Kako izranjaju nova svjedočanstva i stari dokumenti o povijesti Titove Jugoslavije, ta fraza i ovdje dobiva sve više smisla. Sustavni pregled povijesnih izvora pokazuje da se iza četiri ili pet najvažnijih događaja Titove Jugoslavije skrivala upravo takva pozadina. Đilasovim tekstovima, koji su doveli do njegove smjene, kumovao je, primjerice, snobovski brak i skorojevićki život Peke Dapčevića, koji se, na užas komunista, oženio ljepoticom, balerinom, buržujkom i brzo se prilagodio Dedinju, piše Kurir.rs.
Titovim obračunima s dogmatskim kadrovima u Srbiji pomogla je i afera u čijem je središtu bio ljubavni skandal Petra Stambolića. On je imao aferu sa ženom generala Ljubodraga Đurića, a ovaj je o tome progovorio s govornice partijskog Kongresa, u Zagrebu, u dvorani Studentskog centra.
"Zaustavite tog luđaka", povikao je Tito, a sve je otišlo ravno u eter... Najvažnije afere u svojoj knjizi istražili su Slavko i Ivo Goldstein... Slučaj je doista bio značajan i radikalan. U dvorani zagrebačkog Studentskog centra Partija je 1952. održavala jedan od svojih najvažnijih kongresa. Četiri godine nakon raskida sa Staljinom država je prelazila na liberalniji smjer.
Amerikanci su slali desetke tenkova "Sherman", automatske puške "Thompson" i oružje vrijedno nekoliko milijardi dolara. Grad Zagreb Sjedinjenim Američkim Državama poklonio je zgradu na Zrinjevcu, Jugoslavija se okretala Zapadu, ali ono što se čulo s govornice kongresa šokiralo bi i Ameriku iz ere Clintona.
Naime, general Ljubodrag Đurić, Titov bivši cimer u Bijelom dvoru, s govornice je optužio Petra Stambolića da je ljubavnik njegove žene. Dvoranom su se prolomili povici. Dvije tisuće delegata ostalo je u šoku. Petar Stambolić, jedan od čelnika srpskih komunista, sjedio je ukočeno u radnom predsjedništvu kongresa. General Đurić uperio je prst u njega. Sve je prekinuo Tito. "Zaustavite tog luđaka!", povikao je. Međutim, budući da je Tito zaboravio isključiti mikrofon, njegovu prijetnju čuli su i milijuni građana u izravnom radijskom prijenosu. General Đurić uhićen je istoga dana. Iza ove afere vukla se politika...
"Nakon medenog mjeseca šef Titova kabineta odjednom je počeo primjećivati "crvenu buržoaziju" po državnim vilama, zlatni pribor za jelo i diplomatski magazin uvozne odjeće", stoji u jednoj analizi Đurićeva slučaja. "Kao vrhunac otuđenosti od naroda, njegova je žena priznala da već godinama održava seksualnu vezu s Petrom Stambolićem, s kojim je ostala trudna. Stambolić je prikazan kao razvratnik koji uživa u povećem haremu tuđih supruga. Priču je Đurić prenio samom Titu, koji je Rankovića zadužio da ispita činjenično stanje. Šef UDBE stao je na Đurićevu stranu i sredio pobačaj njegove žene, ali Tito je odbio smijeniti Stambolića. Tako je Đurić, u dubokom uvjerenju da uživa apsolutnu drugarsku potporu najplemenitijih izdanaka revolucije, samoinicijativno izašao za kongresnu govornicu i rekao što je rekao, računajući na kodeks časti i dužnosti..."
No očito se prevario. "To je bio", piše Titov biograf Vladimir Dedijer, "tragičan dokaz erozije partizanskog morala. Tito je to u bijesu nazvao "užičkim jebhozom". Taj je naziv nastao spajanjem dvaju izraza – kolhoz i sovhoz (sovjetska državna poduzeća) – koji su se pretvorili u "jeb*čko" poduzeće – jebhoz..." Afera je, naravno, imala i političke posljedice. Tito je u Srbiji dobio još jaču potporu Petra Stambolića, liberala, dok je tvrđa komunistička struja doživjela poraz. Istinu o "užičkom jebhozu" Đurić je zapisao u memoarima objavljenima 1988. godine. Nakon toga je uzeo pištolj koji je dobio od Tita na dar i pucao sebi u glavu.
