Regionalnu javnost zgrozila je Facebook grupa pod nazivom "Ćerke i tate – dopisivanje", koja okuplja oko pet tisuća članova. Iako je grupa nastala u Srbiji, budući da je javno dostupna, može joj se priključiti bilo tko iz regije – uključujući korisnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine – pa je nemoguće utvrditi koliko je domaćih korisnika već među članovima.
Sadržaj koji se ondje objavljuje mnogi bi opisali kao izrazito uznemirujući. Komunikacija u grupi temelji se na fetišizaciji incestuoznog odnosa između oca i kćeri, a nerijetko se pojavljuju i komentari u kojima odrasli muškarci – često u četrdesetim ili pedesetim godinama – traže "djevojčice" za dopisivanje. Objavljuju se i fotografije donjeg rublja koje izgledom podsjeća na dječje ili adolescentsko, uz morbidne komentare poput "još ako su od kćerke".
Takav sadržaj otvara ozbiljna pitanja o granicama dopuštenog na društvenim mrežama, ali i o sigurnosti djece u digitalnom prostoru. O fenomenu ovakvih online zajednica razgovarali smo s Hanom Hrpkom, profesoricom psihologije i predsjednicom Hrabrog telefona.
Ima razloga za zabrinutost
Prema riječima Hrpke, svaka seksualizacija djece ozbiljan je razlog za zabrinutost.
– Bilo kakva seksualizacija djece, u bilo kojim okolnostima, iznimno je zabrinjavajuća i kao takva iziskuje konkretne korake usmjerene ka zaštiti djece. Seksualizacija djece, i kad se događa u online okruženju, onda kada nema fizičkog kontakta, alarmantna je jer apsolutno može biti ili već jest korak ka zlostavljanju i iskorištavanju djece.
Elektroničko nasilje i različiti oblici online zlostavljanja posljednjih su godina u snažnom porastu, što potvrđuju i iskustva stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.
– Elektroničko nasilje u svim svojim oblicima proteklih godina u iznimnom je porastu, što pokazuju i brojna istraživanja, ali i direktna iskustva u radu. Putem naših savjetodavnih linija (Hrabri telefon za djecu 116 111, Hrabri telefon za mame i tate 0800 0800, kanali e-savjetovanja) posljednjih godina zaprimamo niz poziva i upita, kako od djece tako i od roditelja čija su djeca bila izložena nekom od oblika elektroničkog nasilja.
Hrpka upozorava na to da je ovakvih grupa, nažalost, sve više.
– No koliko se često pojavljuju, toliko često i nestaju, odnosno nerijetko se sele s platforme na platformu nakon prijave sadržaja neke od osoba koje su naišle na takvu grupu. Kada govorimo o elektroničkom nasilju, bitno je shvatiti da su svi njegovi oblici zabrinjavajući i mogu imati vrlo ozbiljne posljedice za djecu, osobito jer se takvi sadržaji iznimno brzo šire, ostaju lako dostupni širokom broju osoba, a opet, vrlo su teško uklonjivi.
Poseban su problem zatvorene ili poluzatvorene grupe na društvenim mrežama, koje stvaraju privid sigurnosti među članovima.
– Svako širenje neprimjerenog sadržaja putem društvenih mreža je problematično, nevažno o kakvoj se vrsti grupe ili platforme radi. U virtualnom svijetu osobe općenito lakše razvijaju osjećaj "sigurnosti", ali i međusobnog poticanja, te zapravo nerijetko rade nešto što možda i ne bi u offline svijetu. Specifično govoreći, ovakve zatvorene grupe dodatno mogu odavati osjećaj lažne sigurnosti među njezinim članovima, što direktno pridonosi odluci o daljnjem širenju sadržaja, ali do neke mjere zatvorene grupe i otežavaju nadzor i potencijalne prijave nepoželjnog sadržaja bilo samoj platformi bilo nadležnim institucijama.
