Mnogi se roditelji susreću s istom zagonetkom: dijete koje je u vrtiću ili s ocem uzorno, mirno i kooperativno, u trenutku kada ugleda majku, doživljava potpuni emocionalni slom. Iako to može biti iscrpljujuće, znanost nudi utješno objašnjenje – ovaj fenomen, poznat kao "after-school restraint collapse" (emocionalni raspad nakon suzdržavanja), zapravo je kompliment majčinoj ulozi.
1. Koncept "Sigurne baze" (Teorija privrženosti)
U razvojnoj psihologiji, majka se najčešće percipira kao **primarni objekt privrženosti**. Prema teoriji Johna Bowlbyja, dijete koristi majku kao „sigurnu bazu“ iz koje istražuje svijet.
Emocionalno pražnjenje: dijete tijekom dana ulaže golem napor da se prilagodi pravilima, autoritetu oca ili društvenim normama. Kada dođe majci, osjeća se dovoljno sigurno da skine „masku“ i izbaci svu nakupljenu frustraciju, umor i stres.
Logika djeteta: „S tobom sam siguran, ti me nećeš prestati voljeti čak i ako vrištim.“
2. Različite uloge: Autoritet vs. Emocionalna regulacija
Iako se uloge u modernom roditeljstvu prožimaju, djeca podsvjesno kategoriziraju roditelje:
Otac kao figura granica: djeca očeve često percipiraju kao figure koje donose strukturu, igru i izazov. S njima su sklonija suradnji jer otac često brže prelazi na „rješavanje problema“, dok majka više prostora ostavlja za „procesuiranje osjećaja“.
Majka kao ogledalo emocija: dijete pred majkom vježba emocionalnu regulaciju. Ona je ta koja najčešće postavlja pitanje „kako se osjećaš“, što djetetu otvara vrata da zapravo osjeti svu težinu svog dana.
3. Biološki i neurološki aspekt
Istraživanja sugeriraju da miris majke i njezina blizina kod djeteta potiču lučenje oksitocina (hormona ljubavi i povezivanja), ali paradoksalno, taj osjećaj opuštenosti otpušta i kočnice. Kada se kortizol (hormon stresa) akumuliran tijekom dana susretne s majčinom toplinom, sustav se „resetira“ kroz plač ili ispade bijesa (tantrume).
4. Društvena i kulturološka uvjetovanost
Unatoč napretku, djeca rano upijaju arhetipove. Majku vide kao bezuvjetnu utjehu, a oca kao zaštitnika koji zahtijeva određenu razinu kompetencije i snage. Zato će dijete s ocem češće ući u natjecateljsku igru, dok će se majci „baciti u krilo“ i postati „beba“.
Kada se treba zabrinuti?
Različito ponašanje znak je zdrave prilagodbe. Problem se javlja samo u ekstremima:
- ako dijete pokazuje strah ili izrazitu tjeskobu pred jednim roditeljem;
- ako su roditeljski stilovi toliko suprotstavljeni da dijete ne zna koja su pravila zapravo na snazi, što dovodi do kronične zbunjenosti.
Sve u svemu, dragi roditelji, ako se vaše dijete „raspada“ pred vama, to znači da ste odradili sjajan posao. Stvorili ste prostor u kojem se ljudsko biće osjeća toliko voljenim da smije biti nesavršeno, ljuto i slomljeno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....