Bio je vrhunski školovani pijanist koji je mogao nastupati s najvećim svjetskim orkestrima, ali publiku je jednako lako osvajao urođenim gegovima i beskrajnom duhovitošću, padanjem sa stolca, prekidanjem skladbe usred izvedbe ili ozbiljnim pogledom nakon potpuno apsurdnog poteza. Victor Borge desetljećima je spajao dva svijeta koja na prvi pogled nisu imala mnogo zajedničkog: klasičnu glazbu i komediju.
Ta neobična kombinacija donijela mu je i rekord. Njegov samostalni show "Comedy in Music" na Broadwayu imao je čak 849 izvedbi, čime je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdugovječniji one-man show u kazališnoj povijesti.
Predstava se izvodila u newyorškom John Golden Theatreu od 1953. do 1956. godine, a Borge je bio dovoljno dobar glazbenik da se može šaliti s klasičnom glazbom, a da ona pritom nikada ne postane tek kulisa za njegove šale.
Za klavirom kao dijete
Iza umjetničkog imena Victor Borge stajao je Børge Rosenbaum, rođen je 1909. u Kopenhagenu. Odrastao je u glazbenoj obitelji, a oba roditelja bavila su se glazbom. Njegov otac svirao je violu u Kraljevskom danskom orkestru.
Borgeov talent pokazao se vrlo rano. Klavir je počeo svirati kao dijete, a već s osam godina održao je prvi javni recital. Godinu poslije dobio je punu stipendiju za Kraljevsku dansku glazbenu akademiju.
Profesionalnu karijeru koncertnog pijanista započeo je 1926. godine. Međutim, klasičnim izvedbama ubrzo je počeo dodavati humor. Ozbiljno pijanističko umijeće spojio je s gegovima, igrom riječima i fizičkom komedijom, a njegov je zaštitni znak postalo potpuno ozbiljno lice čak i u trenucima kada bi na pozornici radio nešto potpuno neočekivano. S vremenom je s takvim programom počeo nastupati diljem Europe.
Izrugivao se nacistima
Borge je u svoj repertoar uključivao i šale na račun Adolfa Hitlera i nacista. Kada su njemačke snage 1940. okupirale Dansku, nalazio se u neutralnoj Švedskoj. Uspio je napustiti Europu i otići u Sjedinjene Američke Države. Prema jednom od izvora, bio je i na lokalnoj nacističkoj listi osoba koje su bile meta režima.
U Ameriku je stigao sa slabim znanjem engleskog jezika, a kino je postalo jedna od njegovih učionica. Gledao je filmove više puta i pokušavao ponavljati ono što bi čuo na platnu. U tom je razdoblju promijenio ime u Victor Borge i svoj humor prilagodio američkoj publici.
Rezultati su stigli nevjerojatno brzo, već početkom 1940-ih pojavljivao se u radijskim emisijama Binga Crosbyja i Rudyja Valleeja, a 1942. osvojio je nagradu za najboljeg novog radijskog izvođača. Ubrzo su stigle i filmske ponude, a sredinom desetljeća dobio je i vlastiti radijski program na NBC-u.
Smijali se prije nego što bi odsvirao
Njegova posebnost bila je u tome što za humor često nije trebao ni riječi. Za klavirom bi pronalazio najrazličitije razloge da ne počne svirati. Padao bi sa stolca, prekidao izvedbu, obraćao se publici ili se ponašao kao da se nešto potpuno nepredviđeno upravo dogodilo. Iza svega toga stajao je glazbenik s ozbiljnim klasičnim obrazovanjem.
Jedna od njegovih najpoznatijih točaka bila je izvedba Lisztove "Mađarske rapsodije br. 2" za četveroručni klavir. Borge i njegov partner tijekom izvedbe borili bi se za prostor za klavirom, pretvarajući zahtjevno glazbeno djelo u komičnu predstavu.
Poznata je bila i njegova izvedba Verdijeve arije "Caro nome" iz "Rigoletta" sa sopranisticom Marilyn Mulvey. Dok je ona pokušavala pjevati, Borge bi padao sa stolca nakon visokih tonova, skrivao se od posebno zahtjevnih dijelova izvedbe ili čak stavljao sigurnosni pojas.
Njegov humor nije bio namijenjen samo publici koja dobro poznaje klasičnu glazbu. Baš suprotno, jedan od razloga njegove popularnosti bila je sposobnost da glazbu približi i ljudima koji možda nikada prije nisu sjedili u koncertnoj dvorani.
Nastupao gotovo do kraja života
Iza komičara ipak nikada nije nestao ozbiljan glazbenik. Kako pišu mediji, tijekom karijere nastupao je i dirigirao s uglednim orkestrima, među kojima su bili Chicago Symphony, New York Philharmonic i London Philharmonic, a 1992. nastupio je i s Kraljevskim danskim orkestrom. Njegova popularnost trajala je desetljećima. Čak je i s 90 godina održavao do 60 nastupa godišnje.
Njegova karijera nije ostala vezana samo uz pozornicu. Pojavljivao se na radiju, televiziji i filmu, iako na velikom platnu nikada nije ostvario uspjeh usporediv s onim koji je imao pred publikom. Među poznatijim filmskim nastupima bio mu je "Higher and Higher" iz 1944. s Frankom Sinatrom, a desetljećima poslije pojavio se i u filmu "The King of Comedy" s Robertom De Nirom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....