Celia de la Serna nije bila obična žena. Njezina životna priča, ali i način na koji je odgajala sina, liječnika, marksističkog revolucionara, gerilskog vođu i ključnu figuru Kubanske revolucije, Ernesta Che Guevara, otkrivaju duboke obiteljske utjecaje koji su oblikovali njegov karakter i kasniju sudbinu.
Che Guevarina majka je nosila hlače, vozila automobil i živjela nekonvencionalno, što je u Argentini 1920-ih godina bilo gotovo nezamislivo za ženu iz aristokratskog društva. Iako sama nije bila revolucionarka, mnogi vjeruju da su upravo njezini osobni stavovi odgojili jednog od najpoznatijih revolucionara 20. stoljeća.
Za milijune ljudi, Che Guevara bio je simbol pobune i borbe protiv sustava, no stvarni čovjek bio je daleko kompliciraniji, odlučan, beskompromisan i često nemilosrdan prema onima koje je smatrao neprijateljima revolucije. I njegovi najveći kritičari priznat će mu iznimnu hrabrost, principijelnost i dosljednost. Psiholozi kažu da se temeljne životne vrijednosti i karakter oblikuju u djetinjstvu, a u tom procesu nekonvencionalna majka Celia za Ernesta je odigrala ključnu ulogu.
Tko je bila Celia de la Serna?
Rođena 1906. godine u Buenos Airesu, Celia de la Serna potjecala je iz ugledne obitelji s plemićkim korijenima. Njezini preci bili su španjolski aristokrati koji su se u 18. stoljeću doselili u Južnu Ameriku, a među njima je bio i potkralj Perua. Njezin djed bio je veliki zemljoposjednik i sudjelovao je u osnivanju grada Avellanede.
U obiteljskom stablu bilo je i Iraca i Baskijaca, naroda poznatih po buntovnom duhu. Upravo se u toj kombinaciji često čitalo objašnjenje za Cheov revolucionarizam.
Celijin otac, Juan Martín, bio je iznimno uspješan i ugledan čovjek, pravnik, političar i diplomat. Već s 29 godina postao je profesor prava, a njegov nemirni duh odveo ga je u politiku i diplomaciju. Tragično je stradao pri povratku s jednog putovanja iz Europe brodom. Izvori tvrde da je namjerno skočio s broda i utopio se, jer mu je u Europi dijagnosticiran sifilis. U trenutku smrti imao je samo 37 godina, a iza sebe je ostavio sedmero djece i bolesnu suprugu. Celia je tada imala samo dvije godine. Majka je umrla nekoliko godina kasnije, nakon duge bolesti.
Odrastanje bez roditelja snažno je utjecalo na Celijin karakter, razvila je neovisnost, snagu i bunt koji će je pratiti cijeli život.
Velik utjecaj na Celiu imala je starija sestra Carmen, koja ju je odgajala nakon majčine smrti. Obje su bile strastvene i sklone umjetnosti, te idejama koje su izlazile iz okvira tadašnjeg društva. Carmen je bila bliska s pjesnicima i intelektualcima, od kojih su neki kasnije pristupili komunističkim krugovima. Upravo preko sestre, i Celia dolazi u kontakt s revolucionarnim idejama i političkim aktivizmom.
Šarmantan, ali nestalan
U 20. godini Celia se udala za Ernesta Guevaru Lyncha, čovjeka kojeg njezina obitelj nije smatrala prikladnim. Bio je šarmantan, ali nestalan, sklon riskantnim poslovima koji su često završavali neuspjehom.
Njihov brak izazvao je brojne kontroverze. Prema nekim izvorima, njihovo prvo dijete, Ernesto, začeto je prije braka, što je u to vrijeme bio veliki društveni skandal. Postoje čak tvrdnje da je datum njegova rođenja naknadno prilagođen kako bi se prikrila trudnoća. Unatoč svim okolnostima koje im nisu bile naklonjene, par je ostao zajedno i dobio petero djece.
Drugačija majka
Celia nije bila tipična majka svog vremena. Nije se bavila kućanstvom, niti je inzistirala na strogoj disciplini. Umjesto toga, djeci je pružila slobodu, poticala ih na razmišljanje i razvijala ljubav prema knjigama i znanju. Njihov dom bio je pun knjiga, a djeca su odrastala u atmosferi otvorenosti i intelektualne znatiželje. Celia je oduvijek bila posebno vezana za svog najstarijeg sina Ernesta, koji je od malih nogu bolovao od teške astme. Zbog bolesti je često izostajao iz škole, pa ga je majka podučavala kod kuće. Učila ga je jezicima, književnosti i analitičkom razmišljanju, a već s četiri godine naučio je čitati.
Iako je potjecala iz bogate obitelji, Celia je nakon udaje živjela skromno i nije vidjela problem u tome. Njezin suprug nije bio uspješan u poslovima, pa su često bili primorani seliti se i boriti s financijama. Kuća im je znala biti i hladna, jer nisu mogli sebi priuštiti grijanje.
Za Celiju je veći problem od toga bio taj što joj je suprug imao afere. Kad se u mladom liječniku Ernestu rasplamsao revolucionarni duh, njegov otac nije podržavao njegove ideje, Celia ga je, međutim, odmah podržala. Njihova veza bila je izuzetno snažna, godinama su komunicirali putem pisama. GGodine su ih kasnije razdvojile, ali emocionalna povezanost ostala je snažna.
Celia je umrla 1965. godine od raka, dok je njezin sin bio u Africi. Nije joj mogao doći na sprovod. U jednom od svojih zapisa priznao je kako mu nikad nije prestala nedostajati: "Želim nasloniti glavu na njezina koljena i osjetiti kako mi prolazi rukom kroz kosu."
Samo dvije i pol godine kasnije, i Che Guevara je izgubio život, čime je završena jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih životnih priča 20. stoljeća, piše Stil.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....