Theodore Roosevelt, 26. predsjednik SAD-a, 1910. je u dijelu svoga govora opisao dvije vrste ljudi. One koji kritiziraju bez da su ikada išta sami postigli ili barem pokušali postići i one koji ulaze u arene. Koji u arenama padaju, posrću, gube, krvare, plaču i slave. Taj dio govora – "Čovjek u areni" – trebao bi se puštati na svim ulicama svih gradova Hrvatske, barem jednom dnevno.
Jer...
"Nije važan kritičar, onaj koji pokazuje kako se snažan čovjek spotaknuo ili gdje je onaj koji nešto pokušava mogao to učiniti bolje. Zasluge pripadaju čovjeku koji je stvarno u areni... Njegovo mjesto nikada neće biti s onim hladnim i plašljivim dušama koje ne poznaju ni pobjedu ni poraz."
A jedna duša koja je sve osim hladna i plašljiva pronašla nas je u vinariji Duboković.
Za ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....