Ako Prag prvi put posjećujete tek nakon pedesete kao nižepotpisana, puno ste već propustili. No, "better late than never" iliti bolje kasno nego nikad, rekli bi Englezi – a Pražani će se složiti.
Čehe smo (mi nešto zreliji, dakle ova kategorija "50 plus") navikli, iz iskustva minulih desetljeća, nepravedno gledati kroz prizmu "pašteta-turista", neozbiljnih kvazi-planinara, simpatičnih šeprtlja ili egzibicionista koji kao da su ispali iz animiranih filmova upokojene čehoslovačke produkcije. Oni skloni čitanju, doduše, i kroz djela najpoznatijeg češkog pisca Franza Kafke, Jaroslava Hašeka ili pak Michala Weivegha, kroz čiji se "sjajni i zeznuti" književni opus vide i češke društveno-političke mijene ("baršunasti" transfer s komunizma na kapitalizam, te odcjepljenje od Slovačke).
Naravno da Češka ima i drugih slavnih ličnosti iz svijeta filma, kazališta, likovne umjetnosti, glazbe i inih drugih područja djelovanja koji su proslavili maticu zemlju, no i dalje govorimo o iskustvu iz druge ruke. Poanta je u tome da doista treba doći u Češku čim prije!
Dakle, Prag; prije no što smo zagazili u prijestolnicu, pohodili smo grad Česky Krumlov, gradić nalik primjerice austrijskom Hallstattu, no koji nije smješten na glacijalnom jezeru nego na čarobnoj Vltavi. Harmonično strukturiran i ponikao iz gotičkog dvorca iz 13. stoljeća s nadograđenim renesansnim i baroknim elementima, uistinu je divna uvertira za sam Prag, koji smo tijekom našeg prekratkog (dvodnevnog) boravka doživjeli kao "grad europske secesije sa slavenskom dušom".
Naime, ljudi su u Češkoj ljubazni kao malo gdje, izvrsno govore engleski, ali i na češkom se s njima dade fino sporazumjeti. K tomu – osim same posvemašnje ljepote, kulture i srdačnosti – Češka ima vrlo ugodne cijene, blago rečeno. Postoji naime jedna čudnovata prednost kad živite u Splitu: skoro posvuda vam je jeftino, ili barem sasvim podnošljivo.
No, u Češkoj smo doista fino jeli i pomalo trgovali za korektne iznose. Pomalo smo i uvidjeli zašto Česi sve manje ljetuju na našem skupom Jadranu, za koji su nekoć u doba komunističkog bratstva dobivali vaučere za ljetovanje. Sad ga drže precijenjenim – vidjevši pak njihove cijene, stvari postaju jasnije.
Ajmo redom.
Ono sve lijepo od spomenika što možete vidjeti u Češkom Krumlovu i Pragu možete pročitati i na Wikipediji, pa ćemo mi umjesto spomenika odmah zagristi u nešto puno življe: marendu. Po preporuci smo se po dolasku u Krumlov išli okrijepiti u gostionicu Depo, u kojoj je jedina zamjerka što – nije radio aparat za kavu.
Kad je već karma takva, opleli smo po pivu, pa repetirali nakon obroka, koji se sastojao od sočnog komada govedine s brusnicama i rolatom od kruha, izdašnog pilećeg pohanca s pireom i salatom od ribanog svježeg krastavca, staklenke "pivskih mazalica" od četiri vrste sira, te kuhanih kobasica s prilozima od slatkog senfa i hrena.
Platili smo taj "doručak šampiona" oko 15 eura po osobi zajedno s pićem, izišli iz Depoa "siti i napiti". Ipak, dovoljno gladni da bi pojeli "trdelnik", to jest slasticu od peciva s cimetom koju su navodno Česi "drmnuli" od Mađara, poznatu tamo kao "kurtoš" iliti dimnjak, u našem izboru okusa "apfelstrudela" sa tučenim slatkim vrhnjem. Komad stoji oko 100 čeških kruna, to jest četiri eura za veliki trdelnik; duplo jeftinije negoli u Budimpešti, pa neka je tamo i originalni, a ovdje "generički". Duplo manje love je fin atribut uz desert.
