Čelnica izdavačke kuće "Perga" Nela Čuraković, rođena Pupačić, prije nepune dvije godine - a sa vlastitih 50 "plus" - upustila se u, možemo slobodno reći, hazarderski pothvat: utemeljila je mladu nakladničku djelatnost te istodobno objesila kopačke o klin po pitanju dotadašnjeg posla, IT-podrške u sektoru videonadzora.
Nadrealna i sumanuto hrabra odluka bila je donekle promišljena, kako to već u zrelijim godinama biva, no prvenstveno "srcem vođena", što je također pomalo luksuz ne-mladih godina. Ono, kad sebi možemo reći: "Ja to želim, zaslužila sam. Mogu i hoću".
Tako je učinila Nela, rodom iz Splita, porijeklom sa Slimena i Dola na Hvaru, danas sa adresom u Zagrebu.
Perga, iliti "pčelinji kruh", otvorila je vlastitu nakladničku eru romanom "Ti možeš učiniti ovaj svijet prekrasnim", nastavila nizom uspješnica poput "Ledom okovana", "Wellness", "Agatha", "Obalni put", "Veliki jaz"... do aktualnih "Lavica Teherana", blistavog ostvarenja koje se uklopilo u sadašnji trenutak, na žalost i višedesetljetnu borbu za pravdu i samoostvarenje žena Irana.
Je li taj naslov objavljen slučajno baš sada ili ciljano, te o Nelinim motivima za veliku životnu promjenu kao i planovima, razgovarali smo za Slobodnu, nakon što smo većinu Perginih knjiga s guštom i pročitali.
Kako je biti nakladnica? Bolje, ili je "prošli život" bio lakši, isplativiji, ispunjeniji?
- Uzbudljivo. Osjećaj koji imam prije nego što mi nova knjiga dođe u ruke je ispunjavajući. Prošli životni izbori bili su više stvar okolnosti i razuma. Nađe se u svemu nešto dobro, ali izdavaštvo je došlo kao nešto što je napokon imalo veze i sa srcem.
‘Lavice Teherana‘, kako to, baš sad?
- Čitajući rukopis, posebno prvi dio romana, privukli su me pozitivan ton i priča koja kipi životom; mladost i mladenački entuzijazam dviju prijateljica su zarazni. Snovi Iranki u doba 50-ih godina su bili veliki, divni i preoptimistični, a zapanjujuće je kako su se dramatično sudarili s onim što je uslijedilo. Roman prati dugo vremensko razboblje sve do današnjih dana i nudi sliku previranja u toj velikoj zemlji te pokazuje kako su promjene utjecale na žene.
Dirnule su me tišina koja nije poraz i nada koja uvijek tinja, one čine pravu snagu ove priče. Naravno, nisam znala da će se objava knjige poklopiti s trenutkom u kojem Iran proživljava novu seriju nasilnih promjena, ali ta podudarnost mi se čini kao dobra prilika za razumijevanje složene povijest borbe žena za pravo na vlastiti glas, izbor i dostojanstvo.
Koji je roman ‘Perge‘ najsnažnije odjeknuo? U kojemu ste osobno najviše uživali?
- Najviše komplimenata osvojila je "Ledom okovana", priča o stvarnoj osobi, primalji Marthi Ballard. Njezin zanimljiv život pokazao se kao ono u čemu čitatelji najviše uživaju. Roman koji je mene najviše angažirao i koji će mi dugo ostati u mislima je "Wellness", u kojem autor Nathan Hill precizno secira brojne teme koje pogađaju samu srž ljubavi i partnerstva danas.
Niz romana u vašoj nakladi progovara u ime žena, rodne (ne)ravnopravnosti, nepravde i borbe. No, čuju se i muškarci, takozvani mali ljudi, oni na marginama, zaboravljeni. Tko je glavna urednica i selektor/ica tih naslova?
- Svi dosadašnji naslovi moj su izbor. Potječem iz obitelji u kojoj su brojčano dominantne žene. Odrasla sam uz tri sestre, što me i danas određuje. Povrh toga imam kćeri i nećakinje, pa su to teme o kojima najviše znam i koje razumijem. Muškarci kojima sam bila i jesam okružena su, na sreću, dovoljno mudri, pa su davali prednost ravnopravnim odnosima. Možda se manje pojavljuju kao glavni protagonisti u knjigama, ali ima tu divnih osobnosti i odnosa.
Čujem da je ‘Perga‘ dobila pojačanje u redovima...