Seks je bio i u pozadini ključnog jugoslavenskog raskola između Tita i Đilasa. Da herojski etos gubi svoju nekadašnju vrijednost, prvi je shvatio Milovan Đilas. Godine 1950., kada se Tito oženio Jovankom, u elitnim se krugovima sagledala sva uzaludnost, kako "crvenog" terora, tako i ideoloških i političkih opravdanja koja je Đilas, kao šef agitpropa, pisao po službenoj dužnosti.
Možda nikada nećemo saznati je li Stevo Krajačić i tada umiješao svoje nevidljive prste, koristeći Jovankinu zahvalnost za najviši mogući ženski plasman u hijerarhiji SFRJ. No dvije do tri godine kasnije, pod nazivom SKJ, ukinut je Đilasov "agitprop", koji je, među ostalim, od komunista neslomljiva morala tražio da udome, odnosno bračno zbrinu povijesno najzaslužnije drugarice.
Naslutivši obećanu slobodu, Đilas se razveo od dotadašnje supruge Mitre, zavidnog revolucionarnog staža, i oženio se mlađom Šteficom, ženom beznačajne komunističke biografije. Komunisti su to dočekali s tihim zgražanjem. Naravno da će Đilas govoriti o licemjerju dvostrukih mjerila, a ne o osobnim mukama. Tako će ustati u obranu tuđe supruge. Objavio je "Anatomiju jednog morala" u časopisu Nova misao u siječnju 1954., u kojem je iznio tužan slučaj usamljene i prezrene balerine Milene Vrsajko, glumice, operne pjevačice i supruge svojega crnogorskog zemljaka Peke Dapčevića, koji je iz "šume" došao u Beograd na visoku vojnu dužnost, da bi ga balerina potom "preobratila" – na užas starih komunista.
Ta sitna, zla i smišljena uznemiravanja – telefonski pozivi mužu, iznošenje njoj samoj sablažnjivih detalja, anonimna pisma – pristizala su iz dana u dan. No, protivno očekivanjima, nova sredina nije je prihvatila. Dočekao ju je masivan, leden i neprobojan zid kakav nitko nije mogao očekivati. Đilas je razradio nesreću Dapčevićeve žene.
Tijekom rata Milena Dapčević bila je djevojčica, ni zaslužna za novu vlast ni kriva za prethodnu. Za difamaciju je poslužila retorika koju ispravne političke supruge zasigurno nisu prihvatile u KPJ-u i NOB-u. Unatoč partijskim školama i tečajevima opismenjavanja, iz njih je provalio prost rječnik rodnog kraja. "Naratio se drug, trebalo je samo da podigne suknju"; "uhvatila ga je na golu nogu", šaptalo se oko Milenine figure. Po tim je motivima kasnije snimljen film "Oficir s ružom".
Nekoliko mjeseci kasnije, na partijskom skupu, Đilas je optužen za liberalizam koji zbunjuje i uznemiruje javnost. Isključen je iz Centralnog komiteta. Nova misao više nikada nije izišla, a njezin glavni urednik Skender Kulenović degradiran je u korektora Borbe. Do obračuna Partije s Đilasom došlo je na plenumu CK 16. i 17. siječnja, napisao je u jednom tekstu Ivan Ivanji, dugogodišnji Titov prevoditelj s njemačkog:
"Iako su uzrok zasigurno prije svega bili Đilasovi teorijski članci u Borbi, slutim – a naravno ne mogu dokazati – da mnoge niti vode i u spavaće sobe, primjerice samoga Tita, Kardelja, Rankovića i drugih, gdje su supruge uzbuđeno ukazivale na "Anatomiju jednog morala" i spominjale Peku Dapčevića i Bebu ili njezinu najstariju sestru. Nitko o tome nije govorio ništa slično, možda je moja mašta pobjegla sa mnom..."