Svako objavljivanje je retraumatizacija
– Važno je naglasiti jednu ključnu stvar, a to je da svako novo dijeljenje sadržaja za dijete i mladu osobu znači ponovno i ponovno proživljavanje traumatskog iskustva, ponovni osjećaj izloženosti i potpunog gubitka kontrole nad vlastitom privatnošću. I upravo tu leži jedna od opasnosti elektroničkog nasilja, odnosno postojanja takvog sadržaja, djeca nerijetko ostaju sa stalnom zabrinutošću, strahom hoće li nekada, negdje u budućnosti ta fotografija ili snimka opet iskočiti.
Hrpka upozorava i na moć grupne dinamike u online okruženju, koja može dovesti do normalizacije ponašanja koja su u stvarnom svijetu društveno neprihvatljiva.
– Snaga grupe, grupna dinamika je nešto što zaista može imati vrlo jak utjecaj na donošenje odluka pojedinaca te na njihovo ponašanje. Da, opasnost jasno postoji, jer samim time što se ljudi okupljaju u takvim grupama dobivaju potvrdu od drugih članova kako je takvo ponašanje u redu i prihvatljivo, da ne kažemo "normalno". U virtualnom svijetu kao takvom, naš osjećaj odgovornosti je značajno snižen, počinitelji ne vide reakcije, ne vide posljedice svojih djela, što ih može dovesti do toga da odu korak dalje.
Samim time pomiču se granice koje možda članovi grupe i ne bi prešli u drugim okolnostima, a što ima dalekosežne i ozbiljne posljedice na djecu i mlade osobe koja su izložene takvim sadržajima, odnosno žrtvama takvih oblika ponašanja.
Manijacima odgovara anonimnost
Anonimnost interneta dodatno olakšava povezivanje osoba s devijantnim interesima.
– Internet, odnosno društvene mreže, olakšavaju svima nama povezivanje i okupljanje, nije ništa drugačije ni za osobe koje su sklone društveno neprihvatljivim ponašanjima. Internet je svakako sa sobom donio brojne prednosti i unaprijedio naše živote na više načina, no sa sobom je donio i brojne opasnosti, od kojih neke još uvijek otkrivamo i tražimo najbolje rješenje kako ih prevenirati, odnosno zaustaviti.
Psihologinja Hrpka ističe i da korisnici društvenih mreža imaju važnu ulogu u suzbijanju takvog sadržaja.
– Nekoliko je koraka koje uvijek možemo učiniti i koje je zaista važno poduzeti, posebice kada govorimo o sadržaju u kojemu su uključena djeca. Prvi korak je prije svega – ne ignorirati ono što smo vidjeli, jer ignoriranjem samo omogućujemo da takav sadržaj ostaje dostupan i da se dalje širi. Svaka društvena mreža ima opciju prijave neprimjerenog sadržaja, što više prijava bude poslano za određen sadržaj, to je veća vjerojatnost da će fotografija, snimka, komentar biti brže uklonjen.
Također, savjetuje Hrpka, ako se radi o sadržaju koji upućuje na bilo kakvo kazneno djelo, sadržaj treba prijaviti i nadležnim institucijama, primjerice putem aplikacije Ministarstva unutarnjih poslova, Red button, ili direktno policiji, ali tu su i brojne organizacije civilnoga društva za zaštitu djece, poput Hrabrog telefona ili Centra za sigurniji internet te drugih.
– Završno bih napomenula nešto što se možda čini očito, no nerijetko nije tako, a to je – ne širiti sadržaj dalje, čak i kad nam je namjera samo upozoriti druge. Svako dijeljenje takvog sadržaja dodatno ugrožava dijete i treba biti zaustavljeno što je prije moguće.
Nije moguće ukloniti sve grupe
Iako društvene mreže ulažu velike napore u uklanjanje spornih sadržaja, izazovi i dalje postoje.
– Odgovor nije jednostavan. Društvene mreže poput Facebooka godišnje uklanjaju milijune različitih sadržaja usmjerenih na kršenje dječjih prava i u taj proces ulažu iznimne napore, no prostora za poboljšanje uvijek ima. Broj korisnika društvenih mreža dnevno je ogroman, kao i sadržaj koji se svakodnevno objavljuje, a osobe koje ih dijele često otvaraju nove profile, sele se s platforme na platformu, pa i koriste zatvorene grupe, koje spominjemo ovdje, koje se teže nadziru i teže podliježu moderiranju i prijavama.
