Burovit, ali sunčan dan savršen je bio za istraživanje jadranske obale i otočića. Pulska ekipa HRT-a istražila je Sv. Jerolim, mali otok smješten tik uz istarsku obalu, u fažanskom kanalu, jedan od dva koja pripadaju Brijunskom arhipelagu.
– Poseban je zbog svoje blizine kopnu. Oduvijek je bio zanimljiv lokalnom stanovništvu, upravo zato što je tako pristupačan, objašnjava Alena Sprčić, biologinja iz Nacionalnog parka Brijuni.
Ljeti su njegove uvale prepune kupača, no u proljeće, kad priroda procvjeta, a tišina zavlada, otok pokazuje svoje najljepše lice. Boje, mirisi i mir pružaju doživljaj koji nijedno drugo godišnje doba ne može nadmašiti, donosi Magazin.hrt.
– Jedna od posebnosti ovog otočića je bogatstvo biljnog svijeta. Ovdje raste i strogo zaštićena vrsta divljeg narcisa – višecvjetni sunovrat – koji je karakterističan upravo za Sv. Jerolim, kaže Sprčić.
Šumski putevi vode do vidikovca s pogledom na more i ostatke starog kamenoloma, i tu završava reporterska ruta.
– Na onaj dio otoka se ne ide u ovo doba, tamo pretpostavljamo da se nalazi gnijezdo sove ušare, najveće europske sove. Ne želimo je uznemiravati u razdoblju gniježđenja – a znamo da može biti i vrlo zaštitnički nastrojena, objašnjava biologinja.
Otok ima bogatu povijest, od rimskog doba kada je bio utočište elite, pa sve do Drugog svjetskog rata i razdoblja kada je služio kao slovensko odmaralište za osobe s invaliditetom. U bungalovima iz tog vremena i danas se prepoznaju tragovi prošlosti.
– Zanimljivo je da je krajem 19. stoljeća, kada su Brijuni prodani Paulu Kupelwieseru, tadašnji vlasnik odlučio zadržati upravo ovaj otok. Zašto? Zbog kamena. Taj kamen zvali su "jerolimsko zlato” - približava Sprčić.
Taj iznimno kvalitetan vapnenac stoljećima se eksploatirao i izvozio diljem Europe. Njime su građene znamenite građevine – od bečkih palača, do dvorca Miramare u Trstu i stubišta crkve San Francesco alle Scale u Anconi.
– Iako se ne radi o mramoru, mnogi ga uspoređuju s njim zbog njegove čvrstoće i ljepote. Lakši je za obradu, a kvaliteta mu je iznimna, ističe Sprčić.
Na rubu terase nekadašnje vile nalazila se i kapelica posvećena sv. Jerolimu, čiji su ostaci danas tek temeljni zidovi.
– Crkvica je uništena tijekom 1920-ih, kada je kamenolom bio na vrhuncu eksploatacije. Na ovom mjestu gdje sada stojimo, nekad se molilo, govori biologinja.
Danas otok djeluje tiho i pusto, ali more koje ga oplakuje puno je života. Ovdje se nalazi i jedna od najvećih kolonija galebova na sjevernom Jadranu. A ako vam u šuškavom grmlju nešto iznenada protrči – ne brinite, to je samo paun, donosi Magazin.hrt.
Kako je pisala helloistria.com, kada je industrijalac i bogataš Paul Kupelwieser došao u Pulu u zadnjem desetljeću 19. stoljeća, bio je zaprepašten koliko je ovaj dio carstva zapušten. I baš zato, htio je nešto napraviti za jug Istre. Baš zbog toga je austrijski industrijalac i bogataš kupio otočje Brijuni daleke 1893. godine.
“Kao Austrijanac osjećao sam se posramljen, do tada nisam poznavao austrijski jug i nisam mogao zamisliti da se u Austriji može pronaći nešto slično toj nebrizi za zemlju. Odlučio sam kupiti otočje nošen željom da dio našeg austrijskoga juga učinim nečim mnogo boljim nego što sada jest“. Tako piše Kupelwieser u svojim memoarima pod naslovom „Iz sjećanja starog Austrijanca”, koje je objavio njegov brat u nakladničkoj kući Gerold Verlag u Beču 1918. godine. Memoari su na hrvatski jezik prevedeni tek 1993. godine.
Bilo je to zapušteno malarično područje koje nikoga previše nije interesiralo, osim vojske koja je na otočju imala svoje utvrde. No, Kupelwieser je imao sasvim drugačije namjere. Jer nakon radnog vijeka u industriji željeza u Austrougarskoj Monarhiji, odlučio je svoju mirovinu provesti stvarajući od jednog zapuštenog područja raj na zemlji.
Tako da je zadnjih 25 godina svog života odlučio napraviti čudo na tada malaričnim otocima do glavne austrougarske ratne luke. I to mu je uspjelo. I dan danas vidi se na Brijunima njegova bogata ostavština, od arhitekture, do infrastrukture, ali i krajobraznog uređenja otočja. Jer Brijuni prije toga nisu bili tako održavani, niti su imali tako bogat fundus biljaka. Imali su malu lučicu s mletačkom utvrdom, nekoliko kućica i crkvom svetog Germana, piše helloistria.com.
Kupelwieser je mukotrpno, u vrlo kratkom vremenu, stvorio turističko čudo, Brijuni su postali jako prepoznatljivo odredište. Toliko su bili popularni da ih je za sebe htio i sam prijestolonasljednik Franjo Ferdinand.
Brijune je ovaj vizionar kupio ne znajući koliko će u njih uložiti, a to je bio gotovo cijeli njegov imetak. No, htio je nešto ostaviti svojoj djeci – dvojici sinova Karlu i Leopoldu i kćerki Berti te unucima. I zato je u kolovozu 1893. kupio otočje od stanovitog gospodina Wildija za 75 tisuća guldena.
Dobro znana priča je i kako je Kupelwieser angažirao poznatog znanstvenika Roberta Kocha koji je uspio iskorijeniti malariju s ovog nekad močvarnog područja.
Glavni projektant gotovo svih zgrada u funkciji turizma bio je mladi arhitekt Eduard Kramer, koji je 1901. projektirao spremište za čamce sa stambenom etažom, zatim 1904. šetnicu uz hotel Brioni, 1905. kupalište Saluga, 1907. hotel Neptun II koji je dovršen 1911., sa spojnim traktovima za postojeći hotel Neptun I i budući hotel Neptun III otvoren 1912., zatim 1910. stambeni kompleks za radnike u uvali Turanj, 1911. višestambenu kuću, nerealizirani projekt Grand hotela Brioni, 1912. praonicu rublja i javnu kupelj, zatvoreni zimski bazen s grijanom morskom vodom koji je dovršen 1913., adaptaciju vile i mauzolej obitelji Kupelwieser.
Do 1913. godine, dakle do pred Prvi svjetski rat, izgrađeno je čak pet hotela s 500 kreveta koje je te godine posjetilo 5.000 gostiju. Brijuni su bili otvoreni cijele godine, a poseban mamac je bio tek otvoreni bazen s grijanom morskom vodom. Taj je bazen trebao biti središte budućeg razvoja Brijuna kao zimskog lječilišta, uključujući novi sanatorij i wellness, gdje će se gostima ponuditi posebni tretmani, masaže i hidroterapija, terapija blatom, dijeta i udisanje morske vode.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....