Carlo Acutis bio je talijanski tinejdžer (1991. – 2006.) kojega Katolička Crkva naziva “cyber-apostolom Euharistije”. Rođen je u Londonu, a odrastao u Milanu. Iako je živio sasvim običan život – škola, prijatelji, nogomet – isticao se dubokom vjerom.
Od malih nogu svakodnevno je sudjelovao na misi, redovito se ispovijedao i molio krunicu. Uz to je bio strastveni informatičar: sam je osmislio i izradio veliku internetsku izložbu o euharistijskim čudima, koja se i danas prikazuje diljem svijeta. Možete je pogledati OVDJE.
U 15. godini obolio je od agresivne leukemije i svoju je patnju prikazao “za papu i Crkvu”. Umro je 12. listopada 2006. u Monzi, a pokopan je u Asizu. Procjenjuje se da je više od milijun ljudi hodočastilo u taj talijanski grad na brežuljku Asiz, gdje počiva Carlovo tijelo, očuvano u vosku. Odjeven je u traperice i Nike tenisice.
No postoji još jedno hodočasničko mjesto povezano s Carlom Acutisom, koje bilježi porast posjetitelja otkako je objavljeno da će biti proglašen svetim – crkva Gospe od Žalosti u Londonu.
Na krstionici u stražnjem dijelu te katoličke crkve u četvrti Chelsea Carlo je kršten kao beba 1991. godine. Pokraj crkve staro ispovjedaoničko mjesto pretvoreno je u svetište posvećeno njemu, u kojem se čuva relikvijar s jednom vlasju njegove kose.
„Njegova je obitelj tada radila u financijskom sektoru i privremeno boravila u Londonu“, objašnjava fra Paul Addison, redovnik te župe. „Iako nisu često dolazili u crkvu, odlučili su krstiti dijete. Carlo je bio poput bljeska, velikog bljeska, u životu naše župne zajednice.“, piše BBC.
Carlo još nije imao ni šest mjeseci kada su se njegovi roditelji vratili u Italiju, gdje je proveo ostatak života u Milanu. Tamo je bio poznat po ljubavi prema tehnologiji i uživao je igrati videoigre. Iako neki koji su ga poznavali tvrde da nije izgledao osobito pobožno, kao tinejdžer je izradio internetsku stranicu – čiji su pojedini isječci danas uokvireni i izloženi u crkvi u Chelseaju – na kojoj je dokumentirao euharistijska čuda.
No, Carlo je preminuo od leukemije u dobi od samo 1u5 godina.
Nakon njegove smrti, majka Antonia Salzano putovala je po crkvama diljem svijeta zagovarajući da njezin sin bude proglašen svecem. U procesu kanonizacije bilo je potrebno dokazati da je Carlo učinio „čuda“.
„Prvo čudo dogodilo se na dan pogreba“, kaže njegova majka. „Žena oboljela od raka dojke molila je Carla. Trebala je započeti kemoterapiju, no rak je potpuno nestao“, piše BBC.
Papa Frane ga proglasio blaženim
Papa Frane ga je 2020. proglasio blaženim, a danas bi trebao bi biti proglašen svetim – što ga čini prvim milenijcem (rođenim u 1990-ima) koji će biti svetac Katoličke Crkve. Papa Lav XIV. će ga danas na svečanoj ceremoniji na Trgu sv. Petra proglasiti svecem. Kanonizacija "cyber-apostola", je bila zakazana za travanj, ali je odgođena nakon smrti pape Frane. Ujedno, to će biti prva takva ceremonija za papu Lava.
Među mnoštvom koje se očekuje u Vatikanu na misi, koja počinje u 10 sati, više je od 800 ljudi koji putuju u Rim posebnim vlakom iz Assisija.
"Znam da će mnogi doći, mnogi će pratiti na televiziji... I sigurna sam da im Carlo zahvaljuje", rekla je njegova majka Antonia Salzano.
Običan učenik
Prije nego što je postao poznat kao budući svetac, Carlo Acutis bio je običan dječak u školskoj uniformi, s ruksakom na leđima dok je prolazio hodnicima Instituta Tommaseo u Milanu. Učitelji ga pamte kao veselog i duhovitog, ali i iznimno predanog svojoj vjeri, piše CNA
Njegova vjeroučiteljica, sestra Monica Ceroni, kaže da nije bio savršen učenik – znao je zakasniti ili zaboraviti domaću zadaću – no imao je snažnu znatiželju i želju da dođe do istine. Kad bi se za nešto oduševio, nikada nije odustajao.
Carlo je u školi provodio osam godina, a dane je ispunjavao nastava, nogomet u dvorištu i molitva u školskoj kapelici. Najbolje je ocjene imao iz vjeronauka, gdje je uvijek sudjelovao u raspravama. Bio je i šaljivdžija, ali i dječak koji je posebno mario za one kojima je bilo teško. Štitio je vršnjake koji su bili ismijavani ili ostavljeni po strani, a jednom je rekao: „On je moj veliki prijatelj i želim mu pomoći.“
Njegova bivša ravnateljica, sestra Miranda Moltedo, pamti kako je Carlo štitio dječaka kojega je napustila majka, dok je Ceroni istaknula njegovu prirodnu darovitost za uključivost i empatiju.
Nakon osnovne škole Carlo je pohađao isusovački Institut Leo XIII u Milanu. Ondje se još snažnije isticala njegova vjera – molio je prije i za vrijeme odmora u kapelici, govorio vršnjacima o Euharistiji, krštenju i važnosti čistoće, te se nije bojao javno braniti crkvena učenja. Bio je skroman, nezainteresiran za trendove, a čak je zamolio majku da vrati nove tenisice kako bi novac dali siromašnima.
Srednju školu, nažalost, nije završio. U 15. godini obolio je od leukemije. Umro je u listopadu 2006., prikazavši svoju patnju za papu i dobro Crkve. Njegovi učitelji prisjećaju se posljednjih susreta s njim – uvijek nasmijan, pun snova i odlučan da studira informatiku. Na njegovu sprovodu okupili su se brojni ljudi, među njima i siromasi kojima je pomagao.
Danas se Carlo u istim učionicama u kojima je nekoć sjedio predstavlja kao dječak koji je bio prijatelj Isusa i u vjeri pronalazio radost, piše CNA.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....