‘Vratite naše zlato kući!‘: zašto Njemačka svoje dragocjene zlatne rezerve i dalje drži u inozemstvu? I to baš ovdje

U vremenima sve većeg udaljavanja Vašingtona i Berlina može djelovati iznenađujuće to što se i dalje više od trećine njemačkih zlatnih rezervi nalazi kod američke centralne banke Fed.

U posljednje vrijeme sve su brojniji zahtjevi da se te rezerve vrate u Njemačku.

“Vratite naše zlato kući”, zatražio je, na primjer, Michael Јaeger, predsjednik Europskog udruženja poreznih obveznika.

Takve zahtjeve dodatno podgrijavaju ponovljeni napadi predsjednika SAD-a, Donalda Trumpa, na predsjednika američke centralne banke Jeromea Powella, kojima on otvoreno dovodi u pitanje neovisnost američkog centralno-bankarskog sistema.

Zaista, njemačke zlatne rezerve u inozemstvu već dugo su predmet rasprava, oko kojih se vezuju i razni mitovi.

Ni sama njemačka Bundesbanka nije bez odgovornosti za to. Do 2013. godine, istina, svake godine je objavljivala ukupno stanje rezervi, ali je uglavnom šutjela o tome kako su one geografski raspoređene.

To se u međuvremenu značajno promijenilo: od tada centralna banka nastoji biti transparentnija.

Njemačka posjeduje druge po veličini zlatne rezerve na svijetu, odmah poslije Sjedinjenih Američkih Država. Krajem 2024. godine, prema izvještaju Bundesbanke, rezerve su iznosile 3.352 tone, što je odgovaralo rekordnoj vrijednosti od 270,58 milijardi eura. Od toga je 1.710 tona, što je oko 51 posto, uskladišteno na i dalje nepoznatoj lokaciji u Frankfurtu na Majni.

Uzimajući u obzir snažan rast cijene zlata od oko jedne četvrtine u toku te godine, tržišna vrijednost njemačkog zlata trenutno iznosi oko 340 milijardi eura. Ipak, mora se uzeti u obzir da bi prodaja tako velikih količina zlatnih rezervi vjerojatno značajno uzdrmala tržište, pa bi se u slučaju prodaje morao očekivati i znatan popust u odnosu na tržišnu cijenu.

Geopolitička situacija

Nešto manje od 37 posto njemačkih rezervi, odnosno 1.236 tona zlata, nalazi se u trezorima u New Yorku. Preostalih 409 tona, oko 12,2 posto, čuva Banka Engleske u Londonu.

Između 2013. i 2017. godine Bundesbanka smanjila je svoje zalihe u inozemstvu. Iz New Yorka je u Njemačku prebačeno ukupno 300 tona zlata. Također, svih 374 tone koje su prethodno bile smještene u Parizu, u potpunosti su prenesene u zemlju.

Novi koncept skladištenja Bundesbanka je tada objasnila promijenjenom geopolitičkom situacijom i oslobađanjem kapaciteta u domaćim trezorima.

Tadašnji član upravnog odbora Јohanes Berman istakao je i da zlatne rezerve u Frankfurtu predstavljaju “sidro povjerenja u stabilnost” i “imaju veliki simbolički značaj za građane”. “Ali zlato u Frankfurtu se u slučaju nužde ili krize ne bi moglo odmah zamijeniti za strane rezervne valute. Zato Bundesbanka i dalje čuva dio zlata u inozemstvu”, rekao je.

Konkretni planovi za dalje prebacivanje ne postoje. Bundesbanka se poziva na svoj koncept raspodjele zlatnih rezervi: “Presudni čimbenici za raspodjelu zlata su prije svega sigurnost i mogućnost trgovine kako bi se zlato po potrebi moglo prodati ili zamijeniti za strane valute. Na osnovu tih kriterija Njemačka centralna banka redovno procjenjuje svoje lokacije za skladištenje zlata”, objasnio je portparol Bundesbanke.

