Dok su drugi mirno dokoličarili i ispijali kave, oni su toga dana zasukali rukave i dobro se oznojili, a sve - mukte. Okej, nisu baš zasukali rukave, navukli su ronilačka odijela, možda se nisu čak ni oznojili jer su jutro proveli pod morem. No, svakako su se dobrano umorili, i to za opće dobro: za naše čišće podmorje.
Splitsko-omiški akvatorij, naime, pun je ljepota i iznenađenja, od kojih neka nisu baš ni ugodna. Vjerojatno niste znali, ali samo na morskom dnu pored Sumpetra nalazi se četrnaest – perilica za rublje. O, da, i ostat će tamo budući da ih je toliko zahvatila korozija, da ih nema smisla niti izvlačiti. U njima su već ribe i morski organizmi svili svoja staništa, "izila ih je ruzina", narodski rečeno, ali i impregnirala morska trava. Priroda je takva: velikodušno zagrli i neprijatelja, more primi u svoja njedra svakog metalnog, plastičnog, papirnatog skota. I pokuša ga udomaćiti, jer to je jedino što može učiniti.
No, koliko god velikodušna bila, priroda vapi u pomoć, a tom tihom, očajničkom zovu po tko zna koji put odazvali su se dalmatinski ronioci i ekološki aktivisti. Najnovija akcija zbila se ovih dana na lokalitetu Suhi Potok u Sumpetru, gdje su se okupile članice i članovi čak pet klubova s šireg dalmatinskog područja. Predvodnici su bili aktivisti iz Kluba podvodnih aktivnosti Iglun iz Dugog Rata na čelu s predsjednikom Teom Baučićem (inače, zanimljivo, kiparem), a uz "Iglunaše" bili su tu članovi kluba/udruga: Rostrum Split, Piunisti, članovi ronilačkog kluba Podstrana i Delta 5 iz Metkovića! Bilo ih je ukupno 27, i bogme su se svi naradili!
Započelo je u ranijim jutarnjim satima u klupskim prostorijama Igluna, uobičajenim brifingom ali i kavom, ćakulom, te zdravim grickalicama koje je omogućio Studenac.
Roniocima su se priključili i brodari Ciana, tvrtke za radove dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, te očuvanje okoliša, koja je velikodušno pružila plovnu logistiku. Uslijedio je odlazak – na plažu, ali ne zbog guštanja na ranom proljetnom suncu, nego presvlačenja u ronilačka odijela, te plov prema mikrolokalitetu akcije. Dragovoljne, dakle, kao i bezbroj puta do sada – ekipa, svaka čast, malo nam je i neugodno samo promatrati dok se vi svojski trudite sanirati tuđe ispade.
Trebalo bi, međutim, biti neugodno onima koji su u divno Jadransko more u srcu Dalmacije i nedaleko od priobalja pobacali sve one silne gume, plastične kese, ruzinave bicikle. Perilice s početka ove reportaže. Obuhvat, u konačnici, uspješne akcije bio je 5000 metara četvornih na dubini do 17 metara, rekapitulirao je po zaključenju akcije predsjednik Igluna Teo Baučić (50).
- Svi smo mi najsritniji kad izvadimo što manje, kamo sriće da ne triba ni čistit, ni ronit zbog čišćenja. No, to je utopija – veli iskusni Baučić, koji je svoju ekipu poveo u more lani na čak sedam akcija diljem priobalja, na splitskoj, omiškoj i makarskoj rivijeri. Rone i u rijeci...
- Na žalost, uvik će bit onih "komodnih", bezočnih onečišćivača. Tako da ćemo nastavit s ovakvim akcijama – najavio je Baučić.
Red je predstaviti još neke zanimljive članove ekipe. Jedna od malobrojnijih djevojaka u ronilačkim redovima je, k tomu, i strankinja: Danni Robinson, koju su neobični putevi Gospodnji doveli najprije u Dugi Rat, a onda i zaronili u more. Robinson je pripravnica za "hrvatsku nevistu", ta 34-godišnja projektna menadžerica iz oblasti cruising industrije je i strastvena "ronilica", a svoj prvi zaron doživjela je u opasnim vodama - Meksika!
- Tamo ima morskih pasa, ali i čarobnih primjeraka flore i faune; zato mi je u najljepšem sjećanju ostalo upravo Meksiko i, naravno, podmorje Jadrana. Ovo ovdje – sažima Robinson, koja je ronila i uokolo Kajmanskog otočja, na Bahamima, Malti, Tenerifima, u Južnoj Africi... Bogma cura zna što govori!
Osobno dolazi iz mjesta u okolici Cambridgea, dva sata udaljenog od Sjevernog mora, koje – svom domoljublju unatoč – nije ni blizu lijepo kao more Jadransko sa hrvatske strane, veli.
- Blatno je, hladno i muljevito, spojeno na ocean. Draže mi je ovdje – iskreno će Danni.
Gordan Ćurin (23) i vršnjak mu Josip Novak su Piunisti, ronioci i ekološki aktivisti iz redova studenata. Predsjednica studentskog ekološkog "pokreta" je Dora Rabadan, a dvojica mladića koji su dali ruke u zadnjoj akciji inače su studenti četvrte godine Medicinskog fakulteta. Čistoća podmorja bitna je ne samo za turizam i ljepotu mora, nego i za – zdravlje, naglašavaju budući liječnici. Gordan je inače već četiri godine ekološki aktivno uključen u Piuniste, dok je Josip friško tu. Ovo je njegova prva akcija u podmorju.
Pažnju su nam na bijelom sumpetarskom žalu privukli i Sara (28) i Viktor (30) Thaulow, supružnici. On je iz Danske, supruga iz Slavonskog Broda, a žive – pogodite gdje.
- U Podstrani, naravno! Volimo more i članovi smo udruge Rostrum iz Splita. Često imamo akcije, čistili smo već na Hvaru, Drveniku Velom, u Trogiru, kod Marine Baotić u Segetu... Lijep je osjećaj pomoći, ovako korisno provesti dan – smatraju Thaulowi.
Njihovo mišljenje dijeli i Jelena Čulić Viskota (40), šarmantna Splićanka, također članica Rostruma.
Ona je doktorica kemije, živjela je i ronila u SAD-u, a sad – ovdje, u svom lijepom, na žalost i odbačenim predmetima poprilično onečišćenom moru. No, nije problem samo u moru, nego...
- Svugdje, na žalost. Ljudi su još uvijek ekološki nedovoljno osviješteni, olako bacaju otpatke, papire, opuške. Pljuju po ulici, zalijepe žvaku u lift, strašno. U podmorju uvijek ima jako puno guma, limenki piva bačenih s broda, staklarije koja je (tehnički, to jest kemijski) manje zlo jer barem ne ispušta mikroplastiku. U njima, tim bocama od stakla, ribe naprave i staništa, to ne diramo, nekako se uklopilo u okoliš. Iznenadili biste se koliko još pod morem ima – bombi, iz Drugog svjetskog rata, na primjer. Njih ne diramo, svi smo prošli obuku, znamo što predstavlja opasnost. Pa bijele tehnike, pinela i kanti od ulja, ma svega se nađe. Koliko god da se razočaramo u ljude koji to olako bacaju u more, toliko smo i sretni da smo pomogli; divan je osjećaj raditi nešto na korist lokalne zajednice, ispunjavajući je osjećaj. Na koncu, uvijek se lijepo i podružimo, ručamo svi zajedno. Eto, a sad idemo na gulaš! - vedro zbori ekološka volonterka iz Splita u Sumpetru.
--
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....