Iznimku od pravila napravio je Cannes Film Festival za 78. izdanje. Cannes je nakon dugo, dugo godina otvorio festival filmom oslobođenim glamura i dobro znanih imena ispred ili iza kamere. Nije otvaranje Cannesa u zadnje vrijeme rezervirano samo za veće produkcije, poput "Jeanne Du Barry" s Johnnyjem Deppom.
Znao se festival otvarati tzv. malim, produkcijski svedenijim filmovima, k tome "made in France", poput "Reza!" ili "Drugog čina", ali u njima su barem glumile zvijezde kao Berenice Bejo i Lea Seydoux ili naveliko poznati francuski glumci (Romain Duris, Vincent Lindon, Louis Garrel). No, 78. Cannes je otvoren debitanskim dugometražnim filmom francuske redateljice Amelie Bonnin bez glumačkih faca.
Taj film, mjuzikl "Otići jednog dana" ("Partir un jour"/"Leave One Day"), zavrtio se premijerno u Hrvatskoj u sklopu manifestacije "Rendez-vous au cinema" i ostao u tzv. limitiranoj distribuciji, paralelno s novim i znatno zvučnijim "Poljupcem žene pauka", nalazeći se isključivo na repertoaru neovisnih singl kina. Domaćim gledateljima preporučuje se da smanje očekivanja prije ulaska u kino, unatoč elitnoj canneskoj etiketi.
Ako "Otići jednog dana" možda neće biti "zaboravljen do kraja tjedna", kako su pisali pojedini strani kritičari u Cannesu, teško je i da će ostati u nekom dugom sjećanju. Film je li-la u osrednjem mjuziklovskom dometu "Kiss Of The Spider Woman", bez izvornih uholjepljivih pjesama, samo što je tonalno malko konzistentniji.
Francuska kinematografija posjeduje dugogodišnju tradiciju mjuzikala, od klasičnih "Šerburških kišobrana" Jacquesa Demyja do festivalske "Annette" Leosa Caraxa (zanimljivo, film otvaranja Cannesa 2021.), a "Leave One Day" je lišen jarkih "musical" kolora i "artsy" pomaknutosti. Ovo je možda i najrealističniji i najobičniji mjuzikl koji se ne odvija na nekim dramski/fantazijski povišenim lokacijama.
"Otići jednog dana" je postavljen kao "što ako?" drama o kuharici na životnoj prekretnici, Cecile (pjevačica i glumica Juliette Armanet; podsjeća na Camille Cottin). Cecile je "chef" u očekivanju skorog otvaranja "haute cuisine" restorana u Parizu.
Jednog dana, Cecile doznaje da je trudna s kolegom Sofianeom (Tewfik Jallab) s kojim je u vezi, a nije to saopćila te vijesti, ali i da je njezin otac (Dominique Blanc), također kuhar, doživio infarkt. Kad se ona zbog oca vrati u rodni grad, tamo sreće staru simpatiju iz srednje škole Rapha (Bastien Bouillon), što joj dodatno komplicira ionako kompliciran život.
Načelno jednostavna "what if?" priča, koju je redateljica Bonnin proširila iz svog istoimenog kratkometražnog filma iz 2021., ima određenog šarma i čak je bolja u scenama kad likovi ne udare u pjesmu i zapjevaju te poremete realističnu dramu melodičnošću dijaloga.
Naime, "Leave One Day" je kao mjuzikl ordinaran, na pola puta između "karaoke" izvedbi i "musicala". Cecile i Sofiane u prvih deset minuta zapjevaju i zaplešu uz "Alors on danse" belgijskog izvođača Stromae, što je jedina hit-pjesma u filmu uz francusku obradu talijanske "Parole, Parole", tako da mu titula "jukebox" mjuzikla baš i ne pristaje.
Plus je da likovi pjevaju mahom kao obični ljudi, ali minus da gledatelj teško može s njima zapjevati, jer niti zna pjesme, niti ga one vuku na pjevanje. Tek pri kraju film uspjeva nekako pridobiti gledatelja s lijepom scenom na klizalištu i završnom pjesmom po čijim je stihovima dobio naslov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....