Iako su napori za uklanjanjem takvih sadržaja sve intenzivniji, svakako bi trebalo dodatno unaprijediti snažniju suradnju nadležnih institucija i organizacija civilnog društva usmjerenih na zaštitu dječjih prava.
– Platforme mogu ukloniti sadržaj, no institucije su te koje pokreću nužne postupke, dok su udruge one koje mogu razvijati prijeko potrebne preventivne programe, a samo tako možemo osigurati učinkovitu i stvarnu zaštitu dječjih prava – kaže Hrpka.
Roditelji moraju reagirati
Roditelji pritom imaju ključnu ulogu u prepoznavanju mogućih problema.
– Najkraće rečeno, svako ponašanje koje odstupa od uobičajenog za naše dijete razlog je za dodatnu pažnju i otvoren razgovor s djetetom. Takve promjene mogu biti zaista različite, konkretno one vezane uz izloženost djeteta neprimjerenim sadržajima na internetu, dodatnu pozornost roditelja svakako trebaju privući nagle promjene djetetova uobičajenog ponašanja u virtualnom okruženju, skrivanje ekrana mobitela, tableta ili kompjutora, brisanje povijesti pretraživanja, ali i pojačana razdražljivost djeteta, iznenadna povučenost ili češće zatvaranje u sobu nakon vremena provedenog na internetu.
Najvažnija mjera zaštite djece na internetu, naglašava, ostaje otvorena komunikacija između roditelja i djece.
– Prije svega, to je otvoren razgovor s djetetom, ali ne na način: evo, razgovarali smo jednom, sve sam mu, ili njoj, rekao. Razgovor o toliko važnim temama ne smije i ne može počivati na samo jednom razgovoru. Kao što redovito pitamo djecu "Kako je bilo u školi?", tako bismo zapravo trebali posvećivati pažnju i vremenu koje dijete provodi na internetu – upozorava predsjednica Plavog telefona.
Kaskamo s edukacijom
Edukacija o sigurnosti na internetu, dodaje, još uvijek nije dovoljno sustavna.
– Edukacije postoje, no one apsolutno nisu sustavne i nisu lako dostupne svima. U vremenu u kojem živimo, s ovakvim napretkom tehnologije, edukacije o sigurnosti djece na internetu trebale bi se provoditi sustavno i u svim osnovnim školama Republike Hrvatske, sadržajem prilagođenim dobi djeteta – kaže Hrpka, dodajući kako edukacija djece treba pratiti edukaciju roditelja.
– Nerijetko je slučaj da djeca više znaju od svojih roditelja o mogućnostima pojedinih uređaja, aplikacija i uopće prilikama koje internet omogućuje. Najkraće rečeno, sigurnost djece na internetu trebala bi se tretirati kao dio osnovne zaštite djece, a ne kao sporadična tema.
Prijavite sve što je sumnjivo
Građani koji primijete sumnjive online grupe ili sadržaje koji ugrožavaju djecu imaju nekoliko mogućnosti za prijavu.
– Izvora pomoći i podrške je nekoliko, počevši od policije, zatim aplikacije za prijavu online zlostavljanja djece Ministarstva unutarnjih poslova – Red button, Hrabrog telefona na 116 111, ali i putem maila i chata na web-stranici Hrabrog telefona, zatim Centra za sigurniji internet ili Pravobraniteljice za djecu. No, prije svega, ako građani naiđu na neprimjeren sadržaj na društvenim mrežama, sadržaj mogu prijaviti samoj platformi kako bi bio što prije uklonjen.
Za kraj, Hrpka upućuje jasnu poruku javnosti:
– Prije svega, poruka koju bih poslala je – reagirajmo. Svaka prijava pomaže u zaštiti djece i uklanjanju takvih sadržaja, ignoriranjem problema ne rješavamo ga, nego omogućujemo daljnje širenje. Zaštita djece u virtualnom okruženju je odgovornost svih nas i od te odgovornosti ne treba bježati, nego učiniti onoliko koliko je u našoj moći, a svatko od nas može dati svoj doprinos da djeca odrastaju u sigurnom okruženju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....