Kada sam dobio zadatak napraviti kalkulaciju ukupnog godišnjeg troška automobila u Splitu i županiji te pokušati pronaći formulu njihove isplativosti, istog sam trenutka znao da je izračun više nego kompliciran jer uključuje na desetke varijabli. Naime, egzaktne brojke nije lako prezentirati budući da automobila ima svih vrsta pogona, stanja, starosti i potrošnje, a troškovi imaju i individualni pečat jer netko tko vozi na posao u Split iz Podstrane, Kaštela ili Dugopolja pet dana u tjednu nema iste stavke troška goriva kao onaj što na posao ide s Pujanki ili Spinuta.
S druge strane, svi znamo da je uvjerljivo najisplativije prometalo u našem gradu skuter do 50 kubika kojih ima registriranih 10.500, ali ta kategorija vozila nije tema ovog teksta...
Okvirni obračun troškova
Ono što znamo je sljedeće – u Splitsko-dalmatinskoj županiji je u 2025. bilo registrirano čak 229.471 osobnih automobila (Kategorija M1), čemu valja pridodati 3248 prodanih u prvih pet mjeseci 2026. pa ukupna brojka prelazi 232.000. Nemoguće je za njih precizno izračunati sva godišnja izdavanja, nego ćemo obračun troškova napraviti okvirno uz prosječne parametre kako bi sadašnji i budući vozači imali na umu koliko ih njihov "limeni ljubimac" zapravo košta.
Početne cijene novih i polovnih automobila nema smisla prezentirati i ubacivati u ovu kalkulaciju jer ih ima "mali milijun". Smatrajući da će to biti korisnije, radije ćemo se koncentrirati na godišnji trošak.
Dakle, iz Hrvatskog automobilskog kluba često navode da većina vozača kod nas živi u "financijskom poricanju" jer drastično podcjenjuju stvarne troškove posjedovanja automobila.
– Uglavnom percipiraju samo trošak goriva i registracije, ne misleći o tome da stvarni mjesečni trošak prosječnog automobila iznosi oko 425 eura, odnosno više od 5100 eura na godišnjoj razini kada se u obzir uzmu svi naizgled skriveni parametri – kažu iz HAK-a. A gorivo i registracija su samo dio te priče. Ono što vozači sustavno ignoriraju jest pad vrijednosti, što je ujedno najveći pojedinačni skriveni trošak. Razumljivo - kada kupite automobil, on stalno gubi na vrijednosti, pri čemu kod novijih modela taj gubitak iznosi između 1000 i 3000 eura godišnje.
Dvomjesečna plaća za automobil
Prema relevantnim analizama HAK-a, prosječan zaposlenik u Hrvatskoj mora raditi čak dva mjeseca u godini samo kako bi pokrio troškove koje mu stvara automobil. U toj raspodjeli gorivo odnosi najveći dio – oko 37 posto, dok ostatak odlazi na održavanje, servise, osiguranja i stalna davanja. Svakako treba istaknuti da vlasništvo nad automobilom postaje sve skuplji "sport" radi nedavne izmjene pravilnika prema kojima su naknade za ceste porasle, što je vlasnicima donijelo još veći godišnji udar na džep. Tako sada samo osnovna davanja u stanicama za tehnički pregled (naknada za ceste, ekološka pristojba i administrativni troškovi) bez osiguranja iznose između 150 i 300 eura.
Obavezna osiguranja su posebna stavka u toj priči i ovise o raznim parametrima budući da osiguravajuće kuće procjenjuju rizik na temelju zakonskih odredbi, tehničkih karakteristika vozila te povijesti i dobi samog vozača, ali se bez njih uopće ne smije biti na cesti.
Dilema - polovni ili novi
Uvijek, naravno, postoji dilema da li kupiti novi ili polovni automobil, ali je to mač s dvije oštrice. Kod novih su minimalni troškovi popravaka zbog jamstva, ali se ogroman financijski gubitak bilježi kroz pad vrijednosti.
Automobili stariji od 10 godina nemaju izražen pad vrijednosti, ali često mogu biti skuplji na duge staze zbog lošije kvalitete zamjenskih komponenti (ovjes, kočnice, ispušni sustav...) i izvanrednih popravaka te mogu iz džepa vlasnika "odnijeti" puno novaca.
