Žena dobila 200.000 eura za 25 godina obavljanja kućanskih poslova, evo kako je to uspjela

Zamislite da vam netko isplati plaću za sve godine provedene u pranju, kuhanju, čišćenju i brizi za obitelj. Zvuči kao san? Za jednu Španjolku to je postala stvarnost.

Kako prenosi The Swaddle, španjolski sud naredio je muškarcu da svojoj bivšoj supruzi isplati više od 200.000 eura kao odštetu za 25 godina neplaćenog kućanskog rada koji je obavljala tijekom njihova braka. Sud je izračunao iznos temeljem minimalne plaće za svaku godinu njihova zajedničkog života. Odluka je  ponovno otvorila vječnu temu: trebaju li žene biti plaćene za svoj kućanski rad?

Nevidljivi posao koji pokreće svijet

Kućanski poslovi - pranje suđa, briga o djeci, organiziranje svega, od obroka do rođendana - često padaju na leđa žena. I to ne samo u Španjolskoj. Prema istraživanju Oxfama iz 2020., žene u Indiji u prosjeku provedu četiri sata više dnevno u kućanskim poslovima nego muškarci. Globalno, žene obavljaju čak 76% ukupnog neplaćenog rada u kućanstvima.

Rezultat? Žene ne samo da rade dvostruko - i na poslu i kod kuće - nego često pate od “vremenskog siromaštva”, odnosno kroničnog nedostatka vremena za sebe, za razvoj karijere ili jednostavno za odmor.

/Shutterstock

Kuća kao radno mjesto

U konkretnom španjolskom slučaju, situacija je bila još jasnija: muškarac je navodno zabranio supruzi da radi izvan kuće i nametnuo joj isključivo ulogu domaćice. Drugim riječima, oduzeo joj mogućnost financijske neovisnosti, a time i slobodu izbora.

Zato mnogi pozdravljaju presudu kao važan presedan: priznanje da kućanski rad jest rad, i da ima svoju vrijednost.

Tko bi trebao plaćati kućanske poslove?

Naravno, ideja plaćanja kućanskog rada otvara puno pitanja. Treba li partner koji radi plaćati partnera koji obavlja kućanske poslove? Ili bi država trebala preuzeti dio odgovornosti? Kritičari upozoravaju da bi izravno plaćanje za kućanski rad moglo imati i neželjene posljedice - primjerice, učvrstiti tradicionalne rodne uloge i potaknuti žene da ostanu kod kuće umjesto da se uključe u tržište rada.

S druge strane, zagovornici ove ideje ističu da bi formalno priznavanje kućanskog rada bilo korak prema stvarnoj rodnoj pravdi. Jer dok god se kućanski rad ne prepoznaje kao stvaran posao, teško je očekivati ravnopravnost u njegovoj podjeli.

Odluka španjolskog suda možda neće promijeniti svijet preko noći, ali je snažan podsjetnik: ekonomija ne počinje u uredu nego kod kuće.

Ne radi se o tome da nije moguće raditi i voditi kućanstvo. Naravno da je moguće i mnogi to čine svakodnevno, često s nevjerojatnom snagom i izdržljivošću. Problem je u tome što ih se zbog toga uzima “zdravo za gotovo”.

Presuda španjolskog suda ne kaže da je taj balans nemoguć, nego da nije besplatan. Vrijeme, energija i emocionalni rad koji se ulažu u vođenje brige o kućanstvu i obitelji imaju svoju cijenu - samo ih za sada nitko ne plaća.