Što god tko mislio o Valentinovu, Danu zaljubljenih, mora se priznati golema moć koja svake godine inspirira milijune ljudi širom svijeta da posegnu u novčanik i da taj dan obilježe na ovaj ili na onaj način. Ove se godine očekuje potrošnja od preko 27 milijardi dolara, najviše u SAD-u. U Velikoj Britaniji lani je potrošeno gotovo tri milijarde funti, a ništa drugačije nije ni u ostatku Europe i svijeta. Procjenjuje se da se svake godine za Valentinovo pošalje oko milijardu čestitki, pokloni se oko 350 milijuna ruža, samo na čokoladu i slatkiše ode oko sedam milijardi dolara, ali i oko šest milijardi na nakit...
U Europi, recimo, Francuzi prednjače po potrošnji s prosječnih 105,5 eura po glavi "zaljubljenika", slijede ih Nijemci s 98 eura, dok talijanski potrošači prosječno troše oko 85 eura po osobi za taj dan. No pojavljuje se i posve novi trend: čak 62 posto europskih poštovatelja Valentinova kupit će nešto svome najvoljenijem biću – sebi!
Braća Ćiril i Metod
Možda najupečatljivija stvar u priči o svetom Valentinu, međutim, jest ta da nitko ne zna nikakve pouzdane činjenice o njemu. Je li on bio jedan čovjek, ili dvojica, ili pedeset njih, je li bio svećenik ili biskup ili liječnik, je li s juga Italije ili sa sjevera, je li izliječio slijepu kćer suca koji mu je presudio ili kćer svoga tamničara?
Valentin je jedan od onih neobičnih svetaca za koje jedino možemo biti sigurni da je na nebu, što je, da budemo pošteni, najvažnija stvar, tko god on bio. Valentinov život toliko je tajanstven i prožet legendom da ga je i sama Crkva izbrisala iz općeg kalendara svetaca, premda ne i iz općeg nebeskog sabora.
Drugim riječima, ni sam Vatikan nije baš načisto tko je bio sveti Valentin, pa je na njegovo mjesto 14. veljače ubacio svetu braću Ćirila i Metoda. Ćiril je, uostalom, baš 14. veljače 859. godine umro u Rimu, te je i pokopan u bazilici sv. Klementa, a njega se opravdano smatra ocem staroslavenske književnosti, tvorcem posebnog alfabeta i prvim piscem na slavenskom pismu i jeziku, na ćirilici.
Brzo nakon smrti braće došlo je do njihova štovanja kako Slavena zapadnog tako i istočnog obreda. Papa Leon XIII. (1878. – 1903.) odredio je njihovo štovanje 5. srpnja, zatim 7. srpnja, a od 1981. odlukom pape Ivana Pavla II. Sveti sbor za sakramente odredio je slavljenje Svete braće za opću Crkvu na dan 14. veljače, premda se u nekoliko slavenskih zemalja, pa i u Hrvatskoj, dan Ćirila i Metoda slavi 5. srpnja. Enciklika "Slavorum Apostoli" pape Ivana Pavla II. slavi tu dvojicu svete braće kao "duhovni most između zapadne i istočne tradicije, kao ekumenske zaštitnike istočne i zapadne Crkve".
Dakako, sveti Valentin nije time prognan iz društva svetaca. Dapače...
Festival plodnosti
Godine 496., nekih 200 godina nakon Valentinove smrti, papa Gelasius rekao je da je Valentinov život "poznat samo Bogu", ali svejedno je za njegov spomendan odredio 14. veljače. Istina, izbor ovog datuma možda je bio pokušaj kršćana da obuzdaju proslave poganskog festivala plodnosti pod nazivom Luperkalija koji se, uz raspojasane obrede, slavio 15. veljače, a bio je festival plodnosti posvećen Faunu, rimskom bogu koji živi u šumama i planinama, bogu stada i pastira, dlakavcu s kozjim nogama, s repom i rogovima.
Faun u prenesenom značenju označava i pohotnog čovjeka, naravno. Doduše, Luperkalija je slavila i mitske utemeljitelje Rima, Romula i Rema.
Prema jednoj priči, Valentin je bio talijanski biskup iz 3. stoljeća u Terniju, gradu sjeverno od Rima, koji je stavljen u kućni pritvor u rezidenciji rimskog suca Asterija zbog prakticiranja kršćanske vjere protivno zapovijedi cara Klaudija II. Neustrašen progonima i kaznama, Valentin je, međutim, sucu često govorio o Isusu Kristu, sve dok nevjerni sudac nije izazvao biskupa Valentina da izliječi njegovu slijepu kćer kako bi dokazao autentičnost svog Boga. Valentin je stavio ruke na djevojčine oči i one su se otvorile i progledale.
Asterij je zadrhtao od čuda i upitao Valentina što bi on, sudac, trebao učiniti u znak priznanja njegove, Valentinove vjere, a on mu je naredio da uništi sve lažne bogove u svojoj kući i da se krsti. Nakon obraćenja cijelog Asterijeva kućanstva, dok su svi stajali okruženi krhotinama rimskih idola, Valentin je pozvan da se pojavi pred carem, i iako je Klaudije smatrao Valentina šarmantnim, naredio je da se biskupa pogubi.
