Asfaltiranje glavne ulice u staroj jezgri Pule posljednjih je tjedana izazvalo pomutnju među građanima. Crni sloj koji je prekrio povijesnu Ulicu Sergijevaca ili Prvomajsku, kako je većina Puljana i dalje zove, ponovno je otvorio staru raspravu o tome tko je i zašto prije više od pola stoljeća odlučio betonirati jedan od najvrjednijih dijelova grada. A s tom raspravom vratila se i jedna od najpoznatijih pulskih urbanih legendi: priča o Jovanki Broz i njezinim štiklama.
Preživjela Rimljane, Mlečane i Austro-Ugarsku
Prvomajska je jedna od najstarijih i najvažnijih pulskih ulica. Kroz nju se ulazilo u grad još u rimsko doba, prolazilo ispod Zlatnih vrata i izlazilo na Forum, gdje i danas stoje Augustov hram i Komunalna palača. Austro-Ugarska ju je popločala kamenim pločama koje su činile skladnu cjelinu s ostatkom povijesne jezgre.
No početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada se urbanizam često provodio "preko noći", ulica je prekrivena asfaltom. Bez projekta, bez dokumentacije, bez konzervatorskih uvjeta. Samo – asfalt.
Reakcije građana
Danas, kad je grad ponovno odlučio "privremeno" asfaltirati već devastiranu površinu, građani su reagirali burno. Društvene mreže preplavile su fotomontaže: Prvomajska s punom crtom, naplatnim kućicama, semaforima, pa čak i PVC prozorima na Areni, prenosi DW.
Najpoznatija verzija priče kaže da se 1960. godine Jovanka Broz trebala prošetati Prvomajskom dok je Tito bio na otvaranju Ribarske kolibe. Navodno je netko zaključio da bi se "drugarska supruga" mogla spotaknuti na neravne ploče pa je ulica preko noći zalivena asfaltom.
Problem? U arhivima nema nikakvog traga o tome.
Pulski arhitekt i kroničar Anton Percan tvrdi da je asfaltiranje bilo politička odluka jednog čovjeka, a ne rezultat protokola za visoke goste. U to vrijeme, kaže, dokumentacija se često nije ni radila. "Nisu bili potrebni ni zapisnici, ni dozvole, ni konzervatori. Bila je to odluka jednog čovjeka", objašnjava.
No legenda je dobila dodatno gorivo kada je otkrivena fotografija iz 1958. godine: Jovanka Broz doista šeta Prvomajskom, i to asfaltiranom, u društvu supruge egipatskog predsjednika Nasera. Dakle, asfalt je postojao i prije 1960.
Tko je onda odgovoran?
Prema nekim svjedočanstvima, dio ulice bliže Zlatnim vratima ostao je popločan sve do kasnih 70-ih, pa i početka 80-ih. Percan tvrdi da je rekonstrukcija dijela ulice rađena 1985. ili 1986., kada je austrougarska kanalizacija počela propuštati u vodovod. Tada su, kaže, još uvijek postojale kamene ploče, ali su nestale u kasnijim radovima.
Bruno Langer, glazbenik i bivši referent u Zavodu za urbanizam, odbacuje Jovanku kao mit. "Ma kakva Jovanka. Pričalo se da se asfaltira jer je Tito trebao proći tuda", kaže. Drugi, pak, tvrde da je razlog bila štafeta mladosti koja je prolazila Prvomajskom.
U konačnici, nitko ne zna točan odgovor. Nema dokumenata, nema zapisnika, nema projekta. Samo asfalt i sjećanja.
Zašto je priča eksplodirala?
Zato što je Pula 2026. godine ponovno dobila crnu ulicu u srcu povijesne jezgre. Grad tvrdi da je riječ o "privremenom rješenju" dok se ne završi projekt Aglomeracije, koji bi trebao donijeti novu infrastrukturu i popločavanje. Rok? Pet godina.
Građani ne vjeruju. Nakon desetljeća odgađanja, "privremeno" zvuči kao sinonim za "zauvijek".
A kad se u povijesnom gradu asfaltira ulica stara dvije tisuće godina, ljudi se s pravom pitaju: je li ovo samo loša odluka ili nastavak tradicije improvizacije koja traje već 70 godina?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....