London, s druge strane, predstavlja najveće i najlikvidnije tržište zlata na svijetu, koje bi u kriznim vremenima omogućilo brzo unovčavanje znatnih količina.

Razlozi za to potiču iz svjetskog ekonomskog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata. Budući da su savezničke sile konfiscirale zlato Reichsbanke, mlada Savezna Republika Njemačka u početku je bila bez ikakvih zlatnih rezervi. Zlato nije bilo prebačeno iz Njemačke u SAD, Veliku Britaniju ili Francusku, već joj je ono od 1951. knjiženo kao djelimična nadoknada za visoke suficite zemlje.

Sovjetska sfera utjecaja

Tako su, naime, propisivala pravila tadašnje Europske platne unije (EZU) i međunarodnog monetarnog sustava. To zlato, međutim, nije dopremljeno u Njemačku, već je uglavnom ostalo na velikim svjetskim tržištima zlata — u SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj.

Do 2013. godine, čak 69 posto njemačkih zlatnih rezervi nalazilo se u inozemstvu. Sigurnosni razlozi su pri tome igrali značajnu ulogu. Tijekom Hladnog rata, sovjetska sfera utjecaja prostirala se sve do granice Savezne Republike Njemačke, pa se činilo razumnim da se rezerve čuvaju dalje na zapadu.

Dok bi se rezerve u Njujorku i Londonu mogle brže likvidirati, postavlja se pitanje kako Njemačka uopće učinkovito kontrolira svoj zlatni fond u inozemstvu.

U tu svrhu, Bundesbanka “u redovnim intervalima” šalje inspekcijske timove u Njujork i London. Ti inspektori provjeravaju unaprijed izabrani uzorak zlatnih poluga koje im strane centralne banke fizički predstavljaju. Tom prilikom se podaci o polugama i čistoća zlata uspoređuju s podacima koje posjeduje Bundesbanka.

- Pored toga, poluge se na licu mjesta važu i provjeravaju na autentičnost - objašnjava portparol Bundesbanke. “Tijekom tih inspekcija nikad nije bilo nikakvih ometanja ili ograničenja od strane Feda u New Yorku ili Banke Engleske”.

U svakom slučaju, čini se da je pristup američkih ili britanskih vlasti tom zlatu teško zamisliv.

Temelj povjerenja građana

“Prema načelima međunarodnog prava, devizne rezerve su zaštićene od zapljene od strane izvršnih organa zemlje domaćina”, navodi Bundesbanka. Točne rezerve Bundesbanka svake godine objavljuje u svom spisku zlatnih poluga, koji u posljednjem izdanju obuhvaća čak 2.373 strane i pojedinačno nabraja svaku polugu.

Diskusija o zlatnim rezervama traje već dugo: česta je situacija da loše stanje budžeta potakne političare da zatraže da se dio rezervi “unovči” kako bi se popunile rupe u budžetu, reformiralo zdravstvo ili mirovinski sustav.

Međutim, prema mišljenju stručnjaka za monetarnu politiku, takav potez poljuljao bi povjerenje u euro, ali i u sposobnost Njemačke da podmiruje svoje obveze – povjerenje koje je već narušeno značajnim novim zaduživanjem. Bundesbanka također ističe univerzalnu prihvaćenost zlata kao sredstva plaćanja, njegovu ulogu u diverzifikaciji deviznih rezervi i otpornost koju donosi ekonomiji u slučaju šokova.

Upravo u Njemačkoj, tako velike zlatne rezerve djeluju opravdano – čak i pored izražene emocionalne vrijednosti koju taj plemeniti metal ima. Nijemci su u 20. stoljeću doživjeli dva sloma monetarnog sustava. Zbog toga su zlatne rezerve, kako kaže predsjednik Bundesbanke Јoahim Nagel, “veliki temelj povjerenja građana”, prenosi CDM.