Naglasak rada dr. Ranka Rajovića je na kretanju, tradicionalnim igrama i drastičnom smanjenju vremena pred ekranima. Za današnje probleme u djetinjstvu najviše okrivljuje ekrane, osobito mobitele koji su vrlo blizu očiju i ne potiču dinamičku akomodaciju oka, važnu za koncentraciju i čitanje. Kaže da bi telefone zabranio do 12. godine, dopuštajući tek povremeno, kontrolirano korištenje roditeljskog uređaja uz logičke igre i vremensko ograničenje od otprilike pola sata dnevno. Svaki sat pred ekranom, ističe, oduzet je od kretanja, koje je “hrana za mozak” i ključno za razvoj dubokih moždanih struktura.
Roditeljima poručuje da ne trebaju savršene uvjete poput velikih parkova: i u stanu je moguće osmisliti jednostavne igre kretanja, primjerice “čarobnu liniju” na podu po kojoj dijete hoda ili trči, uz zadatke poput čučnjeva ili okreta. Na taj način dijete nenametljivo radi više desetaka pokreta, a da to doživljava kao igru, u koju se mogu uključiti cijela obitelj i gosti.
Dosadu opisuje kao stres koji su djeca nekad rješavala tako da su sama smišljala igre, dok danas odrasli automatski nude ekrane i instant zabavu. Time djeca ne uče nositi se s frustracijom, pa im kasnije u životu svaki neuspjeh postaje težak udarac. Naglašava da je najveći dar koji roditelji mogu dati djeci njihovo vrijeme, zajednička igra i odlazak u prirodu, a ne još više igračaka.
Kad govori o “radikalnim” mjerama, ističe tri stvari: ukidanje mobitela do 12. godine, povratak tradicionalnih igara i folklora kao idealnog treninga koncentracije i koordinacije, te sustavnu edukaciju roditelja kako ne bi iz dobre namjere pravili ozbiljne odgojne greške. Kao primjer navodi pretjerano zaštitničke roditelje koji djeci ne dopuštaju pad i fizički rizik; takva djeca kasnije nemaju ni osnovne zaštitne reflekse.
Objašnjava da novi naraštaji često djeluju “nemotivirano” jer im je mozak naviknut na brze, digitalne nagrade, pa u stvarnom životu sve izgleda sporo i dosadno. Ako dijete ne doživi uspjeh u školi, tražit će ga u rizičnim ponašanjima, jer mozak traži osjećaj postignuća pod svaku cijenu.
Vršnjačko nasilje danas je, kaže, teže jer se snimke šire mrežama i sram traje dugo, dok stalno izlaganje nasilnim sadržajima smanjuje empatiju i povećava agresiju. Rješenje vidi u usvajanju pravih vrijednosti – empatije, timskog rada i zdravog doživljaja uspjeha – te u jasnim granicama koje postavljaju roditelji.
Na kraju izdvaja jasne smjernice po dobi: od 0 do 3 godine naglasak je na bliskosti, kontaktu, emocijama i slobodnom kretanju uz roditelje; od 4 do 6 godina dijete kroz igru uči simbole, klasifikaciju i povezivanje; od 7 do 10 godina školsko gradivo pretvara se u igre koje podižu koncentraciju i uvode timski rad; a od 10 do 12 godina ključni su suradnja, sport, pomaganje drugima i otvoren razgovor o štetnosti mobitela i društvenih mreža, koje bi, smatra, trebalo formalno zabraniti barem do 12. godine.
Savjeti dr. Rajovića:
► Ne kupujte djetetu mobitel prije 12. godine; ako povremeno koristi vaš, ograničite ga na oko pola sata dnevno i birajte logičke igre.
► Svaki sat pred ekranom zamijenite kretanjem: šetnja, trčanje, penjanje, skakanje, folklor, tradicionalne igre.
► U stanu osmislite “čarobne staze” i zadatke (hodanje po liniji, čučnjevi, okreti) u koje se uključuju i roditelji i bake/djedovi.
► Ne gasite svaku dosadu ekranom; pustite dijete da samo smisli igru i nauči podnijeti frustraciju.
► Dopustite kontrolirani rizik i padove na travi – tako uči refleksima i snalaženju, umjesto da odrasta prezaštićeno.
► Razgovarajte i igrajte se s djecom; vaše vrijeme i zajedničke aktivnosti važniji su od novih igračaka.
► U školskoj dobi gradivo pretvarajte u igre, zadatke s asocijacijama i nelogične priče koje traže razmišljanje, a ne “štrebanje”.
► Učite djecu da gubitak, tuga i razočaranje postoje; nakon poraza treba pružiti ruku i ići dalje.
► Radite na empatiji i timskom radu, posebno jer su djeca izložena nasilnim sadržajima na mrežama.
► Od 0–3 godine: blizina, nježnost, nošenje, smijeh i slobodno kretanje uz roditelje.
► Od 4–6 godina: igre simbola (marke auta, zastave, znakovi) za razvijanje klasifikacije i povezivanja.
► ► Od 7–10 godina: učenje kroz igre koje traže fokus i uvode timski rad.
► Od 10–12 godina: sport, suradnja, pomaganje drugima i jasne granice oko mobitela i društvenih mreža, uz objašnjenje zašto su štetni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....