- Istina, prevoditeljica Irena Škarica se pridružila Pergi i uvelike pozitivno utječe na smjer kojim Perga ide. Suradnja s Irenom kao prevoditeljicom bila je odlična pa je odluka bila lagana. Veselim se što će Irena i urediti jednu od knjiga koje planiramo objaviti uskoro.
Zašto ‘Perga‘?
- Poveznica koju sam htjela bio je pergament, a dio s pčelama došao je kao svojevrsni bonus. Doista treba zasukati rukave, tražeći svoj "kruh pod suncem" u svijetu izdavaštva.
Već nekoliko sajmova knjiga izlažete zajedno sa Splitskim kantunom. Je li to u duhu one "Tuđi čovik nikad neće znati što to veže dalmatinske ljude..."?
- Bilo je točno na tom tragu. Na Interliberu 2025. pronašla sam štand Splitskog kantuna i osjećala se kao da sam u velikom svijetu našla nekog svog. Već sam odranije znala da netko okuplja splitsku scenu malih izdavača i autora. S Katom Bošković i Mirjanom Bošković Smrekar odmah pronašla zajednički jezik i interes, drago mi je što su suradnju prihvatile.
Mislim da rade odličan posao, jer priliku daju i oni kojima je nemoguće izlagati samostalno. Sviđa mi se i njihova energija, dinamične su i sve lako riješimo. U nešto više od godinu dana ‘Perga‘ je na Splitskom kantunu izlagala na čak pet sajmova.
Iskreno nam recite: isplati li se ovaj novi posao? Rad s knjigama u Hrvatskoj zvuči kao lijepa utopija.
- Čitatelji su tu ključni faktor, ako uspijemo održati interes onih koji već čitaju i pridobiti generacije koje dolaze, sve će biti lakše. U prvim godinama nemaš izbora nego svojski prionuti poslu. Temelj su dobri ljudski odnosi, na tome se gradi gotovo svaka dobra poslovna suradnja. Podrška izdavačke scene također je nužna.
Pojedine književne blogerice, knjižarski lanci i knjižnice bili presudni za vidljivost naše knjige. Važno je stalno pratiti scenu, osluškivati bilo i biti spreman na uspone i padove. Za sve u poslu, pa tako i za mlade izdavačke kuće, treba vremena, osobito kada je riječ o financijama. Prijave na javne pozive na kojima institucije nude potpore su poželjne.
Ne uspiješ uvijek, ali ta podrška puno znači. Bila bih sretna kad bi Perga bila prepoznata po kvalitetnom sadržaju. Biramo teme u nadi da će potaknuti čitanje, jer uspjeh je kad te nešto u knjizi ponuka na širenje vidika. U tom smislu, meni se izdavaštvo svakako isplati. Za Pergu je još rano reći, nadam se da će pronaći mjesto pod suncem. A ako je utopija... barem je lijepa.
Otkrijte nam nekoliko naslova (ne nužno Perginih) koji su vam se urezali u srce. Može i od djetinje dobi, tipa ‘Vlak u snijegu‘. Knjige nas umnogome oblikuju kroz život, nije li tako?
- Prvu čitalačku strast u meni je probudila Marija Jurić Zagorka. Njezine romane čitala sam pod lancunom uz baterijsku svjetiljku, iako je škola uvijek bila u jutarnjoj smjeni. Kod mene je upalila čitalačka atmosfera koja je od malih nogu vladala u našoj kući.
Puno je tu knjiga za spomenuti, od ne tako davno pročitanih izdvojila bih: Stoner, Djevojka, žena, drugo, Izgubiti se, Kirka; od domaće književnosti Južina, Osmi putnik, Kuća Pupuletovih, Sinovi, kćeri, Crvena voda...
Koje nam novitade spremate nakon "Lavica Teherana"?
- Cijelu godinu intenzivno tragamo za dobrim novitadama. Često mi se svidi najava neke knjige i epiteti koji je prate, ali shvatim da to nije to i nastavljam tražiti onu pravu. Do ljeta planiramo objaviti dva naslova. U ožujku izlazi iznimno hvaljen roman "Korespondentica", Virginie Evans koji je osvojio brojne nagrade i prema mnogima ponio titulu najbolje knjige 2025.
Iznimna priča o ženi neobične osobnosti i njezinu životu. Megha Majumdar, donosi roman "Čuvarica i lopov" priču o tome pada li u vodu ono što mislimo da jesmo kad su naši najmiliji ugroženi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....