U SAD-u, čini se, više nema prirodne, normalne hrane, a GMO hrana naširoko se koristi. Najčešće GMO usjeve čine kukuruz, soja, repica, pamuk (za ulje) i šećerna repa. Najnovija vijest koja je šokirala europska nepca jest ta da će uskoro Amerikanci jesti i slaninu - ali neće za to i ubiti svinju.
Mission Barns, startup iz Kalifornije koji se bavi mesom uzgojenim u laboratoriju, objavio je njihov najnoviji proizvod: svinjska mast za koju se nadaju da će promijeniti mesnu industriju, način na koji ljudi jedu i smanjiti štetu za okoliš.
Proces ne počinje u klaonici, nego s jednom svinjom zvanom Dawn, jorkširskom svinjom iz države New York. Radnici biopsijom uzmu vrlo mali uzorak njezina masnog tkiva i zatim tu tkivnu kulturu hrane mješavinom biljnih šećera, proteina i vitamina u posebnim spremnicima. Tijekom sljedeća dva tjedna masne stanice rastu kao što bi rasle u pravoj svinji, samo što ne rastu u svinji, prenosi Vice.
Kada je mast spremna, Mission Barns je pomiješa s biljnim proteinima kako bi stvorili hibridni proizvod koji je na staničnoj razini stvarno meso, ali nije oblikovan da izgleda kao komad mesa poput svinjskog kotleta. U terminologiji industrije, to je "nestrukturiran" proizvod i, jednostavnije rečeno, više nalikuje mljevenoj svinjetini nego određenom komadu mesa.
Laboratorijski uzgojena mast Mission Barnsa sličnija je mljevenoj svinjetini i namijenjena je proizvodima koji ne trebaju precizan oblik svinjskog dijela, među njima prvenstveno slanina.
Neki novinari već su kušali ovu "lab-grown" slaninu. Grist je opisao njihove mesne okruglice kao "dijetalno meso", isto kao što je Diet Coke i dalje Coca-Cola, samo malo drukčija.
FDA je Mission Barnsu u ožujku odobrila prodaju i uzgoj njihove masti u SAD-u, čime su postali tek treća tvrtka koja je dobila takvo odobrenje. Kao i u ostatku industrije laboratorijskog mesa, najveći izazov je masovna proizvodnja. Trenutno pakiranje od osam njihovih okruglica košta 13,99 dolara, prenosi Vice.
Hoće li Amerikanci ikada u potpunosti prihvatiti laboratorijsko meso, ostaje vidjeti. Ipak, jasno je da postoji put kojim nešto što zvuči kao znanstvena fantastika može postati samo još jedan alat u kulinarskom arsenalu kuhara.
Američka hrana upitne je kvalitete, a u Europi bi bila zabranjena
"GMO" znači genetski modificiran organizam, odnosno biljka kojoj je promijenjen jedan mali dio DNK da bi bila otpornija na štetnike, bolesti ili herbicide ili da daje veći prinos. U SAD-u se GMO smatra sigurnim za konzumaciju prema FDA-u, a koristi se već desetljećima.
U Europi je regulacija stroža, pa se većina GMO usjeva ne uzgaja i ne nalazi se u hrani, osim u tragovima (npr. u stočnoj hrani). GMO sam po sebi ne znači nužno da je hrana nezdrava, ali znači da je uzgojna politika i pristup regulaciji drugačiji nego u EU-u.
Ipak, razlog zgražanja nad onim što Amerikanci stavljaju u svoje tijelo nije GMO, nego razlika u zakonima, aditivima i prehrambenoj industriji. Američka hrana nije inherentno "otrovna", ali u praksi se koristi više sastojaka i postupaka koji su u Europi ograničeni ili zabranjeni.
U SAD-u je dopušten veći broj prehrambenih aditiva, umjetnih boja i konzervansa koji su u Europi zabranjeni ili strogo regulirani. To uključuje određene umjetne boje povezane s hiperaktivnošću kod djece, kalijev bromat i BHA/BHT konzervanse koji su u EU ograničeni. Kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze znatno se više koristi u SAD-u nego u Europi, gdje su stroža pravila o zaslađivačima i oznakama na proizvodima.
U SAD-u se često koriste antibiotici za brzi rast životinja i ubrzanu proizvodnju mesa, dok EU ima znatno stroža pravila i ograničava takvu upotrebu zbog otpornosti bakterija i zdravstvenih rizika. Veličine porcija mnogo su veće nego u Europi, što potiče prejedanje i nezdravu prehranu, pa ljudi često povezuju "američku hranu" s nezdravim navikama.
Američki zakon dopušta više marketinga prema djeci, agresivnije brendiranje slatkiša i industrijske hrane te slabije regulira količinu dodanog šećera i soli u gotovim proizvodima. EU ima strože propise o označavanju, pa je kupcu lakše vidjeti što točno jede. U SAD-u su deklaracije složenije i često prikrivaju sastojke iza tehničkih naziva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....