ljude
Garbin je rođen na Šolti 1911. godine, kao trogodišnjak s obitelji seli u Split u kojem će živjeti sve do smrti 1985. godine.
Žanko ističe kako će kao čovjek i kao fotograf, Garbin ostati trajno vezan za baštinu i mediteranski ugođaj Splita i Dalmacije. U desetljećima rada svakodnevno je i revno bilježio najsitniji detalj, svaku poru u kamenu grada, makar i jedva vidljivu promjenu u vizuri Splita i na horizontu Jadrana.
Njegovu gotovo pa opsesivnu ljubav svjedoče stotine tisuće negativa, dijapozitiva i na različite formate razvijenih i uvećanih fotografija koje su četiri desetljeća poslije njegove smrti ostale sačuvane u privatnoj arhivi obitelji Garbin. Ta vrijedna umjetnička ostavština sasvim sigurno zaslužuje u dogledno vrijeme biti monografski obrađena i valorizirana u kontekstu povijesti hrvatske fotografije XX. stoljeća i njene splitske dionice.
Amaterski se fotografijom počeo baviti 1929. godine, radeći samostalno, a kasnije i za fotografski studio Ruljančić i fotografa Juru Ruljančića. Prva fotografija objavljena mu je 1938. godine u časopisu Jugoslavija: jugoslavenski turizam, a prvu samostalnu izložbu priredio je 1940. u današnjem Salonu Galić, na kojoj je izlagao ciklus fotografija s motivima mora i socijalnim temama Splita.
Već na toj prvoj izložbi Garbin pokazuje sklonost ka eksperimentu i istraživanju granica i mogućnosti medija fotografije te su neke fotografije na izložbi bile tonirane, a neke kolorirane anilinskim bojama.
- U vrijeme talijanske okupacije Splita (1941. - 1943.) ilegalno djeluje u Ruljančićevu studiju te izrađuje fotografije za ilegalne legitimacije, propagandne materijale i slično. Od 1941. godine priključuje se NOB-i kao fotoreporter. U prosincu 1943. upućen je na Vis, a potom je s otoka prebačen u Bari, a u veljači 1944. sa zbjegom je stigao s dalmatinskim izbjeglicama u egipatski El Shatt, gdje je imenovan voditeljem fotosekcije te je tijekom 20 mjeseci snimio oko tri tisuće snimaka, a već u ljeto 1944. u logoru je priredio izložbu Život i rad u zbjegu partizana u Jugoslaviji s oko 400 fotografija. Izložba je nakon El Shatta održana i u Kairu i u Aleksandriji - kaže nam.
Samostalni fotograf
Nakon povratka u Split do kraja života Garbin je radio kao samostalni fotograf, surađujući s brojnim poduzećima (Jugoton, Lavčević, hoteli, putničke agencije itd.), javnim tijelima (Grad Split angažirao ga je za dokumentiranje svih projekata u okviru Mediteranskih igara 1979.) i gradskim ustanovama. Svakako se posebno ističe dugogodišnja suradnja s Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu i dokumentiranje programa Splitskog ljeta sve do kraja sedamdesetih.
- Fotoklubu Split priključuje se u svibnju 1959. godine te od 1960. sudjeluje na brojnim domaćim i međunarodnim natječajnim fotografskim izložbama. U razdoblju šezdesetih pa sve do polovice sedamdesetih njegova izlagačka aktivnost bila je impresivna te je, uz Nikolu Vučemilovića i Petra Jovića, godinama bio najuspješniji i najaktivniji član Fotokluba Split. Sudjelovao je na gotovo 400 skupnih izložbu, a s preko stotinu osvojenih domaćih i međunarodnih priznanja, nagrada i diploma za umjetničku fotografiju, Ljubomir Garbin je među najuspješnijim splitskim fotoklubašima i dan danas.