I Goli otok, odnosno logor na njemu, usko je povezan s ljubavnim aferama u Partiji. Zapovjednik tog logora bio je general Jovan Kapičić, djed poznatog glumca, otac još poznatijeg košarkaša i – što je manje poznato – prvi mladić Davorjanke Paunović, najveće ljubavi Josipa Broza Tita. Tito je Kapičiću "uzeo" Davorjanku, a zauzvrat mu dao – karijeru.
"Kao da se ni tada ni kasnije ništa nije dogodilo, taj je Jovo Kapičić stalno napredovao, bez obzira na to što je radio", rekao je kasnije Vlado Dapčević, rođeni brat Peke Dapčevića, koji je na Golom otoku ostavio najbolje godine svoga života.
"Meni se čini da je tajna u sljedećem: njegova djevojka prije rata u Beogradu bila je Davorjanka Paunović Zdenka. Znaš li tko je Zdenka? Titova ratna tajnica i nevjenčana žena. Da, da, žena. To je bila javna tajna. Opasnije je bilo zamjeriti se toj Davorjanki nego osobno Titu. Početkom 1941. godine beogradska organizacija dobila je nalog od Centralnog komiteta da pošalje dvije studentice, članice Partije. Izbor je pao na nju i Veru Planojević.
Vera je kasnije bila ljubavnica Sretena Žujovića. Tada se Davorjanka zbližila s Titom. Vjerojatno su se i Tito i Davorjanka zbog toga osjećali dužnima Jovi Kapičiću – ona ga je ostavila zbog Tita – pa mu se svašta opraštalo, a on je i dalje napredovao."
Na pitanje novinarke Tamare Nikčević je li točno da je Davorjanka Paunović prije Tita bila njegova djevojka, Kapičić je bez okolišanja rekao:
"Jest, istina je. Neposredno prije početka rata bio sam student medicine, a ona je studirala jezike na Filozofskom fakultetu. Bili smo zajedno nešto više od godinu dana. Bila je ilegalna komunistkinja, kao i ja. Centralni komitet Srbije poslao ju je Titu da mu bude pri ruci.
Te 1942. bio sam sa svojom jedinicom stacioniran u okolici Foče. Bio sam zapovjednik, politički komesar, i morao sam se brinuti o suborcima. Moji drugovi, njih četvorica, i ja otišli smo u Foču nabaviti nešto hrane. Hodali smo uskom fočanskom ulicom kada smo odjednom začuli topot konjskih kopita po kaldrmi, pa smo skočili u stranu da konji prođu. Nakon 20–30 metara jedan se konj vraća, drugi ostaje i čeka. Vidim, taj koji se vraća je Tito.
Prilazi i pita me: "Jovo, kada si došao u grad?" Kažem mu: "Druže Tito, prije nekoliko sati." "Pa zašto nisi došao k meni na ručak?", pita me. "Sram me da ja ručam kod vas, a da mi drugovi budu gladni. Nešto smo nabavili za jelo i žurimo natrag", kažem mu, a cijelo vrijeme gledam onog drugog konjanika i vidim da je to Davorjanka. Ona ide u šetnju s Titom i nije se vratila da me pozdravi. U tom sam trenutku znao da mi ta žena više ne pripada, jer da je još bila moja, vratila bi se s njim i pozdravila me. Bilo je teško, boljelo je, ali drugovima nisam ništa rekao."
Tito i on susretali su se još mnogo puta u životu. A na pitanje: "Jeste li ikada razgovarali o njoj?", rekao je:
"Ne, nikada to nismo spomenuli, iako znam da me volio i vjerovao mi. Ali mogu razumjeti da se zaljubio u nju, jer Davorjanka je bila prava ljepotica. Bilo je u Vrhovnom štabu i drugih žena, ali nijedna kao ona..."
Istina pak o "prvoj sultaniji", Jovanki Broz, vjerojatno se nikada neće doznati. Navodno ju je Titu "uvalio" Stevo Krajačić, šef svih sovjetskih špijuna u Jugoslaviji, kako bi Tita držao pod kontrolom. On mu je, navodno, poslao i dvije sestre Grbić – maserke – ali to je već neka druga priča...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....