No, to je svojevrsna lutrija koja zahtijeva cijeli niz procjena – od biranja marke, modela i kilometraže, pa do toga koliko godina života ima vlasnik i kojeg je spola, zbog čega ga prodaje i je li se brinuo o vozilu ili ne.
Krenimo s računicom... Fiksni godišnji troškovi tehničkog pregleda i registracije iznose od 150 do 300 eura te ovise o snazi motora i ekološkoj pristojbi. Obvezno osiguranje košta od 150 do 400 eura za prosječnog vozača s bonusom. Dodatna opcija je od 400 do 1200 eura kasko osiguranje, što je preporučljivo za novija vozila ili vozila na leasing. Tome valja pridodati porez na cestovna vozila u iznosu od 30 do 200 eura godišnje, koji se plaća samo za vozila mlađa od 10 godina.
Servis i održavanje
E onda slijede izdavanja za redovito servisiranje i održavanje čak i ako na automobilu nema kvarova. Spomenut ćemo samo mali servis jednom godišnje ili svakih 10.000 - 15.000 km, što uključuje izmjenu motornog ulja i filtera. Cijena se kreće od 100 do 250 eura, dok u ovlaštenim servisima cijene mogu biti i znatno više. U slučaju nevolje s većim kvarovima koji nisu tako česti, trošak se diže na 500 do 900 eura.
Što se potrošnog materijala tiče, akumulatori (od 70 do 200 eura) traju 2-3 godine, ovisno o frekvenciji vožnje, dok set guma (od 250 do 500 eura) treba mijenjati svake 3-4 godine. Obje stavke ne treba zaboraviti kod proračuna, pa ispada da da se u periodu od tri godine za to godišnje izdvoji oko 170 eura. Ima tu, naravno, i sitnog materijala - tekućine za pranje stakala, metlice brisača, žarulje, servis klime "odnesu" još od 50 do 100 eura godišnje.
Posebna stavka je gorivo. Pet godina stari benzinac koji troši 7 litara na 100 km uz prelazak 15.000 km (prosjek u Hrvatskoj) "popije" oko 1600 eura goriva svake godine. Pet godina stari dizelaš potrošnje 7 l na 100 km financije opterećuje s 1300 eura na godinu. Što se tiče električnih vozila, kojih u ST županiji ima vrlo malo registriranih (oko 1300), većina vlasnika (80 posto) ih puni kod kuće i povremeno na javnim punionicama pa je trošak struje od 350 do 450 eura.
Benzinci godišnje ‘odnesu‘ 2700 eura
Punjenje na javnim AC punjačima godišnje "odnese" oko 800 eura, s time da uporaba na brzim DC i ultra brzim punjačima na autocesti godišnje košta oko 1600 eura. Kada sve skupa zbrojimo bez kasko osiguranja i većih kvarova, ali dodamo povremeni trošak parkinga u Splitu, ispada da benzinci godišnje koštaju oko 2700 eura, dok za dizelaše treba izdvojiti oko 2400 eura. Električna su vozila jeftinija, no i za njih godišnje treba platiti oko 1800 eura.
Suma sumarum, vlasništvo nad automobilom nakon kupnje dosta košta, stoga oni s ograničenim financijama i bez stvarne potrebe (obitelj s djecom, udaljeni posao, česta putovanja....), mogu ozbiljno razmisliti o uporabi autobusa, taksija, manjih skutera ili najjeftinije i najzdravije opcije - vlastitih nogu.
Splitsko-dalmatinska županija ima 423.407 stanovnika. U njoj je registrirano 232.000 osobnih automobila, što ukazuje na jedan automobil na svakih 1,82 stanovnika. Što se vrste vozila tiče, splitski vozači najviše vole dizele (122.000), pa benzince (90.000), nakon čega slijede hibridi (HEV/PHEV) s 11.000 jedinica, vozila s plinom (6100) i auta na struju (1300).
Postoji još 18.730 dostavnih vozila (kategorija N1), kao i 6340 kamiona i teretnih vozila (kategorije N2 i N3). Kada se tome nadoda i rekordni broj od najmanje 36.000 registriranih motocikala i mopeda, čime ukupna brojka vozila prelazi 293.000, onda je jasno zbog čega u prometu vladaju neviđene gužve...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....