Zamislite da partnera uhvatite u laži, ali umjesto isprike ili priznanja - dobijete vrlo dobro uvijenu laž koja vas tjera da pomislite kako ste pretjerali, kako niste dobro zapamtili događaj o kojem se raspravljate, ili još gore - kako se navedeni događaj uopće nije dogodio.
Scene nalikuju onima iz psiholoških trilera, poput Shutter islanda - počinjete gubiti razum, dolazi do nesanice, beskrajnog preispitvanja i gubitka vjere u sebe, dok vaš partner ostaje miran i staložen.
Jedna od najgorih formi manipulacije
Gaslighting (psihološko manipuliranje) je nedovoljno istražen oblik psihološkog nasilja usmjeren na smanjenje autonomije žrtve, njezine sposobnosti donošenja odluka, osjećaja sigurnosti i vjerovanja u vlastitu percepciju stvarnosti. Svrha gaslightinga je iskriviti žrtvinu stvarnost i natjerati je da pomisli da ludi.
Ovaj fenomen dobio je ime po crno-bijelom filmu Gaslight, u kojem glavna junakinja,koju glumi Ingrid Bergman, sjedi sama u svojoj spavaćoj sobi. Dok promatra kako plamen na plinskoj svjetiljci treperi i prigušuje se, osjeća zbunjenost. Je li se svjetlo samo prigušilo? Kasnije u filmu ponovno preispituje isto pitanje - ovoga puta vičući, uvjerena da gubi razum.
Radnja filma Gaslight smještena je u London 1880. godine, i govori o muškarcu koji raznim taktikama psihičkog perfidnog zlostavljanja tjera svoju suprugu da posumnja u vlastiti razum. Među njegovim suptilnim i okrutnim tehnikama nalazi se i postupno prigušivanje plinskih svjetiljki u kući, dok on uporno poriče da to čini - tjerajući suprugu da posumnja u vlastitu percepciju stvarnosti.
Od sitnih laži do velikih smicalica
Gaslighting može poprimiti mnoge forme - od najmanjih laži koje služe kako bi destabilizirale žrtvinu percepciju stvarnosti, poput uvjeravanja da se nešto nije dogodilo, da je određena riječ krivo shvaćena pa sve do podlo smišljenih postupaka koji će potpuno poremetiti žrtvin um i slomiti njezinu vjeru u sebe.
Zamislite primjerice - da cipele ostavite na jednom mjestu, okrenete se - i nema ih. Pitate partnera za njih, a on vam kaže kako ste ih upravo odložili u drugu sobu. Napravite nekoliko koraka - i cipele su zaista tamo. Što će vam prvo proći kroz glavu? Da ste postali zaboravni, neoprezni i da vašem partneru sigurno nije palo na pamet da ih tek tako uzme i stavi negdje drugo.
Sad zamislite da vam se to događa svakog dana - nakon nekoliko mjeseci, počinjete vjerovati da gubite razum i da imate psiholoških poteškoća.
Može biti gori od fizičkog zlostavljanja
Dok modrice izblijede i nestanu nakon nekoliko dana, posljedice gaslightinga mogu biti dugoročne, u najgorem slučaju i trajne. Zlostavljač često koristi "masku", pa je često empatičan i osjećajan što kod žrtve stvara kognitivnu distorziju - proces u kojem se svijest odvaja od stvarnosti i oblikuje se sukladno mišljenju zlostavljača. Ako zlostavljač uvjerava žrtvu da je previše senzitivna, ili da je umislila stvari - mozak počinje sam prihvaćati taj konstrukt kao stvarnost, jer to postaje prihvatljivijom opcijom za pojedinca.
Ako moramo birati vjerovati da nam partner ili član obitelji želi zlo ili da nam pak želi dobro, a da smo mi pretjerali - većina će ljudi povjerovati u drugi slučaj, jer u suprotnom ostaje bez temeljnog osjećaja sigurnosti koji je bitan za samoodržanje. Sličan se proces odvija kod djece koja odrastaju s roditeljima zlostavljačima. Djetetu koje je u svakom smislu ovisno o svom roditelju za preživljavanje, lakše je stvoriti narativ u kojem je ono krivo, dok je roditelj dobar, no obrnuto.
Neki primjeri kognitivne distorzije su samooptuživanje, u kojem osoba vjeruje da je kriva za sve što ne valja, često vjerujući da pretjeruje i da je kriva za cijelu situaciju. Ovaj je primjer često praćen mišlju - da sam bila bolja, ova se situacija ne bi dogodila.
Katastrofiziranje je također jedno od lica kognitivne distorzije, a prepoznati ga možete po pretjeranom uvećavanju negativnih ishoda. Žrtva tako počinje misliti da može izgubiti posao, dom, ili obitelj ukoliko se suprotstavi.
Zanemarivanje vlastitih postignuća i pozitivnih dokaza, naziva se diskvalifikacija pozitivnog, pa se vlastiti uspjesi umanjuju, ili se čeka odobrenje drugih..
Kognitivna distorzija stvara i crno - bijeli način razmišljanja, pa se stvari se vide samo kao potpuno dobre ili potpuno loše. Ako je partner prema nama dobar tog trenutka - pripisat ćemo mu pozitivne osobine koje isti ne posjeduje, kako bi se zaštitili od osjećaja gubitka sigurnosti.
Gaslightingu su skloni psihopati i narcisi
Osobe koje pate od poremećaja osobnosti, poput narcisoidnog i antisocijalnog pod koje poimamo sociopate, premda se taj termin više ne koristi - skloni su manipulacijama i imaju odsustvo empatije, dok su vrlo vješti u prepoznavanju tuđih emocija i manipuliranju istima. To ih čini vještim majstorima u gaslightingu, a grižnja savjest kod njih je svedena na minimum, ili nepostojeća.
Narcisoidni pojedinci skloni su koristiti gaslighting kako bi održali svoju sliku, odnosno ugled - dok su sociopati tome skloni kako bi održali moć. Ukoliko im ugrozite temeljni cilj ili im odbijete poslušnost, ako ih uhvatite u nečemu što bi ih moglo razotkriti drugima - posegnuti će za tehnikom gaslightinga žrtve, a nerijetko će uključiti i druge osobe kako bi i vas, i okolinu uvjerili da s vama nešto nije u redu.
Prepoznavanje dodatno komplicira što ovakve osobe imaju vrlo dobru fasadu - i činit će se vrlo empatičnima, pa nije čudno ako vam ovakva osoba briše suze dok vas uvjerava da ste nešto umislili. Također, skloni su drugima predstavljati svoju žrtvu kao manipulativnu, psihički nestabilnu ili pre emotivnu istovremeno prikazujući se zabrinutima za vas. "Samo joj želim pomoći." - najčešće ćete čuti od njih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....