Dueti filmskog Johnnyja Casha i June Carter (Joaquin Phoenix, Reese Witherspoon) te Boba Dylana i Joan Baez (Timothee Chalamet, Monica Barbaro) dobili su konkurenciju u “Song Sung Blue”. Mike i Claire Santina nisu bili kalibar glazbenika poput spomenutih, ali u (re)interpretaciji Hugha Jackmana i Kate Hudson njihova je scenska energija podjednako magična.
Koncertne sekvencije su užitak za gledanje zahvaljujući glumačkoj i pjevačkoj kemiji Jackmana i Hudson. Ako niste nikad čuli za Mikea i Claire ili gledali istoimeni dokumentarac o njima iz 2008., radi se o stvarnom paru iz Milwaukeeja koji je spojila ljubav prema glazbi. Bivši alkoholičar i vijetnamski veteran Mike htio je biti nešto više od običnog impersonatora slavnih pjevača.
Kad je upoznao Claire, impersonatoricu Patsy Cline, oni su formirali duo Lightning and Thunder (Munja i Grom), nastupajući kao “tribute” bend Neila Diamonda, jer “nostalgija se isplati”, ali jedna tragedija za drugom ispriječila se na njihovom putu do zvijezda, taman kad je malo nedostajalo da ih dosegnu.
“Song Sung Blue” je i ljubavna drama i “biopic” o glazbenicima, žanr koji je unatrag deset godina postao popularniji nego ikad (“Bohemian Rhapsody”, “Rocketman”, “I Wanna Dance With Somebody: Film o Whitney Houston”, “Elvis”, “Bob Marley One Love”, “Back To Black”, “Girl You Know Is True”, “Better Man”, “Springsteen: Izbavi me iz ništavila”).
Jackman pokazuje da mu leže pjevne uloge (“Jadnici”; “Najveći showman”) i plijeni pažnju od uvode scene kad se predstavlja na sastanku liječenih alkoholičara i simpatično gaji zablude o svojoj glazbenoj veličini, a moguća oskarovska nominentica Hudson nije bila ovako dobra od “Koraka do slave” (obratite pažnju na jedan njezin monolog u krupnom planu), u međuvremenu se okušavši kao pjevačica.
Zajedno, Jackman i Hudson su užitak za gledanje od trenutka kad su se Mikeu i Claire pogledi sreli i krenili su uvježbavati nastup. U tim scenama čini se da Jackman i Hudson uvježbavaju uloge, tj. da imaju probe za film kao Mike i Claire za koncerte.
Gledatelj je trenutačno opčinjen njihovom zaraznom energijom i strašću za glazbom u kojoj su pronašli (i pronalazit će) utjehu, toliko da je spreman oglušiti se o “biopic” formulaičnost dokle god glumci pale iskru glazbeno-filmske magije, zapravo pjevajući sve pjesme, a redatelj Craig Brewer (“Hustle & Flow”, “Dolemite Is My Name”) podsjeća zašto smo zavoljeli glazbu i filmove.
Brewer odaje lijepu počast svim “tribute” bendovima pa i posvećenim ljudima koji uvijek rade iskreno/sa srcem i stopostotno su posvećeni onome što vole raditi, neovisno o veličini njihove publike. Duo Lightning and Thunder imali su malu, ali vrlo predanu publiku, iako su jednom, vjerovali ili ne, bili predgrupa Pearl Jamu i Eddie Vedder je s njima zapjevao na pozornici.
Gorko-slatki “Song Sung Blue” u najboljim trenucima emulira sentimentalne (melo)dramske filmove iz razdoblja kad su Lightining and Thunder najviše nastupali, od kraja osamdesetih do sredine devedesetih. Međutim, režirajući “Song Sung Blue” Brewer počesto podsjeća na Mikea koji želi biti “interpreter” umjesto “impersonator” i odbija samo pjevati Diamondov megahit “Sweet Caroline” koji publika traži.
Pohvalno je da Brewer želi (re)interpretirati događaje iz života aktera umjesto da ih oponaša te odbija dati gledateljima samo ono što žele, dakle klasični glazbeni “biopic”. No, kad se prva tragedija dogodi i skrši snove aktera (“Bili smo tako blizu...”), “Song Sung Blue” prenaglo za svoje dobro mijenja ton i od poletnog, uzdižućeg šljokičastog filma postaje teški crnjak, sumorna drama s atmosferom krajnje potištenosti.
Sa serijom nesreća koja zadesi Claire i Mikea, “Song Sung Blue” može podsjetiti na drametinu o obiteljskom prokletstvu hrvačke braće Von Erich “Čelična kandža”. Ipak, sreća u nesreći jest da Brewer ne prestaje tražiti inspirativne male pobjede u životima njegovih gubitnika slomljenih snova, dajući im nadu da opet sanjaju i pjevaju pjesme za dušu.
“Loše se stvari događaju uvijek, ali ja želim pjevati i sjati”, govori Claire, a film se postavlja negdje između srceparajućeg i iscjeljujućeg, na koncu prevagnuvši na ovo drugo. Glazba može iscijeliti bol. Filmovi o glazbenicima također. *** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....