Pojava da se tek okupani pas s očitim oduševljenjem "uvalja" u strvinu, izmet ili neku drugu organsku tvar neugodnog mirisa zbunjuje i frustrira mnoge vlasnike. Iako ljudima takvo ponašanje djeluje odbojno i besmisleno, za pse je ono sasvim prirodno.
Stručnjaci ističu da iza ove navike stoje duboko ukorijenjeni instinkti, snažniji od bilo kojeg šampona ili pokušaja održavanja savršene higijene.
Jači od sapuna
Jedna od najčešće prihvaćenih teorija objašnjava valjanje u smrdljivim tvarima kao evolucijsko nasljeđe. Divlji preci današnjih pasa, poput vukova, koristili su ovu strategiju kao oblik lovačke kamuflaže. Prikrivanjem vlastitog mirisa mirisima okoliša, primjerice izmetom biljojeda ili ostacima strvine, mogli su se neprimjetnije približiti plijenu.
Iako kućni ljubimci danas ne ovise o lovu za preživljavanje, taj iskonski nagon i dalje je prisutan. Valjanjem pas instinktivno prikriva svoj prirodni miris, čineći se manje uočljivim, kako potencijalnom plijenu, tako i mogućim predatorima.
Miris kao sredstvo komunikacije
Osim praktične svrhe, ovo ponašanje ima i snažnu socijalnu dimenziju. U psećem svijetu miris je osnovni oblik komunikacije. Valjanjem u intenzivnim mirisima pas može "prenijeti poruku" ostatku čopora, uključujući i svojeg vlasnika.
Na taj način pas može signalizirati da je pronašao zanimljiv trag, potencijalni izvor hrane ili nešto što smatra vrijednim pažnje. Neki stručnjaci vjeruju i da prikrivanje vlastitog mirisa može pomoći psu da se učini manje uočljivim unutar hijerarhije čopora, čime djeluje manje prijeteće dominantnijim jedinkama.
Može li se ovo ponašanje spriječiti?
Potpuno uklanjanje instinktivnog ponašanja gotovo je nemoguće, no uz dosljednu dresuru moguće ga je znatno smanjiti. Ključ uspjeha leži u prevenciji, nadzoru i preusmjeravanju pažnje.
Dresura i budnost tijekom šetnje
Osnovu prevencije čine naredbe poput "ostavi" i "dođi", koje je potrebno redovito vježbati u kontroliranim uvjetima. Svaki uspješan odgovor treba nagraditi pohvalom ili poslasticom. Cilj nije kažnjavanje psa zbog njegovih nagona, nego poticanje poželjnog ponašanja i suradnje s vlasnikom.
Tijekom šetnje važno je promatrati okolinu jednako pažljivo kao i samog psa. Ako primijetite da pokazuje interes za sumnjivo mjesto, odmah mu preusmjerite pažnju igračkom, poslasticom ili promjenom smjera. U područjima gdje je veća vjerojatnost nailaska na "mirisne zamke", povodac je najbolji saveznik vlasnika.
Što učiniti ako se valjanje ipak dogodi?
Ako pas ipak uspije u svojem naumu, jedino je rješenje temeljito kupanje. Važno je koristiti isključivo šampone namijenjene psima, jer imaju pH vrijednost prilagođenu psećoj koži. Ljudski šamponi mogu izazvati isušivanje, iritacije i kožne probleme.
Treba imati na umu i da valjanje u izmetu ili ostacima životinja može predstavljati zdravstveni rizik zbog bakterija i parazita. Redovita higijena, preventivni tretmani i posjeti veterinaru ključni su za očuvanje zdravlja vašeg ljubimca, prenosi net.hr.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....