Šetnja Krumlovom iskušenje je za sva čula jer posvuda miriše hrana, fino oslikani medenjaci, dakako da ima tu i izazova za duh jer postoje rustikalni bookshopovi s literaturom na engleskom, ali onome tko uskogrudno čita samo na hrvatskom, lako se othrvati. Spiza je puno veća kušnja, na Ozempicu još nismo, hvala Bogu. Šteta je, uostalom, poništavati apetit kad idete u tako gastronomski uzbudljiv grad poput Praga ili Krumlova.
U Prag stižemo u predvečernjim satima i pohlepno upijamo ljepotu češke prijestolnice okupane rumenim zalazećim suncem ranog proljeća; od secesijskih pročelja do brojnih muzeja, zgrada javne namjene s vidljivim obilježjima njemačkog tipa gotike i neogotike, baroka – ali i srednjeg vijeka, koje je oblikovalo podzemlje Praga. Doslovno, ne mislimo na nekakvu mafijašku scenu; Prag su nam opisali kao siguran grad niske stope kriminala, i mi smo ga upravo takvim i doživjeli, spokojno lunjajući ulicama do dugo u noć.
Podzemlje Praga nije sasvim dostupno posjetiteljima, no zaintrigiralo nas je barem koliko i Dana Browna, pisca kojega ne treba posebno predstavljati a koji je upravo nadahnut Pragom napisao svoj zadnji roman "Tajna svih tajni". Tako nam je skrenuo pažnju i na Golema, mitski lik sazdan od blata s obala Vltave koja protječe ispod Karlova mosta – no Golema ipak nismo vidjeli.
Zato smo, pak, vidjeli razne druge simpatične kreature, ne baš strašne ali živopisne barem koliko i naš vodič kroz čuveni Muzej alkemije, koji nas je proveo kroz djelić praškog podzemlja prepunog alkemijskog i magijskog asesoara: prašnjavih knjiga, retorti i epruveta, lubanja, magičnih kugli i posuda za kojekakve opite kojim se još u srednjem vijeku pokušalo ostvariti ono što je oduvijek intrigiralo – kako srednjovjekovnog, tako i suvremenog – čovjeka: besmrtnost. Ili barem dugovječnost, mladolikost, pa i još ponešto, možda i zlokobnijeg predznaka...
Ulaznica u Muzej alkemije (Speculum alchemiae) stoji šest eura po osobi, ali valja čekati da se formira grupa; idealno za nešto popiti u međuvremenu. Prag nema samo odličnu pivu, nego i izvrsnu kavu dostojnu talijanske.
Ukoliko u Pragu boravite kratko kao mi u našem "city breaku", odmah se pripremite za frustraciju što nećete stići vidjeti puno sjajnih stvari poput Muzeja komunizma (za nekoga poput nižepotpisane čiji je diplomski rad naslovljen kao "Spomenička skulptura socrealizma", to je dovoljan razlog za povratak), ili pak muzeja voštanih figura iz grupacije Madame Tussoard, baroknu knjižnicu Klementinum, Rasplesanu kuću, najstariju aktivnu sinagogu u Europi, Rotirajuću glavu Kafke autora Davida Cernyja...
Zeznuto je i to što ponekad valja čekati u redu za ulaznice u pojedine objekte, ali zato je već sama šetnja tom prekrasnom metropolom doživljaj na svakom koraku.
Lennonov zid nakon Karlova mosta također je mjesto gdje svi žele "udrit kartelu" jer odražava suvremeni duh Bohemie. Ipak, nemojte nasjesti na turističke trapule poput kave od deset eura u blizini, ili ručka na samom Starogradskom trgu blizu čuvenog Astonomskog sata; obično jelo poput Cezar-salate i čaše piva platit ćete i 50 eura. Idite radije u neku od pivnica poput Štupartske, U vejvodu ili U tri ruži (sve u centru grada), gdje ćete sjajno jesti i piti za dvadesetak eura. I to "konkretnu" hranu poput gulaša u kruhu, komada krvavog junećeg odreska s povrćem ili junačke mjerice trgane pačetine u oklopu od krumpirova tijesta s umakom od crvenog slatkog kupusa, ne nekakve finćukaste bokuniće koji su dobri samo za fotografiju.
