Dok se u gradovima već sjaje lampice, a u domovima žurno kite jelke i slažu ukrasi, lako je pomisliti da se Božić svodi na svjetla, darove i blagdansku vrevu. No advent nije samo utrka s vremenom i popisima obveza. To je razdoblje u kojem se, kroz male i tihe običaje, podsjećamo na smisao čekanja, nade i svjetla koje dolazi. Jedan od takvih običaja, duboko ukorijenjen u tradiciji, vezan je uz blagdan svete Lucije.
Blagdan svete Lucije, koji se slavi 13. prosinca, u hrvatskim je domovima već stoljećima jedan od najnježnijih adventskih podsjetnika da se Božić približava. To je dan kada se tradicionalno sadi pšenica, ali i dan koji u Splitu ima posebno značenje –tada se masovno pohodi crkvica svete Lucije u kripti katedrale svetog Duje.
Pšenica koja klija u prosincu nije tek ukras. Riječ je o običaju čiji su korijeni stariji od kršćanstva, vezani uz slavenske obrede plodnosti i prizivanja dobre godine.
Kršćanska tradicija povezala ga je sa svetom Lucijom, sveticom svjetla, pa pšenica postaje simbol života koji raste usred tame, nade, obnove i blagoslova doma.
Zašto se pšenica sadi baš na Svetu Luciju?
Vjerovalo se – a vjeruje se i danas – da će godina biti rodnija i sretnija što je pšenica gušća, zelenija i viša. Zato se i danas pazi da se zrna posiju gusto, da imaju dovoljno vlage i svjetla, ali ne i izravnog sunca.
Ako pšenicu niste posadili točno 13. prosinca – nema razloga za brigu. Može se posijati i nekoliko dana kasnije i svejedno će do Božića biti lijepa, gusta i svježa. Visina ovisi o toplini i svjetlu, a tajni uspjeh krije se u umjerenom zalijevanju i svakodnevnom okretanju posude kako bi rasla ravnomjerno.
Tradicionalno se pšenica povezuje crvenom, bijelom ili zlatnom vrpcom, a boje imaju značenje: crvena – život i ljubav, bijela – čistoća i mir i zlatna – obilje i blagostanje.
U sredinu se često stavlja svijeća, koja simbolizira Krista, svjetlo Božića i mira. Nekoć se stavljala na blagdanski stol ili u jaslice, kao znak obilja i blagoslova. U nekim krajevima u pšenicu se umeću i orasi, jabuke ili suhe smokve, kao znak plodnosti i darova prirode.
Splitski običaj: pohod crkvici svete Lucije
U Splitu blagdan svete Lucije ima i posebnu, duboko ukorijenjenu gradsku dimenziju. Uz kućni običaj sadnje pšenice, već se generacijama njeguje i tradicija pohoda crkvici svete Lucije u kripti katedrale svetog Duje, jednom od najtiših i najmističnijih prostora unutar Dioklecijanove palače.
Kripta katedrale svetog Duje posvećena je svetoj Luciji, kršćanskoj mučenici i jednoj od posljednjih žrtava progona kršćana u doba cara Dioklecijana. Mučeničku smrt podnijela je 304. godine, nakon dugog zlostavljanja, kada joj je naposljetku mačem odrubljena glava. Kroz stoljeća kršćanske tradicije, štovana je kao zaštitnica vida i svjetla, ali i kao zagovornica mnogih – od ratara i lađara do staklara, krojača, tkalaca, pisara i kovača.
Pučka predaja govori da je Dioklecijan u podzemnoj kripti svoga mauzoleja držao zatvorene robove i kršćane, lišene zraka i dnevnog svjetla. Upravo zato su kršćani taj prostor kasnije posvetili svetoj Luciji – jer njezino ime, koje na latinskom znači svjetlo, simbolično nadvladava tamu u kojoj su nekoć stradavali.
Svetoj Luciji pripisuje se i snažna povezanost s vidom, pa se uz njezin blagdan veže i običaj uzimanja vode, koja i danas izvire iz poda kripte. Vjernici su je nosili kući i njome mazali oči, vjerujući u njezina ljekovita i čudotvorna svojstva – običaj koji se, u sjećanjima i predaji, zadržao do današnjih dana.
Na sam blagdan svete Lucije kripta postaje mjesto tihe pobožnosti. Redovi Splićana svih generacija tijekom cijelog dana silaze pod svodove katedrale kako bi zapalili svijeću i u tišini uputili osobnu molitvu – za zdravlje, vid, obitelj i mir u kući.
S obzirom na to da se sveta Lucija stoljećima zaziva kao zaštitnica vida i svjetla, kripta je toga dana ispunjena tihim zavjetima i osobnim molitvama, daleko od gradske vreve koja se odvija iznad nje.
Vjernici se mijenjaju cijeli dan – od starijih Splićana koji taj običaj njeguju cijeli život, do mladih koji ga preuzimaju kao dio identiteta grada. Bez pompe i velike riječi, ova tradicija opstaje upravo zbog svoje skromnosti i postojanosti.
Podsjetnik uoči blagdana
Dan uoči Svete Lucije idealan je trenutak za podsjetnik: sutra se sadi pšenica, pali svijeća i čuva običaj. U Splitu se tome dodaje i silazak u kriptu – mali hod prema svjetlu u najtamnijem dijelu godine. Dok pšenica tiho klija na prozoru, a svijeće gore u kripti Svetog Duje, poruka je ista – nada se ne viče, ona raste polako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....