"Ajvar turisti" je ironičan, često i pogrdan izraz koji se koristi za opisivanje određenog profila turista, najčešće s prostora bivše Jugoslavije, koji na ljetovanje donose svu hranu sa sobom, kako ne bi trošili po restoranima. Ne donose samo namirnice, nego i gotovu hranu. Posebna su kategorija "Ajvar turisti" iz Srbije u Grčkoj. Oni predstavljaju jednu autentičnu pojavu turističke kulture Balkana – kombinaciju štedljivosti, snalažljivosti i tradicije, koja je s godinama postala dio identiteta srpskog turizma u Grčkoj.
Za neke je to simpatična i praktična navika, za druge predmet šale ili kritike, ali je svakako prepoznatljiv fenomen na turističkoj karti regije.
Navodno ih ima koji doslovno nose paprike sa sobom i u grčkim apartmanima rade ajvar kako bi uštedjeli na struji, jer riječ je o dugotrajnom poslu koji traži dugo kuhanje i pečenje.
Srpsi Kurir donosi nevjerojatnu priču o umirovljenici iz Leskovca koja godinama na taj način radi zimnicu. U nastavku je prenosimo u cijelosti.
Dok većina turista krajem ljeta kreće put Grčke kako bi uhvatili još koji zrak sunca prije nego što jesen pokuca na vrata, na granicama Balkana odvija se jedna tiha, ali sve brojnija – kulinarska migracija. Umjesto šešira i japanki, ovi putnici u kofere pakiraju vreće crvenih paprika, boce domaćeg ulja i stare pregače. U narodu ih zovu – ajvar turisti.
Među njima je i Dušanka (68) iz Leskovca, žena koja je godišnji odmor pretvorila u pravu radno-paradnu misiju.
"Ne idem ja na more da bih ležala na suncu. Od sunca mi samo nateknu noge, a pistacija sladoled me ne zanima. Ne volim plivati. Mene zanima – ajvar. I točka", započinje svoju priču Dušanka, odlučna i vedra umirovljenica koju susjedi znaju kao prvu koja ‘po mirisu zna kad je paprika gotova‘.
Njezin godišnji odmor, koji se formalno vodi kao "obiteljski odmor u Grčkoj", za nju je zapravo "ajvarska ekspedicija". Svake godine, krajem kolovoza, dok njezini unuci biraju kupaće kostime i pripremaju se za Instagram avanture s plaže, Dušanka pravi popis: 20 kilograma leskovačke paprike – debele, crvene, mesnate. "Nema Grk meni što prodavati blijedu papriku. Njihove su kao da su se više kupale nego rasle", kaže kroz smijeh.
Svoje dragocjeno povrće pažljivo pakira u vrećice, oblaže krpama i slaže u kofere. "Neka pukne autobus, ali paprika mora prijeći granicu", kaže ozbiljno.
Pregača i kuhača
Po dolasku u apartman, dok se obitelj razbježi po plaži i puni društvene mreže slikama iz plićaka, baka Dušanka oblači pregaču, vadi kuhaču iz torbe i kreće uređivati improviziranu kuhinju na terasi.
"Prvi dan – pečem. Drugi – gulim. Treći – pržim. Svaki dan miješam, miješam, pa opet miješam. Ruke crvene, kosa slijepljena, majica mokra, ali srce – puno. Gledam u taj lonac i znam da radim nešto što ima smisla. Nije poanta slikati se s koktelom, nego zimi otvoriti teglu i reći: ‘Ovaj ajvar je pravljen uz vjetar s Egeja.’"
Za razliku od prosječnog turista, Dušanka ne traži luksuz ni relaksaciju. Njoj je najveći užitak u osjećaju korisnosti. I dok je drugi promatraju sa čuđenjem, ona samo odmahne rukom.
"Tko me ne razumije, taj me i ne poznaje. Tko zna, zna kolika sam domaćica i koliko pazim na svaku kunu. Ako već plaćamo struju za apartman, zašto je ne iskoristiti za nešto korisno?"
Njezina kći već neko vrijeme pokušava je nagovoriti da pravi ajvar kod kuće, u dvorištu, kao što "svi normalni ljudi" rade. No Dušanka ima svoju filozofiju.
"Nije to to. Ja sam navikla da kod braće Grka spojim lijepo i korisno. Ljetovanje i zimnicu. Kad bi svaka naša umirovljenica tako radila, gdje bi nam bio kraj?"
Ajvar s mirisom mora, sunce uz kuhaču i bakin osmijeh pored ploče na terasi apartmana – to je slika koja ostaje. Ljetovanje za pamćenje, po mjeri jedne srpske domaćice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....