Izlagao je na gotovo svim jugoslavenskim izložbama i salonima fotografije, ali isto tako njegovi su radovi redovno uspješno prolazili selekcije te osvajali nagrade na prestižnim međunarodnim fotografskim natjecanjima umjetničke fotografije – od Nantesa, Bordeuxa i Pariza pa sve do Sydneyja, Singapura, Moskve, Bostona i Detroita. Imajući u vidu njegove uspjehe i zasluge za razvoj fotografije u Splitu, nije neobično da se, nakon majstorove smrti, u splitskom Fotoklubu javila ideja da se dodjeljuje godišnja nagrada »Ljubomir Garbin« za izniman doprinos razvoju fotografije - ističe Ana Žanko.
Domaće i međunarodne nagrade
- Čitav je njegov stvaralački opus neraskidivo vezan za Split. Prema sjećanju brojnih starijih Splićana i Splićanki, Garbin i njegov jednostavni minijaturni Rolleiflex aparatić bili su kao srasli s gradom i ritmom gradskih ulica. Mogli ih se zateći posvuda i u bilo kojem trenutku. Pregledavajući Garbinovu osobnu arhivu postaje jasno da je disao i živio Split, i to oba njegova lica. I ono starog, pučkog i težačkog grada u kamenu, ali i ono raskošno i svjetski prepoznatljivo lice grada.
Fotografirao je sve – od kulturnih do sportskih događanja, panorama i vizura grada, portreta sugrađana i sugrađanki… Garbin je neumorno vrebao trenutke, čekao na kakvu dojmljivu igru svjetla i sjene, zamrzavajući svojim fotoaparatom svakodnevicu življenja u jedinstven i neponovljiv vizualni doživljaj.
Međutim, ono što ga doista izdvaja u kontekstu tadašnjih lokalnih vizualnih tendencija, a pogotovo u kontekstu djelovanja pri Fotoklubu, jest njegova izražena sklonost eksperimentu. Za razliku od većine njegovih suvremenika i klupskih kolega, koji su se uvelike oslanjali na dokumentarnost i tehničku korektnost, Garbin se nije bojao riskirati s formom, materijalom i tehnikom te koristi za to vrijeme neuobičajene tehnike poput foto-grafika, solarizacija, izrade fotografskih reljefa itd.
Već njegovi rani fotografski grafizmi iz kasnih pedesetih i s početka šezdesetih odišu modernističkom osjetljivošću te izvanrednim osjećajem za kompoziciju i ritam plohe. Iz današnje perspektive, ti se Garbinovi fotografski eksperimenti možda ne doimaju osobito inovativnima, no u kontekstu vremena u kojem su nastajali, bili su istinski avangarda, kako u pogledu forme tako i u načinu promišljanja odnosa motiva i teksture, svjetla i volumena.
Simbol ljudske izdržljivosti
U njima Garbin sintetizira svoje dugogodišnje iskustvo promatranja mediteranskog urbaniteta i krajolika, a pritom ostaje vjeran grafičkoj logici kadra i sklonosti apstrakciji - navodi, dodajući kako je uz sve navedeno Garbin bio i izvanredni portretist.
- Nije neobično da su mu upravo portreti najčešće donosili priznanja i nagrade na domaćim i međunarodnim fotografskim natjecanjima. Bilo da portretira radnike, ribare, kazališne umjetnike ili nepoznata lica s ulice, Garbin ne bilježi samo vanjštinu, nego s nevjerojatnom preciznošću hvata slojevitost emocija i trenutka: moment zamišljenosti, sjete i odsustva, nedokučivi osmijeh i trzaj lica.
Taj njegov umjetnički nerv posebno dolazi do izražaja u fotografijama nastalim tijekom boravka u zbjegu u El Shattu, gdje se, iako primarno angažiran kao dokumentarist, ne može oduprijeti potrebi da portretira stanovništvo zbjega.
Pritom fotografira s poštovanjem i dubokom empatijom: muškarce, žene i djeca El Shatta kroz njegov kadar postaju više od izbjeglica, oni postaju simboli ljudske izdržljivosti i dostojanstva - zaključuje Ana Žanko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....