I tako je Valentin pretučen palicama i odrubljena mu je glava ispred Flaminijevih vrata 14. veljače 269. Prije negoli je otišao na stratište, Valentin je napisao poruku utjehe djevojci kojoj je vratio vid, potpisavši je: "Od vašeg Valentina."
Druga priča prikazuje Valentina kao rimskog svećenika koji je pomagao kršćanima koji su bili progonjeni za vrijeme Klaudijeve vladavine. U bljesku manijakalne briljantnosti, Klaudije je, naime, shvatio da su slobodni muškarci bolji vojnici od oženjenih, pa je zabranio brakove za mlade muškarce koje će regrutirati u svoju vojsku.
Ali Valentin je počeo tajno vjenčavati parove, dopuštajući muževima da traže izuzeće od regrutacije u poganske vojne redove cara. U društvu u kojem je poligamija bila raširena, Valentin je tajno vjenčavao parove, podržavajući vjerovanje kršćanske crkve u svetost braka između jednog muškarca i jedne žene za cijeli život. Brzo je, naravno, otkriven i odveden pred cara, te osuđen na smrt jer je odbio odstupiti i od svoje vjere.
Prva čestitka
U jednoj od legendi, Valentin je liječnik koji se odbija pokloniti oltarima poganskih bogova, bačen je u zatvor i tamo liječi slijepu kćer svoga tamničara prije nego što je odvučen na pogubljenje, ostavljajući poruku u svojoj ćeliji za djevojku. Navodno, poruka se sastojala od srca izrezanog od pergamenta i tkanine i smatra se, makar u legendi, prvom valentinovskom čestitkom.
Inače, danas se svake godine pošalje oko milijardu čestitki širom svijeta za Dan zaljubljenih. Postoji i priča da se Valentin i sam zaljubio u tamničarevu kćer, ostavivši joj nježno pismo na dan svoje smrti, a postoji i legenda o liječniku Valentinu koji je postao svećenik kako bi svoju veliku ljubav prema čovječanstvu pretočio i na dušu i na tijelo...
Vjeruje se da je sveti Valentin pokopan na Flaminijevoj cesti – drevnoj cesti koja se protezala od Rima do Riminija u sjeveroistočnoj Italiji, gdje je podignuta i crkvica. No u 13. stoljeću Valentinove relikvije prebačene su u rimsku crkvu svetog Prakseda, gdje se i danas nalaze.
Podrijetlo Valentinova, Dana zaljubljenih, zamagljeno je nedostatkom ozbiljnih povijesnih detalja. Neki sugeriraju da sveti Valentin zapravo nikada nije ni postojao i da je njegovo slavlje zapravo samo kršćansko prikrivanje Luperkalija sredinom veljače.
Međutim, prema drugim izvorima, benediktinski red bio je taj koji je održavao crkvu svetog Valentina u Terniju tijekom srednjeg vijeka i koji je nastavio širiti priče o svetom Valentinu u svojim samostanima u Francuskoj i Engleskoj. Nema sumnje da je negdje usput istina o svetom Valentinu postala uljepšana i iskrivljena.
Veza između Valentinova i zaljubljenih učvršćena je tisuću godina nakon smrti svetog Valentina, tko god on bio, kad je engleski pjesnik, filozof i diplomat Geoffrey Chaucer, autor "Canterburyjskih priča", zamislio da se blagdan svetog Valentina u veljači poveže s parenjem ptica. Tu je zamisao objavio u svome djelu "Parlement of Foules", a priču je temeljio na popularnom vjerovanju tijekom srednjeg vijeka da se ptice pare sredinom veljače, pa se stoga 14. veljače činio savršenim datumom.
Ubrzo je europsko plemstvo, koje je bilo orijentirano na prirodu i promatranje ptica, počelo slati ljubavne poruke baš tijekom sezone parenja ptica. Na primjer, francuski vojvoda od Orléansa, koji je proveo nekoliko godina kao zatvorenik u londonskom Toweru, napisao je svojoj ženi u veljači 1415. da je "bolestan od ljubavi" i nazvao ju je – moja vrlo nježna Valentina.
U sljedećim stoljećima, a posebno dolaskom Europljana u Ameriku, 14. veljače postao je poznat kao datum za slanje poruka voljenima, a naravno, s industrijalizacijom i komercijalizacijom trgovci su iskoristili priliku da ovaj izraz ljubavi prošire na čestitke, čokolade, cvijeće i druge darove.
Jest, sveti Valentin je do Amerike dugo putovao, ali čim ga je američki poslovni svijet prepoznao kao odličnu priliku za zaradu – Dan zaljubljenih su Amerikanci "izvezli" natrag i širom svijeta. U tom svjetlu dileme nema: Ćiril-Metodovo, makar se 14. veljače nalazilo u općem kalendaru Katoličke crkve, nema šanse spram Valentinova.
Tko god sveti Valentin bio... U odnosu na čokolade, dijamante, večere uz svijeće... knjige baš i nisu neki poklon za zaljubljene. Pogotovo ako su na – ćirilici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....