Nalet zraka iz podzemne željeznice zavijorio je bijelu haljinu Marilyn Monroe (1.6.1926. - 4.8.1962) u filmu "Sedam godina vjernosti" i stvorio seksi prizor za anale kinematografije. Izvesti nešto slično naizgled je nemoguće, ali Billy Wilder i Monroe svejedno su pokušali i uspjeli u komediji "Neki to vole vruće" ("Some Like It Hot", 1959.), jednoj od najboljih svih vremena, ako ne i najboljoj.
Opet je u igri vlak kojeg hvataju glazbenici, saksofonist Joe i kontrabasist Jerry (vrlo dobri Tony Curtis, fenomenalni Jack Lemmon), preodjeveni u glazbenice Josephine i Geraldine, pardon Daphne, kako bi se pridružili/e ženskom orkestru u bijegu od gangsterskog "bossa" Spatsa Colomba (George Raft) nakon što su u prohibicijskom Chicagu, u njegovoj režiji, svjedočili masakru gangstera koji su ga izdali policiji.
Negdje oko 25. minute Marilyn ulijeće u "Neki to vole vruće" i nezaboravno docupka u kadar savršeno skladnog tijela hitajući prema vlaku kao članica ženskog zbora, pjevačica i sviračica ukulelea Sugar Kane. Joe i Jerry su opčarani zgodnoćom platinaste plavuše i zavodljivim hodom koji ističe njezine atribute i njiše ih poput želea, iako ona toga kao da nije svjesna.
"Ma pogledaj ti to! Gle kako se kreće. Kao žele na oprugama. Mora da ima nekakav ugrađeni motor. Kažem ti, to je sasvim drugi spol", Jerry govori Joeu nakon što se sam čudio "kako žene hodaju u ovome (potpeticama) i drže ravnotežu". Jerryju je malo nedostajalo da zazviždi ugledavši "vruću" Sugar (poslije je ponavljao "Ja sam djevojka!" došavši u iskušenje kad se ušuškala pored njega u kupeu, što će još kasnije biti zgodno inverzirano ponavljanjem "Ja sam muškarac!").
No, to je umjesto njega napravio vlak – zvižnuo i pozdravio je parom. I tako je "Some Like It Hot" dobio scenu dostojnu "The Seven Year Itch", osobno čak i romantično-komično superiornu zbog Monroe koja je ovdje možda i najbolja, najseksi i najprivlačnija ikad u odnosu na "Gentlemen Prefer Blondes" itd.
Sugar je "pravi šećer", doista, vruća do usijanja. Toplo, vruće, Marilyn Monroe. Svaka njezina scena je izvanredna i seksi, bilo da spontno vadi pljoskicu iz podvezice ispod suknje, žali se da "uvijek dobije pahuljasti kraj lizalice" ili namigne svirajući ukulele i pjevajući.
Kamera ljubi Marilyn i divi joj se, opčarana jednako kao Joe i Jerry, posebno kad pjeva "I Wanna Be Loved By You" u pripijenoj, suptilno prozirnoj haljini i sjaji poput dijamanta ili kad nježno ljubi Joea na jahti kad se on predstavi kao bogataš kako bi je zaveo nakon što je ona otkrila Josephine da želi naći milijunaša, ali kao fol glumi da ga nijedna žena ne može uzbuditi.
Poput Alfreda Hitchcocka, režiser i koscenarist Wilder je suptilno subverzivan i dvosmislen u erotskim podražajima i seksualnim dvosmislenostima u slici i dijalozima kako bi izbjegao cenzore. Međutim, jedino je tako mogao snimiti ovaj bezvremeno subverzivan film koji je u svojoj radikalnosti na više razina bio daleko ispred vremena prilikom nijansiranog obrađivanja tabu tema (transvestizam, seksualni identiteti), zbog čega je i danas svjež.
Wilder radi i žanrovsku subverziju, započinjući "Neki to vole vruće" kao klasični gangsterski film tridesetih s Jamesom Cagneyjem (vrijeme radnje je 1929.) prije nego što se priča nastani na terenu provokativne "screwball" komedije. Interesantno, Raft je glumio u izvornom "Licu s ožiljkom" iz 1939. i u jednoj sceni se njegov Colombo spremio napraviti isto što i Cagney kao Tom Powers u "Državnom neprijatelju" (grejpfrut u lice).
Ipak, gangsteri nestaju iz filma do završnice nakon što se Joe i Jerry preobuku u žene i prisvoje ženska alter ega, tako da nas na njih podsjeća samo kontrabas s rupama od metaka. Komični podzapleti se razvijaju prirodno iz glavnog zapleta i Wilder ih izuzetno vješto vodi uz pomoć prštećih, domišljatih dijaloga i glumaca odličnog komičnog tajminga, spremnih brisati granice seksualnih identiteta.
Dok Jerry zavodi Sugar glumeći i bogataša, kao da mu već nije dosta alter ego Josephine, Joea/Daphne ganja Osgood Fielding III (izvrsniJoe E Brown) od trenutka kad mu/joj je pomogao oko cipele. "Ja sam Osgood Fielding III", predstavlja se on, na što Joe dometne "A ja Pepeljuga Druga".
Osgood podsjeća na Pepea Tvora iz crtića koji ganja onu mačku dok ne poklekne, iako Joeu/Daphne neočekivano godi njegovo udvaranje pa neka je rekao da "ponovno želi biti bik", sit što muškarce mami suknja "kao da mašeš crvenom bojom pred bikom" (sa njim i Joeom koketirat će i gangsteri u dizalu kad se pojave na Floridi). Sjajna je scena kad Jerry kao Daphne jutro nakon njihova plesa nastavlja sam u istom ritmu ležeći na krevetu i zveckajući marakasima, otkrivajući Joeu da su se zaručili.
"Ti nisi djevojka, ti si muškarac. Zašto bi se muškarac htio udati za muškarca?", pita Joe. "Sigurnost", odgovara Jerry koji ispada kao Sugar prije nego što se stvarno zaljubila u Joea i ne mari za "istinu", kao ni Osgooda. Novac je svima poticajan, premda u konačnici pobjeđuje ljubav likova koji žele više od para – jedno drugo, kakvi god da jesu, neovisno o identitetu/spolu. To vodi do ponajbolje završne filmske rečenice ikad. Nitko nije savršen. *****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....