Školi za delikventne tinejdžere prijeti skoro ukidanje: mladiće su napustili svi osim ravnatelja i učitelja

Prikladno, "Steve" je imao premijeru na Netflixu uoči Svjetskog dana učitelja i Svjetskog dana mentalnog zdravlja. Radnja filma s oskarovcem Cillianom Murphyjem u glavnoj ulozi odvija se sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća i u stopu prati idealističnog ravnatelja u popravnoj školi suočenog s izazovnim odgajanjem problematičnih mladića i njihovim, ali i vlastitim mentalnim poteškoćama tijekom kaotična 24 sata.

Tajming je, dakle, pogođen, kao i film. Nešto ovako istinski dobro s logom Netflixa nismo gledali odavno, možda tamo od "Njegove tri kćeri" iz listopada 2024. godine. Unatoč tome, "Steve" prolazi ispod radara Netflixovih pretplatnika koji radije gledaju trilerčić "Žena u kabini 10" s Keirom Knightley i omogućavaju mu višetjedno prvo mjesto gledanosti na streaming servisu, stoga film još više vrijedi istaknuti kao uzoran primjerak (školske/odgojiteljske) drame.

"Steve" nastavlja tamo gdje su stale slične drame osamdesetih i devedesetih o nastavnicima, ravnateljima i učenicima koje je teško podučavati, poput "Stand and Deliver", "Osloni se na mene" i "Opasnih misli", samo što njihovu dramsku klasičnost nadopunjuje artističk(ij)om dokudramskom estetikom festivalskih filmova 21. stoljeća, pa čak i dronovskom režijom Michaela Baya s naopačkim rakursima iz "Hitne pomoći".

Murphy je dobro odabrao i drugu ulogu nakon one u Oscarom pozlaćenom "Oppenheimeru", surađujući dvaput uzastopce s belgijskim redateljem Timom Mielantsom; zajedno su 2024. snimili "Te sitnice", dramu također inspiriranu književnim predloškom (Claire Keegan) u kojoj, kao ovdje, glumi i Emily Watson.

U slučaju "Stevea" to je novela "Shy" (2023.) Maxa Portera koji potpisuje i scenarij, promijenivši fokus s učenika iz naslova na titularnog ravnatelja. Između Murphyjeva lika u "Steveu" i "Small Things Like These" postoje sličnosti: obojica su obiteljski ljudi predani u želji da pomognu drugima i naprave dobro djelo u svijetu punom lošeg.

No, razlika je u režijskom pristupu. Mielants je u "Tim sitnicama" njegovao nijansirani, suptilni izričaj, dok je u "Steveu" režija energična, intenzivna, hektična kako bi preslikala kaos u školi nasilnih i agresivnih, a iznutra fragilnih tinejdžera, "nevjerojatno složenih mladića" od kojih su gotovo svi digli ruke i napustili ih, osim ravnatelja i učitelja, od Stevea do Amande i Shole (Tracey Ullman, Little Simz).

Kaos je potenciran dolaskom dokumentarne ekipe na čelu s Kamilom (Priyanga Burford), kao i premijera Powella (Roger Allam), čije se prezime čita "Pole". Kamila se u izvještaju pita je li "luksuzna" škola "Stanton Wood" ustvari "čekaonica za popravni dom" i ističe kako nepopravljivi, "nevaljali" mladići porezne obveznike koštaju 30.000 funti po učeniku/školskoj godini, zbog čega joj prijeti skoro ukidanje, što Stevea okreće alkoholu.

Momke poput Nabza, Jamieja, Asha, Cala i Taronea (Ahmed Ismail, Luke Ayres, Joshua Barry, Archie Fisher, Tut Nyuot) upoznajemo kad stanu ispred Kamiline kamere nakon međusobnog koškanja i predstave se, uz tri riječi koje ih definiraju. Najviše pažnje izaziva Shy (Jay Lycurgo); majka ga se netom odrekla preko telefona, a za njega je Steve posebno vezan.

Kad Kamila pita Stevea da definira sebe s tri riječi, on kaže "vrlo", "vrlo", "umoran" i gledatelj vjeruje njegovoj iscrpljenosti zahvaljujući izvanrednom Murphyju u jednoj od glumčevih najsnažnijih uloga. Cillian je doslovce postao Steve na devedesetak minuta. Osloni se na Cilliana.