U češkim pivnicama jede se "muški", a pola litre aromatičnog crnog piva stoji (konkretno u Štupartskoj) oko tri eura. No, ponekad treba pričekati na stol i po pola sata (u našem slučaju taman toliko). Isplatilo se!
Prosječni stanovnik Splita jamačno bi otišao tužan iz Praga da se nije "timbrao" u pivnici Flek (poznatoj, treba li reći, po osnutku "Hajduka" davne 1911. godine) što je – izostavimo li emocionalnu hajdučku komponentu – prehrambeno iskustvo slično onom u ostalim pivnicama – ali nijansu skuplje.
Ipak, i tamo smo pojeli izvrsnu svinjetinu s prilozima i pojeli fini štrudel od jabuka, te popili izvrsno pivo. Naravno, "pali" su i suveniri, pivske čaše za šest eura komad – mirita. Doživljaj večere "U Fleku" su začinili trubač te dvojica harmonikaša; prva garnitura svirača imala je pomalo starogradski repertoar tipa "Slatka mala Marijana", što nije gađalo nogometne strasti poput "Kada umrem umotan u bilo" – logično da je zadnji harmonikaš uprihodio više, pa se ohrabren prvim "šucom" vratio kasnije s dodatnim repertoarom koji je zagazio i u hercegovačke pirove. Svakako, "Flek" je "experiance" sa češkim muzikantima koji ne razumiju točno ono o čemu sviraju, ali donosi prihod – a goste veseli.
U našem smo boravku radi naših tinejdžera dobrog apetita, eto, bolje upoznali gostionice od kulturnih aduta, a primat u tom sektoru definitivno odnosi srednjovjekovna pivnica (medieval tavern) "U Krale Brabantskeho", smještena odmah ispod Praškog dvorca a utemeljena 1375. godine. E to je pravi doživljaj!
Dakle, nastojte imati čiste ruke kad dođete tamo jer ćete jesti rukama – pa tko je vidio u srednjem vijeku koristiti pribor?! Zdjelica vode s fetom limuna za proprati ruke i na posao! Okej, postoji i toalet koji ima sapun i papir, bez brige. Prije negoli smo nasrnuli na svinjska rebarca u umaku od meda i ukiseljene papričice grlo smo namočili medovinom (priznajemo, greškom, mislili smo da je kratko piće a la medica), a nastavili – pivom, dakako.
Potom se taman ispekla druga grill-plata, jednako ukusna, no ostalo je još mjesta za "kolač kuće", arhaični komad savijače s jabukama i makom poslužen s tučenim vrhnjem, te izdašnu fetu drevnog medovika. Porcije deserta su ogromne, možete ih mirne duše podijeliti. Takav sjajan ručak u srednjovjekovnom ugođaju, isključivo uz svjetlo lojanica (!) koji vas teleportira u mračno doba povijesti (u ovom slučaju, ne i "gladno doba") platili smo oko 100 eura za četiri osobe, i vrijedi svaki cent.
Svakako u blizini kupite i čokoladno pivo kao suvenir (bočica stoji dva i pol eura), a ako ste hrabri, popijte apsint, čuveno piće umjetnika (pogotovo pariške scene 19. stoljeća) koji u sastavu ima čak 70 posto alkohola. Mi se ipak nismo usudili...
Što se, pak, tiče neizbježnih suvenira, magnetići kao "must have" sitnica stoje oko dva eura komad. Većinu suvenirnica u Pragu drže Azijati, a postoje oscilacije u cijenama – nemojte kupovati u prvoj butigi u koju uđete jer su sitnice koje vam se sviđaju (poput šalica i bookmarkera) možda već u susjednoj upola jeftinije, primijetili smo.
Pivske čaše iz Fleka, međutim, totalna su ekskluziva, nema ih drugdje. Naše su preživjele transport, hvala na pitanju. No, mi se svejedno u Prag vraćamo prvom sljedećom prilikom, na listi je prioriteta!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....